Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Ekonomski pojas duž Puta svile i pomorski put svile za XXI vek - retrospektiva
Savremeni svet

Ekonomski pojas duž Puta svile i pomorski put svile za XXI vek - retrospektiva

PDF Štampa El. pošta
Branko Žujović   
petak, 04. septembar 2015.

U srpskoj nauci i javnosti poznat je donekle karavanski Put svile, koji je u prošlosti povezivao Sijan, jednu od kineskih prestonica, sa Evropom i Rusijom, centralnom Azijom i Bliskim istokom. Ova drevna evroazijska magistrala razmene robe, usluga i znanja, kao i njen nesporan uticaj na Balkan, još uvek nisu dovoljno istraženi, premda osvežena ideja o Putu svile postaje možda najznačajnija perspektiva razvoja privrede u svetu, a time i par excellence geopolitičko pitanje XXI veka.

Ideju o privrednom oživljavanju Puta svile predstavio je kineski predsednik Si Đinping, septembra 2013. godine, tokom posete Kazahstanu. Bilo je to prvo javno pominjanje strategijske vizije koju danas prepoznajemo kao izgradnju ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanje Pomorskog puta svile za XXI vek.

U oktobru iste godine, Si Đinping je govorio u skupštini Indonezije, predstavljajući mogućnost uspostavljanja Pomorskog puta svile za XXI vek. U tom smislu, Si Đinping se založio i za tešnju saradnju Kine i zemalja jugoistočne Azije (ASEAN).

DŽang Gaoli, potpredsednik kineske vlade, na skupu posvećenom industrijskom dijalogu Kine i Evropske unije, održanom krajem maja 2015. godine u Čungćingu, saopštio je da ekonomski pojas duž Puta svile i Pomorski put svile za XXI vek obuhvata šest ekonomskih koridora: Evroazijski kopneni most (“Eurasia Land Bridge”), pravac Kina - Mongolija - Rusija, Kina - centralna Azija - zapadna Azija, Kina - Indokina, Kina - Pakistan i pravac Bangladeš - Kina - Indija - Mjanmar.

U autorskom tekstu, objavljenom u beogradskoj Politici, kineski ambasador u Beogradu Li Mančang naveo je da ove inicijative (izgradnja ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek) imaju za cilj da unaprede povezanost azijskog, evropskog i afričkog kontinenta i pomognu da se usklade i koordinišu strategije razvoja zemalja na maršruti Pojasa i Puta, da se iskoristi trgovinski potencijal regiona, promoviše ulaganje i potrošnja, kreira tražnja i mogućnosti za zaposlenje, pospeši saradnja među narodima i kulturna razmena, kao i zajedničko učenje među ljudima relevantnih zemalja, da im pomogne da se razumeju, veruju i poštuju jedni druge i da žive u harmoniji, miru i blagostanju.

Novembra 2013. godine, sa Treće plenarne sednice 18. saziva Centralnog komiteta KP Kine upućen je poziv da se ubrza uspostavljanje infrastrukturnih veza sa susednim zemljama i olakša sprovođenje strategije o izgradnji ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek.

Već sledećeg meseca Si Đinping je na zasedanju Centralne ekonomske radne konferencije, koja u znatnoj meri utiče na kinesku ekonomsku politiku, govorio o strategijskom planiranju u okviru ove inicijative, unapređenju infrastrukturne povezanosti i izgradnji zajedničkih interesa.

Februara 2014. godine Si Đinping i ruski predsednik Vladimir Putin postigli su opštu saglasnost o izgradnji ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanju Pomorskog puta svile za XXI vek. Dvojica lidera usaglasila su se i o povezivanju dve zemlje izgradnjom evroazijske železnice za vozove velikih brzina.

Prvi koraci u ostvarenju ovih ideja preduzeti su oktobra iste godine, tokom posete kineskog premijera Li Kećanga Moskvi.

U izveštaju o radu vlade (Državnog saveta), objavljenom marta 2014. godine, Li Kećang se takođe založio za ubrzanje izgradnje ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanje Pomorskog puta svile za XXI vek. U izveštaju je navedeno i da je potrebno ostvariti uravnotežen razvoj ekonomskih koridora Bangladeš - Kina - Mjanmar i Kina - Pakistan.

