Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska
|
|
Milan Blagojević
|
nedelja, 04. jun 2023. |

Kristijan Šmit nije niti može biti visoki predstavnik, ne samo zato što nijedna od ugovornih strana Dejtonskog sporazuma nije zahtijevala njegovo imenovanje, već i zbog toga što nije imenovan od strane SB UN
|
Crkva i politika
|
|
Diogenis Valavanidis
|
četvrtak, 25. maj 2023. |
Svetogorci kažu da je Martinos uvek stajao na strani monaha, ali po svemu sudeći, malo je verovatno da će carigradski patrijarh Vartolomej ostaviti ovu osobu na mestu upravnika Svete Gore jer ima mnogo stvari koje "treba rešiti", a za to je potreban neprincipijelan i beskrupulozan službenik kakvih ima mnogo u zalihama Stejt departmenta
|
Srbija i Crna Gora
|
|
Mirjana Radojičić
|
nedelja, 23. april 2023. |
Da sumiramo: u Crnoj Gori ni nakon nedavnih političkih promena još uvek ništa novo, ili bar ne ništa krupnije i za srpski narod i njegovu matičnu državu Srbiju relevantno. I, na toj činjenici malo šta može da promeni (pokajničko?) prisustvo novoizabranog crnogorskog predsednika vaskršnjoj liturgiji u jednoj od podgoričkih bogomolja Srpske pravoslavne crkve
|
Srbija i NATO
|
|
Nikola Tanasić
|
petak, 24. mart 2023. |
Istinsko sećanje na podvig je samo i isključivo nastavak podviga, nastavak borbe za Kosovo, ispunjenje Kosovskog zaveta, borba neprestana protiv tirjanstva i zakona topuza. Samo tako, i nikako drugačije, nećemo posramiti one koji su svoje živote dali za nas, za Srbiju, za Srpstvo. Za to da bude ono što biti ne može.
|
Crkva i politika
|
|
Sabor SPC
|
petak, 19. maj 2023. |
Saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve o Kosovu i Metohiji
Na ovogodišnjem redovnom zasedanju Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve posvećena je posebna pažnja našem narodu i Crkvi na Kosovu i Metohiji.

U protekloj godini zabeleženo je više desetina napada na naše ljude, svetinje, domove i imovinu Srba na Kosovu i Metohiji, što je dovelo do toga da u znak mirnog, ali odlučnog protesta Srbi iz srpskih opština na Severu Kosova i Metohije iziđu iz kosovskih institucija dok se ne uspostavi Zajednica srpskih opština u skladu sa već postignutim i potpisanim dogovorima sa Prištinom, uz posredovanje Evropske unije, u Briselu 2013. i 2015. godine.
Srpska Pravoslavna Crkva se oduvek zalagala za to da se svi problemi na Kosovu i Metohiji rešavaju mirno i dijalogom, kao i da uvek budu u funkciji mirnog suživota Srba, Albanaca i svih drugih naroda koji na tom prostoru žive. Na zasedanjima Svetog Arhijerejskog Sabora svih prethodnih godina naša Crkva je jasno i nedvosmisleno ukazivala i na ovogodišnjem zasedanju ukazuje na to da bi prihvatanje samoproglašene nezavisnosti Kosova i Metohije, posredno ili neposredno, de facto ili de iure, bilo u direktnoj suprotnosti sa međunarodnim pravom, utemeljenim na Povelji Ujedinjenih nacija i drugim opštevažećim aktima i principima. Tako nešto nema podršku ni Saveta bezbednosti UN ni većine zemalja sveta, uključujući i pet zemalja Evropske unije. To bi neizbežno izazvalo pojačano iseljavanje srpskog naroda i onemogućilo ne samo miran suživot svih, bez obzira na etničko poreklo i veru, nego i sâm opstanak našeg naroda na njegovim vekovnim ognjištima. Rešenja zato treba tražiti isključivo u poštovanju principa koji jednako vrede za sve u svetu.
Crkva i ovom prilikom osuđuje sve napade na srpski narod, njegove svetinje i imovinu, naročito terorističke oružane napade na pojedine Srbe, uključujući i decu
Najbolji dokaz za to jesu najnoviji agresivni potezi prištinskih vlasti, usmereni protiv srpske zajednice i naše svete Crkve, koji su prouzrokovali najniži mogući nivo odnosâ od 1999. godine, kao i to da se donose odluke koje duboko dele građane na Kosovu i Metohiji, izazivaju nebivalu međuetničku napetost i regionalnu nestabilnost koja, dugoročno, višestruko otežava život našeg naroda i naše Crkve. Jasno se vidi da je cilj kosovskih institucija stvaranje etnički albanskog Kosova u kome slobodnog i normalnog života za Srbe teško može da bude. Crkva i ovom prilikom osuđuje sve napade na srpski narod, njegove svetinje i imovinu, naročito pak terorističke oružane napade na pojedine Srbe, uključujući i decu, kao i tajne spiskove na osnovu kojih se hapse i pritvaraju Srbi, čak i bivši pripadnici kosovske policije. Isto tako, nezakonito se vrši eksproprijacija zemlje u posedu Srba, sa ciljem da se izvrši dodatni pritisak na njih i da oni budu prinuđeni da se iseljavaju. Sabor traži da se počinioci tih nedela privedu pravdi, a svi ugroženi zaštite.
Život naših manastira i parohija je veoma otežan
Srpska Pravoslavna Crkva se nalazi u posebno teškoj situaciji. To se potvrđuje i u izjavama međunarodnih zvaničnika i uglednih tela koja se bave pitanjima zaštite verskih prava i sloboda. Pored niza napadâ na naše hramove i sprečavanja normalnog procesa obnove više desetina naših svetinja, oštećenih ili uništenih posebno u periodu 1999-2004. godine, život naših manastira i parohija je veoma otežan. Albanske kosovske vlasti su na više načina pokrenule proces promene i reinterpretacije dosadašnjih zakona, u koje su bile ugrađene garancije za zaštitu imovine i ekonomskih prava i koji omogućavaju samoodrživost naših manastira. Najviši albanski zvaničnici po pravilu ne prihvataju ni kosovskim zakonom potvrđeno stvarno i zvanično ime naše Crkve ni garantije koje su ugrađene u zakone. Sve to preti da se razvije i u druge represivne mere koje mogu još više ugroziti njenu duhovnu misiju i očuvanje identiteta srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Upravo zato Sveti Arhijerejski Sabor posebno naglašava potrebu da se u traženju rešenja za probleme na Kosovu i Metohiji posveti najveća pažnja ovim pitanjima: očuvanju identiteta i crkvene organizacije Srpske Pravoslavne Crkve na Kosovu i Metohiji, sprečavanju istorijskog revizionizma, očuvanju imovine naše Crkve i stvaranju uslova za povratak oduzete ili uzurpirane imovine, očuvanju ekonomskih olakšica koje omogućavaju normalno funkcionisanje naših manastira i Eparhije raško-prizrenske u celini. Trenutno, mnogi manastiri, crkve i porodice nisu ekonomski održivi i mogu da opstanu jedino uz pomoć Srpske Pravoslavne Crkve, kao i putem donacijâ i uz razvoj poljoprivrednih i drugih delatnosti kojima se finansijski obezbeđuje život naših svetinja i Bogoslovije u Prizrenu, omogućava prijem poklonikâ i gostiju i pomaže rad crkvenih narodnih kuhinja.
Crkvi na Kosovu i Metohiji je potrebna mnogo aktivnija međunarodna zaštita od diskriminatornog ponašanja kosovskih institucija uz pojačane međunarodne garancije i efikasan nadzor
Naročito je istaknuta činjenica da je našoj Crkvi na Kosovu i Metohiji potrebna mnogo aktivnija međunarodna zaštita od diskriminatornog ponašanja kosovskih institucija uz pojačane međunarodne garancije i efikasan nadzor, da bi se sprečile sve moguće zloupotrebe i nadgledalo sprovođenje zakonâ i sudskih presuda, koje ne smeju da budu samovoljno tumačene, menjane ili potpuno ukidane, i to sve na štetu naše Crkve.
