Početna strana > Rubrike > Politički život > Srbija među šljivama, špijunima i poglavljima (II)
Politički život

Srbija među šljivama, špijunima i poglavljima (II)

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Mihailović   
sreda, 26. oktobar 2016.

Ovih dana veliku pažnju javnosti ponovo izaziva špijunska afera, ovoga puta u MUP-u, nedavno je u pitanju bio penzionisani oficir Vojske RS, i sada je javnost još više uznemirena jer je mnogo veći igrač u pitanju i mnogo opasniji po bezbednost države.

Naravno, ponovo je u centru pažnje pitanje, šta je mogao da oda, ko je to i kakve su posledice? Državni vrh je razočaran da je na tako odgovornom mestu bio špijun CIA i najavljuje „rat špijunima“. Rat špijunima se ne najavljuje, on se efikasnom kontraobaveštajnom akcijom sprovede pa se onda kaže koji su rezultati i kakav „plen“, često ni to nego sve ostane u tajnosti, a ovako neki mogu biti upozoreni da se na vreme sklone.

Već je javno rečeno da su odgovornoj osobi u ambasadi SAD odavane tajne o tome koga naša najznačajnija kriminalistička služba prati iz sveta političkog i svekolikog organizovanog kriminala, koje dokaze i kakve ima i kada se planira hapšenje onih za koje postoje čvrsti dokazi. Mnogi neobavešteni reaguju naivno, „pa šta ako prate i prisluškuju kriminalce a to neko iz strane ambasade i agencije zna“?

Mediji imaju temu za senzacionalizam, vode se razgovori sa brojnim ekspertima iz ove oblasti, ali, svi na neki način zaboravljaju da daju odgovor na pitanje, zbog čega stvarno obeveštajnu agenciju velike svetske super sile interesuje koga naša kriminalistička služba opservira.

Da li se sećamo nekih od brojnih akcija hapšenja određenih kriminalnih grupa, bilo je hvalospeva i velikih priča vlasti, govorilo se o fantastičnim uspesima, ali, nekako su uvek po neki izbegli „sablju“ i mač pravde, a po pravilu najkrupnije zverke. Kako je to bilo moguće, ko je njima dao pravovremenu informaciju, na brojna pitanja nije bilo odgovora. Ako se setimo toga sada nam je mnogo šta jasnije. Već smo elaborirali da je jedan od načina regrutacije špijuna ucena nečim što ne želimo da se sazna i što je jako kompromitujuće. Zamislite sada da strana obaveštajna služba sazna ko su velike „zverke“ i šta im se stavlja na teret, pa kud ćeš bolje informacije, izabereš najznačajnije, obavestiš ih, privremeno skloniš, i čekaš razvoj događaja. U akciji hapšenja koja sledi odu iza rešetaka oni koji nisu znali za tajnu akciju, ovi ostaju zaštićeni i zahvalni svojim „spasiocima“ koji za uzvrat traže saradnju u oblastima koje njih interesuju. Jedan špijun je provaljen ali je pridobijeno drugih 5, 10, 20,... i „eksperata“ za mnogo više oblasti, sa svojim već izgrađenim mrežama saradnika. Iskorišteni špijun se svesno žrtvuje, daje se mogućnost domaćoj javnosti da slavi svoju vlast, ona dobija političke poene, a na drugoj strani je formirana mnogo veća i jača prava špijunska organizacija.

Najopasnije je igrati na kartu provaljenih špijuna i minimiziranja njihove uloge kako bi se pridobili za dvostruke uloge i dvostruku špijunažu, za naš i za račun neprijatelja i serviranje istom onoga što želimo i time ih dovoditi u nedoumicu i sumnju, jer, kada strane obaveštajne službe nekoga otpišu, zadrže ipak komunikaciju sa „otpisanim“, na ovaj način samo filtriraju informacije i shvataju da su ponuđene nebitne za obaveštajno napadnutu državu i fokusiraju svoju pažnju na ono što želimo da sakrijemo, gde angažuju upravo novoregrutovane iz saradnje sa onim ko je svoju ulogu već odigrao. Preko novih saradnika dobijaju mnogo više informacija i budućih špijuna te se prava paukova mreža plete oko obaveštajno napadnute države, a to je i prilika da se preko novih saradnika i špijuna podmetne krivica za mnogo toga suparničkim i „neprijateljskim“ obaveštajnim službama. Upravo nešto slično se događa sa grupom neki dan, u predvečerja izbora u CG, uhapšenom na teritoriji CG, a koja je imala i svoju bazu i glavninu u Srbiji.

Igra je jako osetljiva i opasna i u njoj se moraju vući pravi velemajstorski potezi uz brojne druge žrtve u cilju konačnog uspeha i potpunog obaveštajnog i svekolikog razaranja napadnute države iznutra, i svako ko previše talambasira i pokazuje da puno zna je u velikoj opasnosti.

Sama činjenica da smo toliko obaveštajno zanimljivi i ispresecani špijunima iz preko 50 država, da na tim poslovima radi najmanje oko 3.000 sitnijih i krupnijih špijuna, je signal za ozbiljnu analizu i akciju, kao i preduzimanje hitnih i efikasnih kontraobaveštajnih mera.

Nešto se sprema! Šta? Da li u prilog tome i Milo odlazi sa političke scene? Ono što je sigurno, uz činjenicu da se sve intenzivnije radi na stvaranju samostalne vojske na KiM, OSK, neophodno je odgovorno pristupiti ovoj problematici i preduprediti svako neprijatno iznenađenje. Taktika neprijatelja je uništavanje napadnutih iznutra na razne načine i preko raznih „bombi“, ekonomskih, socijalnih, nacionalističkih, birokratskočinovničkih, finansijskih, trojanskih, oružanih i subverzivnih. Situacija nije za podcenjivanje i omalovažavanje.

Pukovnik u penziji   

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner