Početna strana > Rubrike > Politički život > Aleksandar Vučić – veleizdajnik u višestrukom povratu!
Politički život

Aleksandar Vučić – veleizdajnik u višestrukom povratu!

PDF Štampa El. pošta
Studenti u blokadi Pravnog fakulteta u Novom Sadu   
ponedeljak, 26. maj 2025.

Godina je 2012. Srpska napredna stranka u svojoj predizbornoj kampanji obećava da će prekinuti Briselski dijalog ukoliko dođe na vlast. Ipak, pokazalo se da je to prva u nizu predstojećih laži Vučićevog režima. Štaviše, umesto da dođe do diskontinuiteta sa prethodnim vlastima koje su već predale kopije katastra i matičnih knjiga rođenih, venčanih i umrlih; prihvatile uzajamno priznavanje univerzitetskih diploma Republike Srbije i tzv. Republike Kosovo; dozvolile kosovske carinske marke, gde se spominje „Carina Kosova”,  integrisane granične prelaze na severu Kosova, učešće prištinskih vlasti u regionalnim organizacijama i što je najgore razmenili oficire za vezu sa tzv. Kosovom, usledila je politika kontinuiteta, koja će voditi daljoj izdaji, sve u suprotnosti sa preambulom Ustava Republike Srbije i Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija. 

Ovakvo protivustavno i antidržavno delovanje dovešće do potpisivanja Prvog sporazuma o principima koji regulišu normalizaciju odnosa, nazvanog „Briselski sporazum”

Ovakvo protivustavno i antidržavno delovanje dovešće do potpisivanja Prvog sporazuma o principima koji regulišu normalizaciju odnosa, nazvanog „Briselski sporazum”. Navedeni sporazum potpisao je tadašnji predsednik Vlade Republike Srbije Ivica Dačić, dok je sadašnji predsednik R. Srbije, Aleksandar Vučić, učestvovao u pregovorima, o čemu se i sam pohvalio na sajtu predsednika R. Srbije, gde decidirano piše da je aktivno učestvovao u pregovorima Vlade R. Srbije i privremenih institucija vlasti u Prištini pod pokroviteljstvom Evropske unije, te da je doprineo tome da u aprilu 2013. godine dođe do potpisivanja „Briselskog sporazuma”, uz obrazloženje da je na ovaj način po prvi put od 1999. godine srpski narod koji živi na Kosovu i Metohiji stvorio institucije koje će biti priznate od međunarodne zajednice, što je notorna neistina, jer je status Kosmeta regulisan Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija. 

Već spomenuti Prvi sporazum o principima koji regulišu normalizaciju odnosa, odnosno „Briselski sporazum”, sastoji se od 15 paragrafa koji regulišu položaj Srba na Kosmetu, od čega prvih 6 paragrafa ovog sporazuma određuje Asocijaciju odnosno Zajednicu srpskih opština sa mnogo manjim ovlašćenjima nego što to proizlazi iz Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija. Paragrafi 7, 8 i 9 „Briselskog sporazuma” integrišu preostale srpske bezbednosne strukture u kosovske, a policijske na severu Kosova integriše u kosovsku policiju. Ovo rešenje je neuporedivo sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija, na osnovu koje je moguće raspoređivanje maksimalno 2500 vojnika. Na osnovu iste Rezolucije 1244 Srbi na Kosmetu bi imali daleko zaokruženiju sudsku vlast, nego što to reguliše paragraf 10 „Briselskog sporazuma”. Na kraju paragraf 11 „Briselskog sporazuma” propisuje da će se izbori na severu Kosova ubuduće održavati u skladu sa kosovskim zakonom i međunarodnim standardima”. 

Republika Srbija je potpisivanjem tzv. „Briselskog sporazuma” odustala od svojih legalnih i legitimnih interesa zasnovanih na Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija, koja još uvek važi, ali se ne primenjuje, ne samo zbog toga što su je prekršile zapadne sile, već i zbog nedostojnih i nedoslednih postupaka same R. Srbije, a što se može definisati samo na jedan način - kao veleizdaja

Nažalost Republika Srbija je potpisivanjem tzv. „Briselskog sporazuma” odustala od svojih legalnih i legitimnih interesa zasnovanih na Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija, koja još uvek važi, ali se ne primenjuje, ne samo zbog toga što su je prekršile zapadne sile, već i zbog nedostojnih i nedoslednih postupaka same R. Srbije, a što se može definisati samo na jedan način, kao veleizdaja. 

Ipak najjači i najbolniji udarac po interese R. Srbije zadao je lično sadašnji predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, kada je, 4. septembra 2020. godine, svojom rukom potpisao Vašingtonski sporazum o ekonomskoj normalizaciji. Pretposlednjom tačkom ovog sporazuma propisano je da se Kosovo (Priština) slaže da implementira jednogodišnji moratorijum na postizanje novih članstava u međunarodnim organizacijama, a Srbija (Beograd) se slaže da stavi jednogodišnji moratorijum na kampanju povlačenja priznanja i da se uzdrži od formalnog i neformalnog zahtevanja da bilo koja država ili međunarodna organizacija ne prizna Kosovo (Prištinu) kao nezavisnu državu, te da oba sporazuma stupaju na snagu odmah. 

Ova pretposlednja tačka Vašingtonskog sporazuma je u najmanju ruku užasna po interese Republike Srbije na Kosmetu, jer bukvalno onemogućava R. Srbiji da se usprotivi članstvu tzv. Republike Kosovo u međunarodnim organizacijama, a i Ujedinjene nacije su međunarodna organizacija. Kada se ovaj sporazum sagleda potpuno objektivno, jasno je da je Republika Srbija potpisom svog predsednika prećutno i de facto priznala tzv. Republiku Kosovo, kao nezavisnu državu, a što za potpisnika povlači i odgovornost krivično-pravne prirode. 

Pretposlednja tačka Vašingtonskog sporazuma bukvalno onemogućava R. Srbiji da se usprotivi članstvu tzv. Republike Kosovo u međunarodnim organizacijama, a i Ujedinjene nacije su međunarodna organizacija. Kada se ovaj sporazum sagleda potpuno objektivno, jasno je da je Republika Srbija potpisom svog predsednika prećutno i de facto priznala tzv. Republiku Kosovo, kao nezavisnu državu, a što za potpisnika povlači i odgovornost krivično-pravne prirode

Nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma usledili su pregovori o Sporazumu o putu normalizacije između Kosova i Srbije od 27. februara 2023. godine, u medijima nazvan Francusko-nemački sporazum, a kasnije i Ohridski sporazum iz razloga što je sastanak Beograda i Priština održan u Ohridu. Ovaj katastrofalni sporazum u stavu 2 člana 1 propisuje da će tzv. Kosovo i Srbija međusobno priznati svoja dokumenta, nacionalne simbole, uključujući pasoše, diplome, registarske tablice i carinske pečate; članom 2 propisuje da će obe strane poštovati ciljeve i principe Povelje Ujedinjenih nacija, posebno one o suverenoj ravnopravnosti svih država, poštovanje njihove nezavisnosti, autonomije i teritorijalnog integriteta; stavom 2 člana 4 propisuje da se Srbija neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji; članom 5 između ostalog je propisano da ni jedna strana neće blokirati, niti podsticati druge da blokiraju napredak suprotne strane, na putu ka Evropskoj uniji; stavom 1 člana 8 propisano je da će strane razmeniti stalne misije; stavom 2 člana 10 i članom 11 propisano je da će strane primenjivati sve prethodne sporazume, koji ostaju važeći i obavezujući, te da će poštovati Mapu puta za implementaciju koja je predložena ovim sporazumom. 

Nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma usledili su pregovori o Sporazumu o putu normalizacije između Kosova i Srbije od 27. februara 2023. godine, u medijima nazvan Francusko-nemački sporazum, a kasnije i Ohridski sporazum iz razloga što je sastanak Beograda i Priština održan u Ohridu

Iako Ohridski sporazum, prema informacijama dobijenih iz medija, nije potpisan, izgleda da je potpisan Aneks za implementaciju Sporazuma o putu normalizacije između Kosova i Srbije, koji se nalazi na sajtu Kancelarije za Kosovo i Metohiju Vlade Republike Srbije, kojim je propisano da je Aneks sastavni deo Ohridskog sporazuma, da se Srbija u potpunosti posvećuje poštovanju svih članova Ohridskog sporazuma, kao i pomenutog Aneksa, te da će Sporazum i Aneks postati sastavni delovi procesa pristupanja Srbije i Kosova Evropskoj uniji. Na osnovu svega navedenog Evropska komisija i Spoljnopolitička služba Evropske unije su, dana 2. februara 2024. godine i formalno predale zahtev da se u Poglavlje 35 pregovora sa Srbijom uvrste Sporazum o putu normalizacije između Kosova i Srbije, kao i sa ovim sporazumom povezan Aneks, te su ovi sporazumi postali deo pregovaračkog procesa o članstvu Srbije u EU. 

Na osnovu svega, teška srca se mora priznati da je uslov za ulazak Srbije u EU, de iure priznanje tzv. Republike Kosovo, te da je aktuelni predsednik Republike Srbije deo agende koja se može nazvati veleizdaja u višestrukom povratu, baš kao što to piše u naslovu dela akademika Koste Čavoškog.

(studentskakomora.com)

 
Pošaljite komentar