Srpska Pravoslavna Crkva je vekovima bila glavni oslonac našem narodu na Kosovu i Metohiji i glavni činilac njegovog jedinstva, opstanka i očuvanja narodnog, duhovnog i kulturnog identiteta. Bez posebne zaštite Crkve, opstanak našeg naroda i povratak prognanih nikada ne bi bili mogući. Zato je briga o pravima srpskog naroda na Kosovu i Meothiji neodvojiva od brige o zaštiti osnovnih prava i potreba Srpske Pravoslavne Crkve, koja već dvadeset i četiri godine živi u krajnje teškim uslovima, izložena napadima i raznim oblicima kršenja osnovnih verskih, imovinskih, građanskih i ljudskih prava.
Podržavajući dijalog i mirno rešavanje svih pitanja na Kosovu i Metohiji, Srpska Pravoslavna Crkva želi da pruži i svoj sopstveni doprinos razvoju međuetničkih odnosa i saradnje sa drugim Crkvama i verskim zajednicama i da aktivno učestvuje u stvaranju uslovâ za slobodan i bezbedan život srpskog i albanskog naroda, kao i svih religijskih i nacionalnih zajednica na Kosovu i Metohiji i svuda u svetu.
Ponavljajući svoj stav da je protiv svakog izdvajanja Kosova i Metohije iz Srbije, Sabor apeluje kako na Albance tako i na Srbe da teškoće koje imaju rešavaju u duhu tolerancije i međusobnog poštovanja, tim pre što je Božja volja bila da oba naroda dele isti životni prostor Kosova i Metohije, a posebno na Albance onih područja u kojima oni čine većinu, da učine sve kako bi se ostvarila maksimalna međusobna tolerancija i međusobno poštovanje u cilju što normalnijeg i boljeg života za svakog građanina Kosova i Metohije. Sve probleme u međusobnim odnosima mogu i treba da rešavaju dijalogom. Iskreno uvereni da je suživot Srba i Albanaca na Kosovu ne samo moguć već i neophodan, jer nas je Bog uputio jedne na druge, molimo se Gospodu da na Kosovu i Metohiji zavlada mir i da bude uspostavljen normalan život sa sve koji tamo žive.
(SPC)
|
Srbija i Crna Gora
|
|
Nikola Tanasić
|
petak, 07. april 2023. |
Nije iznenađenje da je izborni poraz Mila Đukanovića, višedecenijskog (ali, kako se ispostavilo, ipak ne i "doživotnog") gospodara, samodršca i tiranina Crne Gore, izazvao buru emocija na hronično podeljenoj i polarizovanoj političkoj sceni ove zemlje. Ipak, čini se da ništa nije privuklo toliku pažnju koliko slavlje, radost i euforija crnogorskih Srba.

Ili, ako hoćete, onih Crnogoraca koji su svoje oduševljenje političkom pobedom nad "najdugovečnijim evropskim diktatorom" slavili na previše srpski način, prenaglašavajući svoju etničku i religijsku pripadnost, ili prostije rečeno – srbujući.
Razočarane pristalice Đukanovića po društvenim mrežama naširoko su delile slike narodnog slavlja u Podgorici, Beranama, odnosno Herceg Novom, i brojale zastave. Preciznije – srpske zastave
Razočarane pristalice Đukanovića po društvenim mrežama naširoko su delile slike narodnog slavlja u Podgorici, Beranama, odnosno Herceg Novom, i brojale zastave. Preciznije – srpske zastave.
Veksilološka titanomahija i srpsko proleće
Pitanje zastave, poput većine drugih identitetskih tema u Crnoj Gori, predstavlja neuralgičnu tačku javnog diskursa koja se u ovoj zemlji nije pojavila preko noći. Pitanje nacionalne zastave u periodu nakon raspada SFRJ tesno je pratilo spori i džombasti put najmanje jugoslovenske socijalističke republike od srpskog ka antisrpskom nacionalizmu.
U periodu od 1947. do 1993. zastave Srbije i Crne Gore u sastavu jugoslovenskih federacija (sa petokrakom i bez nje) praktično se nisu razlikovale.