Novembra iste godine, Si Đinping je objavio da će Kina uložiti 40 milijardi dolara u uspostavljanje ekonomskog pojasa duž Puta svile.

U maju 2014. godine okončana je prva faza izgradnje logističkog terminala u luci Ljan-jungang na istoku Kine, u provinciji Đangsu. Reč je o zajedničkom projektu Kine i Kazahstana.

Novembra iste godine, Si Đinping je objavio da će Kina uložiti 40 milijardi dolara u uspostavljanje ekonomskog pojasa duž Puta svile. Fond Puta svile osnovan je decembra 2014. godine. Fond će, kako je navedeno, plasirati kapital u kinesku kompaniju „Three Gorges South Asia Investment", podružnicu kompanije „Three Gorges" („Tri klisure“), kako bi izgradila hidroelektranu „Karot" na reci Jelumi, na severoistoku Pakistana.

Projekat će biti finansiran učešćem u kapitalu i kreditiranjem, navodi se u saopštenju Narodne banke Kine.

Prema rečima Đina Ćija, predsednika Fonda puta svile, struktura ulaganja obuhvatiće međunarodne ulagače i slediće međunarodne standarde, što podrazumeva da će projekat biti izvodljiv, da će biti ostvarena uzajamna korist i pozitivni rezultati za partnere.

Decembra 2014. godine, uspostavljanje ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek bili su tema zasedanja Centralne ekonomske radne konferencije u Kini.

Od početka 2015. godine uspostavljanje Azijske banke za infrastrukturu i investicije postalo je dominantna tema. Želju da se priključe novoj banci izrazile su sve značajne zemlje, osim SAD. Do 15. aprila 2015. godine želju da se priključi ovoj banci izrazilo je 57 država.

Ideja o osnivanju još jedne međunarodne finansijske institucije, zajedno sa osnivanjem banke zemalja BRIKS-a sa sedištem u Šangaju, postala je neodvojiva od vizije razvoja ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanja Pomorskog puta svile za XXI vek.

Februara 2015. godine, Kina je saopštila da su prioriteti inicijative za izgradnju ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanje Pomorskog puta svile za XXI vek transportna infrastruktura, olakšano ulaganje i trgovina, finansijska saradnja i razmena u oblasti kulture.

Početkom aprila 2015. godine, kinesko ministarstvo trgovine saopštilo je da će preduzeti odlučne mere za jačanje trgovinskih, investicionih i bilateralnih veza sa zemljama duž ekonomskog pojasa Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek. Prema slovu saopštenja, Kina će omogućiti stranim preduzećima lakši pristup tržištu.

U saopštenju je navedeno da će se Kina oslanjati na zone i centre prekogranične saradnje, kao što su centar za utovar i pretovar robe Horgos na granici Kine i Kazahstana (Ujgurski autonomni region Sinđang). Gradiće unapređene platforme za ulaganja, otvaranje novih radnih mesta i unapređenje razmene valuta.

Krajem istog meseca, Vej Đanguo, bivši zamenik ministra trgovine i zamenik predsednika Centra za ekonomsku razmenu, izjavio je za Čajna dejli da inicijativa o izgradnji ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanje Pomorskog puta svile za XXI vek unapređuju sporazume o slobodnoj trgovini među zemljama koje povezuju. On je istakao da su u toku pregovori tri evropske i azijske zemlje o uspostavljanju zone slobodne trgovine, ali nije naveo o kojim se zemljama radi.

Krajem maja 2015. godine Kineska razvojna banka saopštila je da će projekti u okviru inicijative za izgradnju ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek ukupno biti vredni oko 900 milijardi dolara i da će obuhvatiti 900 projekata u 60 zemalja. Banka je saopštila i da je već uloženo preko 10 milijardi dolara u pedesetak projekata u oblasti energetike, rudarstva i telekomunikacija.

