Osokoljeno višegodišnjim simboličkim uspehom politizacije festivala, ideološko krilo NVO sektora videlo je dobru šansu da svoje ideje plasira kroz „mit o Egzitu“ i posluži aktuelnoj kamapanji „srebrenizacije Srbije“.
Ovo nije samo pokušaj bacanja novog svetla na jedno od najboljih dela naše dramske književnosti. Ovo je pomalo i priča o našim očevima za koje smo kasno shvatili koliko su nam odani i koje smo kasno počeli da uvažavamo.
Stilski preovlađuje PLASTIČNA ŽENA – gubitnica tranzicije, u kineskoj jakni, plastičnim cipelama, sa kosom sprženom slovačkim šamponom engleskog imena. U mesto tašnice nosi Ce kese i vodi sa sobom ćerku tinejdžerku u buvljačkoj MTV varijanti.