Crna Gora tada pravi prvi iskorak diskontinuiteta u odnosu na "drugo oko u glavi" tako što usvaja drugačije razmere zastave u odnosu na Srbiju, i menja nijansu jedne od boja od tradicionalne plave u "tradicionalniju" plavetnu.
Međutim, pošto je stanovništvo ovu distinkciju u velikoj meri ignorisalo, neposredno pred raspisivanje referenduma o nezavisnosti, crnogorske vlasti su 2004. godine – dekretom i bez referenduma – odabrale veksilološko rešenje koje se trenutno koristi, a koje je zasnovano na jednoj od istorijskih zastava crnogorske vojske, tzv. "alaj-barjaku".

Iako daleko od najpopularnije zastave među samim Crnogorcima, alaj-barjak je bio zgodan jer je pravio lako uočljiv simbolički rez u odnosu na tradicionalni srpski trikolor, a istovremeno je bio "sekularniji" u odnosu na znatno omiljeniji "krstaš-barjak".
Litije za spas svetinja Srpske pravoslavne crkve preko noći prerasle u jedno malo "srpsko proleće", čiji je nedvosmisleni simbol bila upravo – srpska trobojka
Da đukanovićevsko "lomljenje mozga" i "transplantacija identiteta" nisu prošli toliko glatko postalo je jasno krajem 2019. kada su litije za spas svetinja Srpske pravoslavne crkve preko noći prerasle u jedno malo "srpsko proleće", čiji je nedvosmisleni simbol bila upravo – srpska trobojka.
Jednostavna svesrpska narodna zastava, bez ikakvih grbova i simbola, počela je da iskrsava na svakom koraku, neuporedivo brže nego što su kerberi DPS režima stizali da ih prekreče. Na samim litijama različite varijante trikolora – narodna srpska zastava, zastava Kraljevine Crne Gore (tzv. "barjak kralja Nikole"), različite varijante zastave SPC, a neretko i državne zastave Republike Srbije, bile su kudikamo učestalija pojava od zvanične crnogorske zastave.
U nacionalističkim montenegrinskim medijima to je bio idealan povod za novi talas antisrpske histerije i optužbi na račun Srbije za vođenje "hibridnog rata" i "velikosrpske politike", odnosno kampanje "posrbljavanja Crne Gore".
Srpske, nego čije?
U tom kontekstu, opaske Đukanovićevih pristalica da se svrgavanje bezmalo monarha od Montenegra slavilo uz srpske zastave ne pogađa daleko od mete. Najzad, sam Đukanović je u svojoj poznoj političkoj karijeri sve žetone stavio na antisrpsku politiku, zasnovanu ne samo na kvarenju odnosa sa Srbijom i Crkvom, nego i na sve agresivnijoj i sve opipljivijoj diskriminaciji vlastitih građana koji su se usuđivali da se i dalje "rodno identifikuju" sa svojim babama i dedama Srbima.

Tako je i Đukanovićev pad bio u srpskom znaku na svakom koraku – tragikomični projekat "crnogorskog jezika" nije uspeo da pretvori srpski jezik u "jezik nacionalne manjine", pokušaji da se konfiskuje imovina srpske Crkve su propali, nastojanja da se od srpskog naroda napravi varvarsko Drugo po uzoru na političke kasabe Zagreba, Sarajeva, odnosno Prištine, nisu urodili plodom, i na kraju su i sami Crnogorci sa ulica počeli da mu viču da odlazi mašući – srpskim zastavama.
Da, srpskim. Pomirite se s tim. Iako je nakon nesumnjivo revolucionarnih zbivanja 2020. učinjen značajan napor da se amortizuje šteta forsiranjem "Nikolinog barjaka" kao alternative politički zapaljivijoj Narodnoj zastavi, zajedničkoj i za Srbiju, i za Srpsku, i za Crnu Goru, i za bivšu RSK, duh je pušten iz boce, i Đukanovićevim "Dukljanima", "Morlacima", i "Starocrnogorcima" i Nikolina zastava već je bila – previše srpska.
Izjednačavanje Srpstva sa političkim i zakonskim sistemom (avonojevske) Srbije predstavlja igranje upravo na onu kartu nacionalne podele na kojoj je Đukanović decenijama temeljio svoju vlast
U tom kontekstu u najmanju ruku neobično deluje žurba i nervoza niza srpskih komentatora da što pre objasne kako to uopšte nisu bile srpske zastave. Ignorišući činjenicu da su se na ulicama crnogorskih gradova na sve strane mogle naći Narodne zastave i čak Državne zastave Srbije, a da su u Beranama razvili barjak SPC (trobojku sa krstom sa ocilima) od 120 metara, jedan deo srpskih kibicera potrčao je da objasni rezigniranim đukanovićevcima da Nikolini i crkveni barjaci "nisu srpski", jer ne predstavljaju – Republiku Srbiju.
Ovo izjednačavanje Srpstva sa političkim i zakonskim sistemom (avonojevske) Srbije predstavlja igranje upravo na onu kartu nacionalne podele na kojoj je Đukanović decenijama temeljio svoju vlast u ovoj zemlji.
I zaista – u kojem paralelnom svemiru državna zastava ili krstaš-barjak Kraljevine Crne Gore, istorijske države koja je po ideologiji, folkloru, i ikonografiji svakako bila srpskija i od današnje Srbije, pa i od Republike Srpske, nije srpska zastava? Ona je to u najmanju ruku u istoj meri koliko i Karađorđeva ustanička zastava iz 1804. ili crveno-belo-plavi trikolor koji je predviđao Sretenjski ustav 1835. godine.
Moglo bi se reći da je ona u većoj meri srpska od zastava SR Srbije i SR Crne Gore sa petokrakom, a svakako više od nesrećne zastave AP Vojvodine koju je Čankova LSV dekretom nametnula severnoj srpskoj pokrajini u isto vreme (i na isti način) kao Đukanović Crnogorcima alaj-barjak.
Ekskluzivno i inkluzivno Srpstvo
Nemojte imati nikakve sumnje – ujedinjeno Srpstvo predstavlja razuzdanu revolucionarnu stihiju koja je sa Balkana počistila Osmansku i Austrougarsku imperiju, tuđinska carstva koja su na njemu bila prisutna vekovima. Ujedinjeno Srpstvo stajalo je u korenu antifašističkog otpora u okupiranoj Jugoslaviji, i u korenu otpora novom NATO-kolonijalizmu nakon raspada SFRJ. Ujedinjeno Srpstvo je bauk koji dan-danas kruži Balkanom, i kome arhitekte novog kolonijalizma ni po koju cenu neće dozvoliti da raširi krila i diše punim plućima.
I stoga se nemojte iznenaditi što se protiv transgraničnog srpskog jedinstva u jednakoj meri kopa, burgija rovari u Srbiji, koliko i u Crnoj Gori.

Uostalom, i priča o zastavama ima drugu stranu – dok su Đukanovićevi Montenegrini forsirali alaj-barjak kao vizualni diskontinuitet sa Srpstvom, postpetooktobarske vlasti u Srbiji su promovisale "malosrpski", tj. "srbijanski" (sic!) identitet i forsirale u javnoj upotrebi Državnu zastavu Srbije, sa "pretkumanovskim" grbom, sa plavom bojom "tradicionalno" potamnjenom da se što upadljivije razlikuje od crnogorske, ali i ruske trobojke.
Srpstvo nikada nije bilo ekskluzivno, već inkluzivno, baš kao što je Nebeska Srbija delatni, etički ideal kome se nikada nije kasno prikloniti
U retkim naletima brige za čistoću srpskog nacionalnog identiteta, srpski građanisti i crnogorski nacionalisti, uz svesrdnu pomoć i terciranje "pravovernih Srba" (iz Crne Gore, a i šire) zajedničkim snagama pokušavaju da duh Srpstva ponovo uguraju u bocu ozloglašenog "srbijanstva", a da sve što je srpsko izjednače sa Republikom Srbijom. Pa tako i zastavu.
Srpstvo, međutim, nikada nije bilo ekskluzivno, već inkluzivno, baš kao što je Nebeska Srbija delatni, etički ideal kome se nikada nije kasno prikloniti. Ideal koji naširoko transcendira avnojevske granice i okvire Ustava iz 2006. godine.
