Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Simpo – od sna do noćne more
Ekonomska politika

Simpo – od sna do noćne more

PDF Štampa El. pošta
Mladen Đorđević   
utorak, 03. septembar 2013.

Nakon decenija haosa i bezumlja, došlo je izgleda vreme da se u Srbiji uspostavi red, i to baš preko kompanije "Simpo" iz Vranja, i baš kada je bilo potrebno dodatno oslabiti premijera Ivicu Dačića. Razjareni bik srpske političke scene Mlađan Dinkić uzvratio je udarac pošto je izbačen iz Vlade stavljanjem blokade nad kompanijom koja predstavlja jednog od poslednjih dinosaurusa socijalističko-miloševićevske Srbije, ali koja je svojim postojanjem omogućavala kakvu-takvu egzistenciju hiljadama porodica inače gotovo ekonomski uništenog juga Srbije.

Decenijama unazad "Simpo", uz blagoslov vlasti, nije plaćao svoje obaveze, čime je postao najveći aktivni poreski dužnik u Srbiji, sa poreskim dugom od oko 40 miliona evra. Pored toga, "Simpo" je imao dug i prema Fondu za razvoj od oko 17 miliona evra, prema Ministarstvu finansija 12, i prema komercijalnim bankama oko 40 miliona evra. Sve u svemu, dosadašnje poslovanje "Simpa", koje se zasnivalo na obilatom izbegavanju obaveza i upumpavanju državnih para, dovelo je do duga od oko 110 miliona evra, uz postojanje ozbiljnih sumnji da se i u ovom slučaju mnogo kapitala prelilo u privatne ruke.

Održavanje "Simpa" u životu tolerisanjem neplaćanja poreza i doprinosa i kriminalnih radnji, kao i politika kupovanja socijalnog mira, ipak su na duže staze samo povećali probleme u kojima se nalazi ova kompanija, a agoniji je jednom morao da dođe kraj. Država je pokrenula operaciju spasavanja što se spasti može, ali dok Dinkić sada može sa svojim karakterističnim smeškom da slavi još jedan povratak iz mrtvih, jedno pitanje još nije dobilo odgovor, odnosno ko će, na kraju, sve ovo da plati?

S jedne strane, gigant iz Vranja je zreo za bankrot, ali se, istini za volju, mora reći da je i ova fabrika takođe, kao i mnoge druge, pretrpela veliku štetu zbog sankcija i bombardovanja, ali i izgubljene imovine na prostorima bivše Jugoslavije, koja se procenjuje na oko 125 miliona evra. "Simpo" je ipak suviše veliki da bi se dopustilo da propadne, dok je njegov strateški značaj za jug Srbije još veći, jer njegovo zatvaranje ne bi samo dovelo do gubljenja oko 5 000 radnih mesta i definitivno upropastilo ionako uništen jug, već bi otvorilo vrata Albancima da se u narednim decenijama najpre ekonomski nesmetano šire do Niša. Povodom toga treba napomenuti da su "Simpove" fabrike u Preševu, Zubinom Potoku i Trgovištu i podignute da bi se zadržao srpski živalj u tim nerazvijenim područjima, ali su one zbog nerentabilnog poslovanja bile i uzrok nastanka dela dugova.

Kada bismo se vodili samo ekonomskom logikom, vranjanskog giganta bi trebalo zatvoriti, posebno pošto je to fabrika koja je u privatnom vlasništvu. Ali zbog izuzetnog političkog i strateškog značaja ove fabrike za jug Srbije država je i krenula u rasplitanje ovog čvora (što je Dinkić, onako kako on to ume, vešto iskoristio za lični obračun). Konverzijom dugova u državno vlasništvo je prešlo oko 70 procenata kompanije, a nakon toga, jedan od prvih koraka biće i odlazak Dragana Tomića, koji je na čelu Simpa već 46 godina.

Prema pisanju „Vranjskih“, za njega je predviđena je penzija, kao nagrada za sve što je ranije učinio, i u koju će morati da ode posle predočavanja svih činjenica koje država može upotrebiti protiv njega. To će, prema pisanju „Vranjskih“, biti ponuda koja se ne odbija, a njega će na čelu kompanije zameniti Ljubomir Ilkić, kadar kompanije, koji nezvanično uživa veliko poverenje Aleksandra Vučića. Vlada Srbije je takođe odobrila „Simpu” beskamatni kratkoročni kredit od 1,5 milijardi dinara kako bi se izmirio dug za neplaćene poreze i doprinose za PIO, čime će biti omogućeno da Poreska uprava odblokira račun fabrike.

Iako država preko „Simpa“ nastoji da pokaže da princip nulte tolerancije prema poreskim neplatišama funkcionše, ovom finansijskom akrobatikom država je dala novac dužniku da plati dug koji od njega potražuje, što je u suštini šamar svim poreskim obveznicima – i građanima i privredi - koji su redovno izmirivali svoje poreske obaveze. Ipak, čini se da su strateški razlozi preovladali, ali onda se mora postaviti pitanje – šta će se dalje dešavati ?

Da li će biti istražene tolike optužbe o kriminalu i isisavanju novca iz Simpa, o čemu je nedavno u NIN-u govorio Dinkić, i šta će biti sa imovinom malih akcionara ove fabrike? Da li će država uspeti da podigne Simpo iz mrtvih, sačuva svih 5 000 radnih mesta i preko uspešnog rada kompanije ekonomski podigne jug Srbije. Ili će se, kao što je već najavio Dinkić, pokušati da pronađe neki „strateški partner“, koji će sačuvati deo proizvodnje i manji deo radnika, a zatim tih nekoliko hiljada izbaciti na ulicu, kao što se to već desilo sa "Prvim majem" iz Pirota ili "Jumkom"? Ostaje zato nerazjašnjeno da li vlada zapravo želi da spase "Simpo" i jug Srbije, ili se samo priprema za dolazak nekog stranog investitora, koga će privući ponudom tipa dugovi naši – fabrika tvoja, kao što je to već urađeno sa JAT-om.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner