Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Teror na Balkanu
Savremeni svet

Teror na Balkanu

PDF Štampa El. pošta
Gordon N. Bardoš   
petak, 10. septembar 2010.

(The National Interest, 7.9.2010)

Sa ponovnim izbijanjem na scenu rasprava oko toga šta treba uraditi u Bosni i Hercegovini nakon oktobarskih izbora u toj zemlji, te sa ponovnim pomeranjem pitanja Kosova u Generalnu skupštinu UN, Obamina administracija će se suočiti sa rastućom potrebom da obezbedi američko liderstvo na Balkanu. Sa druge strane, ozbiljnom posmatraču američke balkanske politike može biti oprošteno pitanje da li SAD imaju intelektualno ili politički koherentnu politiku na Balkanu, ili je naš pristup regionu prosti ad hoc skup predrasuda i pristrasnosti. Iste one diplomate i stručnjaci koji pričaju da je etnički veto loš u Bosni, reći će vam da je taj veto potreban u Makedoniji; ili pak da međunarodni nadzor treba da bude uklonjen sa Kosova, ali povećan u Bosni; ili da Helsinški principi ne važe za priznate države članice Ujedinjenih nacija, ali ih treba primeniti na entitet koji dve-trećine međunarodne zajednice ne priznaje.

Ali najgore tek sledi. U intelektualno pomalo perverznim salonima za spoljnu politiku u Njujorku i Vašingtonu važi da što više veza određeni balkanski političar ima sa krijumčarenjem narkotika, trgovinom ljudima i Al Kaidom, to je verovatnije da će njegov klub obožavatelja biti veći. Nabacite sebi optužnice za ubistva i mučenja pa će vam slavni novinar napisati blistavi portret za Vanity Fair. Jedan od balkanskih ljubimaca Vašingtona, sada pokojni, je bio pripadnik nacističke organizacije kolaboracionista u 1940-tim, ljubitelj Ajatolaha Homeinia 1980-tih, domaćin Osame bin Ladena 1990-tih. S druge strane, provedite karijeru pišući knjige u kojima kritikujete komunistički monopol na vlast (u vreme dok su komunisti na vlasti), ili prevodite de Tokvila i Federalističke spise na svoj maternji jezik, i ljudi će vas prozvati reinkarnacijom Slobodana Miloševića.

U stvarnosti, mnogo toga što u Evropi i SAD prolazi kao rasprava o "balkanskoj politici" zapravo se zasniva na pustim snovima, zabludama o tome šta je važno, i preuveličavanjem onoga što možemo postići. Ume da bude i gore – jedva prikriveno uverenje da pojedine etničke grupe ili narodi u stvari nemaju legitimna prava i interese. Takav pogled na svet je nažalost bio zajednički za par političkih pokreta popularnih u Evropi tridesetih i četrdesetih godina prošlog veka. On ni u kom slučaju ne bi trebalo da bude osnova za američku politiku danas.

Štaviše, suviše retko se fokusiramo na stvari koje su od istinski vitalnog značaja za američku nacionalnu bezbednost. Među hitovima meseca koji su popularni kod mnogih "stručnjaka" za Balkan su, na primer, nametanje novog ustava u Bosni, ili imenovanje novog specijalnog izaslanika za Balkan, ili pokretanje nove američke inicijative da bi se rešio diplomatski debakl na Kosovu. U tom smislu, obično se uzima zdravo za gotovo da ne treba da pustimo ljude u Bosni da vode svoje poslove u skladu sa svojom političkom kulturom i tradicijama, ili da neki međunarodni birokrata može da reši brojne probleme u regionu, mada u stvari često te iste međunarodne birokrate upravo predstavljaju problem u regionu.

U međuvremenu, koliko je ljudi u Vašingtonu selo da razmotri jedini realan problem u nastajanju na Balkanu, a koji utiče na vitalne interese nacionalne bezbednosti SAD? Razmislite o sledećem: 1993. godina, bomba u Svetskom trgovinskom centru. USS Cole. LAX bombaška zavera. Fort Diks bombaška zavera. Pokušaj napada na njujorški metro sistem 2008. godine koji državni tužilac Eric Holder naziva jednim od najozbiljnijih terorističkih incidenata nakon 9/11. Zavera "uključivanja u žestoki džihad" u Gazi, Izraelu, Jordanu i na Kosovu 2009. godine. Sledeći pokušaj bruklinških rezidenata u napadima na ciljeve u Avganistanu, Iraku i na Balkanu 2009. godine. Sam 11. septembar. Organizovane kriminalne bande koje su preuzele distribuciju heroina duž istočne obale SAD. Teroristi koji su odrubili glavu Danijelu Perlu...

Šta je ovde zajednički imenitelj? Sve pobrojane akcije su sproveli ili planirali pojedinci koji su se ili borili na Balkanu ili dolaze iz tog regiona. Više od deset godina vehabije koje finansira Saudijska Arabija prodiru u Bosnu, na Kosovo, u Sandžak i Makedoniju. Ogromna većina muslimana jugoistočne Evrope ne želi da ima išta sa njima. Ali, kako nas je naučio teroristički napad 9/11, potrebno je samo par manjih ekstremističkih ćelija da se ubije na hiljade ljudi.

A opet, iako je priroda ove pretnje direktna i ozbiljna, ona je praktično ignorisana u Vašingtonu. Dok se polako zahuktava rasprava o tome šta preduzeti u povećanoj dinamici na Balkanu u narednim mesecima, krajnje je vreme da konačno počnemo da postavljamo neka ozbiljna pitanja o tome kako i zašto jugoistočna Evropa utiče na nacionalnu bezbednost SAD. I onda, nadajmo se, možemo očekivati da ćemo doći do koherentnog i konzistentnog pristupa rešavanju problema u regionu.

(Prevod: Vasilije D. Mišković)