Srbi sebi ne mogu dozvoliti da se ponašaju kao uvređena mlada, niti si mogu dozvoliti da otuđuju i poklanjaju neprijateljima svoje nacionalne i istorijske simbole, niti svoje sunarodnike
Crna Gora nije samo vekovna (i zavetna) zemlja srpskog naroda, zemlja po kojoj su uzduž i popreko razbacane srpske svetinje, zemlja srpskog ponosa, srpskih grobalja, i najvećeg srpskog pesnika. Crna Gora je takođe zemlja u kojoj srpski narod ima vitalne, egzistencijalne interese, koji se direktno sukobljavaju sa interesima stranih kolonijalista i njihovih lokalnih satrapa i podizvođača.
U sukobu tih interesa odavno su skinute rukavice. I zato Srbi sebi ne mogu dozvoliti da se ponašaju kao uvređena mlada, niti si mogu dozvoliti da otuđuju i poklanjaju neprijateljima svoje nacionalne i istorijske simbole. Niti svoje sunarodnike.
(RT Balkan) |
Kuda ide Srbija
|
|
Jovan B. Dušanić
|
subota, 10. decembar 2022. |

U obračunu Zapada sa Rusijom Srbija je izložena jakom pritisku da se odrekne neutralne pozicije, priključi se „kolektivnom Zapadu“ i uvede sankcije Rusiji. Tako nas oni koji su kroz istoriju, po pravilu, bili protiv Srbije i njenih nacionalnih interesa pozivaju da im se pridružimo u njihovom sukobu sa zemljom koja je vekovima bila naš saveznik i zaštitnik
|
Srbija među ustavima
|
|
Danijel Igrec
|
subota, 15. januar 2022. |

Ako u nedelju glasate za promenu Ustava, glasali ste za pravosuđe u rukama stranog faktora, nevladinih organizacija i Brisela
|
Svet nakon 11. septembra
|
|
Timoti Garton Eš
|
četvrtak, 16. decembar 2004. |
Šta biste više voleli da imate u susedstvu, demokratiju ili diktaturu? Demokratiju, zar ne? Ukoliko se zaista radi o izvornoj liberal-demokratiji, onda je ona bolja i za ljude koji žive u njoj i za susede.
|
Crkva i politika
|
|
Diogenis Valavanidis
|
subota, 06. maj 2023. |
Odavno je poznata "Doktrina američke borbe protiv Istoka" čiji je kreator direktor CIA Alen Dals (Allen Welsh Dulles, prvi civilni direktor CIA) u kojoj su navedene smernice kako da se razore tradicionalne vrednosti koje su prisutne u pravoslavnim zemljama, tj. da se ugasi nacionalna svest njihovih građana i slomi vojna moć i duh slovenskih naroda i njihovih država.
|
|
Kosovo i Metohija
|
|
Miroslav Samardžić
|
četvrtak, 01. jun 2023. |
Aleksandar Vučić je svestan svih implikacija svoje nacionalne politike, zato je godinama i odlagao da “primeni ono što je prihvatio”. U jednom ranijem tekstu napisao sam da je sklopio pakt sa đavolom da bi došao na vlast u nadi da će da ga prevari. Ali, to u političkoj istoriji nije uspevalo ni daleko sposobnijima od njega
|
Istina i pomirenje na ex-YU prostorima
|
|
Predrag J. Marković
|
utorak, 09. maj 2023. |
Sve je počelo relativizacijom odgovornosti za Prvi svetski rat. Na njegovu stotu godišnjicu se činilo da mnogi tvrde da je Srbija nekako izazvala Veliki rat svojom drskom i samouverenom politikom. Mnogo je suptilnija revizija Drugog svetskog rata. Zapadni mediji čak pronalaze svedoke po Ukrajini koji govore da su sadašnji ruski vojnici kao nacisti iz 1941. godine. Takvim poređenjima se Rusiji oduzima njen simbolički najvažniji doprinos svetu – pobeda u Drugom svetskom ratu. Mi to radimo sami. Deo naše javnosti želi da zajedno sa komunističkim dogmatizmom izbaci i celokupno nasleđe Narodnooslobodilačke borbe, kao štetno za „srpstvo". To nije samo uvreda za stotine hiljada srpskih antifašističkih boraca. To nije ni pametno.