Koliko su izgradnja ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanje Pomorskog puta svile za XXI vek važni za Kinu, govori podatak da je u 2014. godini vrednost trgovinske razmene Kine sa zemljama duž ekonomskog pojasa Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek iznosila 7 biliona juana (1,13 biliona dolara), 25 odsto ukupne kineske spoljnotrgovinske razmene.

U prvom tromesečju 2015. godine vrednost trgovinske razmene Kine i zemalja duž ovih kopnenih i pomorskih pravaca iznosila 236 milijardi dolara, odnosno 26 odsto ukupne kineske spoljnotrgovinske razmene. Ove zemlje u ukupnom kineskom izvozu učestvuju sa 28 odsto.

U isto vreme, izvoz Kine u ove zemlje porastao je za 10 odsto u odnosu na isti period 2014. godine (144,5 milijardi dolara). Vrednost uvoza iz ovih zemalja u Kinu u istom periodu iznosila je 91,5 milijardi dolara (23,4 odsto ukupnog kineskog uvoza).

Nefinansijske kineske investicije u ove zemlje u prvom kvartalu 2015. godine dostigle su vrednost od 2,56 milijardi dolara, a Singapur, Indija i Laos bile su najprimamljivije za ulaganja.

U ovom trenutku, Kina je uključena u 70 zajedničkih zona saradnje sa zemljama koje su zainteresovane za ovaj format saradnje. Reč je o projektima poput industrijskih parkova koji su do sada privukli investicije u vrednosti od oko 8 milijardi dolara.

Očekuje se da će do kraja 2015. godine ukupna vrednost ulaganja u ovim zonama dostići vrednost od 20 milijardi dolara i omogućiti otvaranje 200 hiljada radnih mesta.

Prema izjavi Šen Danjanga, glasnogovornika kineskog ministarstva trgovine, datoj krajem aprila 2015. godine, industrijska zona Rajong, zajednički projekt Kine i Tajlanda, otvorila je oko 3.000 novih radnih mesta.

U isto vreme, 50 kineskih tekstilnih kompanija u Kambodži je otvorilo oko 10.000 novih radnih mesta.

Vredi pomenuti i da je 18. novembra 2014. godine uspostavljena železnička kargo-linija, duga impresivnih 9.977 kilometara, od industrijskog centra DŽivu, na jugoistoku Kine do Madrida. Kompozicija od 82 vagona za 21 dan je prevalila put od Kine do glavnog grada Španije, kroz Kazahstan, Rusiju, Belorusiju, Poljsku, Nemačku i Francusku.

Decembra 2014. godine, Kineska železnička korporacija („China Railway Corporation”) potvrdila je da je počela izgradnja železničkog pravca Lasa - Njingči na Tibetu, u blizini pograničnog regiona Arunačal Pradeš, na koji Kina polaže pravo i smatra ga delom Autonomne pokrajine Tibet.

Vrednost ovog projekta je 36,6 milijardi juana (oko 6 milijardi dolara) i biće završen do 2021. godine.

Juna 2015. godine, uspostavljen je teretni železnički saobraćaj od Harbina na severoistoku Kine (provincija Hejlungđang) sa nemačkim gradom Hamburgom. Ta linija prolazi kroz Mongoliju i Rusiju i omogućava isporuku robe u Evropu, dvostruko brže nego pomorskim putevima.

Prema rečima Gao DŽangua iz Odeljenja za projekte u provinciji Hejlungđang, nova železnička veza ima očigledne prednosti zato što je železnički koridor Kina - Mongolija - Rusija najveći među šest kopnenih koridora duž ekonomskog pojasa Puta svile i povezuje Rusiju i Evropu sa Mongolijom, Kinom, Japanom i Južnom Korejom. Očekuje se da će vrednost prevezene robe na novouspostavljenoj liniji dostići oko 4 milijarde juana godišnje.

Železnički saobraćaj između Harbina i Hamburga uspostavljen je nekoliko dana nakon otvaranja teretne železničke linije između Urumćija, glavnog grada Ujgurskog autonomnog regiona Sinđang na severozapadu Kine i Moskve.

