U ovom ogledu prikazaćemo kako taj protivpravni sistem u Hagu obavlja svoj posao tako što ćemo usredsrediti pažnju na jedan vrlo značajan primer. Zaglušujuća propaganda ne dopušta mogućnost da se neka elementarna pitanja postave i razborito pretresu.

Da bismo ispravno razumeli ovo što nam se danas događa u Bosni i Hercegovini moramo se vraćati bližoj i daljoj prošlosti. Istorija je proces koji traje. Sasvim je izvesno da put u budućnost vodi preko prošlosti.

Za korekcije geopolitičke slike ovog prostora neće biti potrebne stihije poput Prvog svjetskog rata. Kapacitet za tragedije iscrpljen je na duži period. Preostaje da sadržaj "Peščanika", inače zlosutnog simbola tzv. "druge Srbije", iscuri u suprotnom pravcu.

Vlasti FBiH ne pokazuju volje da “obave analizu zahteva za povraćaj vojnih stanova”, već se SDA poziva na praksu sudova u Hrvatskoj, iako je poznato da i OEBS godinama upozorava vlasti u Zagrebu da treba da reše problem otetih stanarskih prava Srbima prognanim iz Hrvatske.

Svako treba da voli zemlju u kojoj živi i da je podržava. Međutim, većina Srba ne voli Bosnu, što se najbolje može vidjeti kroz velika sportska takmičenja. Na njima Srbi (ali i Hrvati) redovno navijaju za Srbiju (Hrvatsku).

Povratak Klintonove ekipe u Stejt department na čelu sa njegovom, suprugom Hilari označio je pokušaj reafirmacije promašene političke strategije u BiH. Ali, sada u mirnodopskim uslovima na Balkanu nije lako osvježiti ratnu priču o Bošnjacima kao dobrim momcima i Srbima kao lošim.

Kada je zemlja u opasnosti, svi demokratski ustavi predviđaju uvođenje  vanrednog stanja, što znači i suspenziju političkih stranaka. Naš entitet na to nema pravo, uprkos činjenici da su SAD i EU najavili da će „dan poslije izbora početi odlučnu bitku za promjene ustava BiH“.

Neka je svima jasno: mi nikada nećemo napustiti odbranu pozicije Srbije oko Kosova. Kakve god varijacije Srbije bile, šta god mi mislili o njima, staćemo iza njih. Nikada, nikada, nećemo dozvoliti da BiH prizna Kosovo.

Riječ je o zapanjujuće demistifikatorskom štivu, u kome je do kraja razobličeno toksično dejstvo bošnjačke ratne hobotnice između 1992. i 1995. godine, čija je glava bila u kabinetu Alije Izetbegovića, a pipak za egzekucije u štabu Nasera Orića.

Počeo je da se stvara utisak da je odnos između RS i Srbije na niskom nivou i da je ugrožen. Mi smo, naravno, protiv deklaracije koja unilateralno tretira samo Srebrenicu, jer smatramo da treba da se osude svi zločini.