|
Srbija među ustavima
|
|
Slobodan Orlović
|
ponedeljak, 27. mart 2023. |

Ako pođemo od činjenice da „Kosovo“ nije punopravna, međunarodno priznata država, onda se javno pominjana Bečka konvencija o ugovornom pravu (1969) ovde ne primenjuje jer je reč o „drugom subjektu međunarodnog prava“ kao ugovornoj strani (a ne o dvema državama, čl. 3)
|
Kuda ide Srbija
|
|
Nikola Tanasić
|
ponedeljak, 28. jun 2021. |
Jer biti Srbin, na kraju, nije stvar folklora, nije stvar rasističke arogancije, nije stvar krvi niti tla, a pogotovo nije stvar slučajnosti, jer prilika da se prestane biti Srbinom ima na svakom koraku. Biti Srbin je - stvar opredeljenja
|
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska
|
|
Milan Blagojević
|
subota, 29. april 2023. |
Narodna skupština Republike Srpske je na sjednici održanoj 26. aprila ove godine glasovima samo 47 poslanika vladajuće koalicije usvojila zaključak kojim, kako je u javnom prenosu pročitao predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić, poziva „sudije iz Republike Srpske u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine da podnesu ostavke“
|
Kosovo i Metohija
|
|
Arhimandrit Teofil
|
sreda, 15. mart 2023. |

Mi smo djeca Svetoga Save, svi mi sa obje strane Drine i Save. Sva Srbadija koja se sa tri prsta krsti, i slavi Krsnu Slavu. Podsjećamo se da smo svi nekada davno rođeni na velikomučeničkom Kosovu i na krstu raspetoj Metohiji
|
Istina i pomirenje na ex-YU prostorima
|
|
Vladika Jovan (Ćulibrk)
|
utorak, 07. jun 2022. |
Dvojica lidera su imali redovnu i toplu prepisku, koja se nije prekidala sve do kraja rata, iako je Ukrajinac već 1942. godine priznavao da su u nacističkoj Novoj Evropi Ukrajinci u različitoj kategoriji od NDH, shvativši da Nijemcima ni na pamet ne pada da organizuju Ukrajinu kao samostalnu državu
|
Srbija i NATO
|
|
Vladimir Kršljanin
|
subota, 27. avgust 2016. |
O ovome ne možete pročitati ni reč ni na sajtovima Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, ni u srpskim novinama. Ali 100 srpskih vojnika će od danas do 15. septembra učestvovati na 7. vojnim manevrima iz serije „Zajednička rešenost“
|
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska
|
|
Milan Blagojević
|
ponedeljak, 22. maj 2023. |

Ustavni sud otkriva grubu neistinu kojom je BiH, kao država članica UN, od strane Ustavnog suda 2000. godine upoređena sa okupiranim teritorijama, kako bi Ustavni sud te 2000. godine pokušao da opravda da visoki predstavnik navodno može da nameće svoju volju kao zakon u BiH
|
Srbija i Crna Gora
|
|
Mirjana Radojičić
|
subota, 18. mart 2023. |
U senci rata u Ukrajini koji već više od godinu dana boji globalno-političku scenu, i dramatičnih evroameričkih pokušaja da se "preko noći" razreši višedecenijski kosmetski čvor koji proteklih meseci senče politički život regiona, u susednoj Crnoj Gori odvijala se kampanja za predstojeće predsedničke izbore. Vanredne okolnosti u kojima zbog dešavanja na istoku Evrope živi ceo kontinent, ali i znatni delovi ostatka sveta, učinile su da predizborna kampanja bude vremenski "komprimirana" u donedavno nezamislivih dvadesetak dana. A njen početak obeležio je govor još uvek aktualnog predsednika države i jednog od predsedničkih kandidata na tribini u jednoj crnogorskoj varošici na granici sa Albanijom u kojem je, između ostalog, svojim protivkandidatima na izborima poručio da će ga pobediti "taman onako kako ste pobjeđivali tokom svih prethodnih decenija".
|
|