Osim toga, redovan teretni voz povezuje Sijan u centralnoj Kini (nekada polaznu tačku Puta svile) sa Almatom u Kazahstanu. Ova železnička linija za prevoz robe uspostavljena je krajem 2013. godine (6 dana, 3.866 kilometara). Ovaj voz skraćuje prevoz na pomenutoj liniji za više od 20 dana.

U Pekingu je krajem juna 2015. godine saopšteno da će 200 milijardi juana (32 milijarde dolara) biti uloženo u projekte razvoja civilne avijacije povezane sa inicijativom za izgradnju ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek. Prema rečima Li Đasjanga, direktora Kineske uprave za civilnu avijaciju, od početka ove godine počela je primena 51 važnog projekta koji su tesno povezani sa razvojem ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek.

Kina je sredinom 2015. godine gradila 15 novih i proširivala kapacitete 28 postojećih aerodroma. U ove poslove uloženo je 4,7 milijardi juana.

Kina je sredinom 2015. godine gradila 15 novih i proširivala kapacitete 28 postojećih aerodroma. U ove poslove uloženo je 4,7 milijardi juana.

Iako ne spada, barem ne zvanično, u viziju razvoja ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek, pitanje izgradnje kanala Karat, kroz istoimeni zemljouz, između Tajlandskog zaliva i Andamanskog mora, svedoči o važnosti evroazijskih kopnenih i pomorskih veza.

Mediji na Tajvanu preneli su maja 2015. godine vest da će Kina i Tajland prokopati ovaj kanal. Prema tim medijskim navodima, Kina i Tajland 15. maja su u kineskom gradu Guangdžou potpisali memorandum o izgradnji kanala Karat. Ovim kanalom trebalo bi da bude zaobiđen Malajski moreuz koji spaja Andamansko i Južno kinesko more, inače jedan od najvažnijih plovnih puteva na planeti.

Malajski tesnac dug je 805 kilometara, razdvaja Malajsko poluostrvo od ostrva Sumatra i jedna je od najvažnijih i najfrekventnijih pomorskih saobraćajnica na svetu. Oko 80 hiljada brodova sa robom u vrednosti od oko 500 milijardi američkih dolara prolazi kroz ovaj moreuz svake godine.

Procenjuje se da bi izgradnja kanala Karat trajati deset godina, a ukupno ulaganje iznosiće 28 milijardi američkih dolara.

Kineska ambasada na Tajlandu saopštila je da kineska vlada do sada nije učestvovala u istraživanjima, ni u bilo kom vidu saradnje, niti je iskazala stav po pitanju prokopavanja kanala Karat.

Kada bi kanal bio završen, brodovi će moći da zaobiđu Singapur i Malajski tesnac, a dužina plovnog puta biće smanjena za oko 1.200 kilometara, odnosno za 2 do 5 dana.

Kineska ambasada na Tajlandu saopštila je da kineska vlada do sada nije učestvovala u istraživanjima, ni u bilo kom vidu saradnje, niti je iskazala stav po pitanju prokopavanja kanala Karat.

Pored infrastrukturnih ulaganja, Kina višestrano širi i svoj finansijski uticaj u zemljama koje su izrazile želju da učestvuju u razvoju ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek. Narodna banka Kine najavila je skoro ustanovljenje nacionalnog sistema za međunarodna plaćanja, a kineski sistem platnih kartica „Unionpej" prisutan je u više od pedeset, od ukupno 64 zemlje koje gravitiraju ekonomskom pojasu duž Puta svile i Pomorskom putu svile za XXI vek.

Dobar primer ove saradnje je Kazahstan, gde je, prema rečima Dejvida Lija, zaduženog za saradnju u kompaniji „Unionpej internešenel", uspostavljena tesna privredna i kadrovska razmena, pa je pomenuta kompanija već potpisala sporazum o saradnji sa „Halik bankom", drugom po veličini u toj zemlji. Dve strane složile su se da prošire saradnju u više oblasti, uključujući izdavanje platnih kartica, onlajn plaćanje i finansijsku podršku akademcima iz Kazahstana koji žele da studiraju u Kini. U ovom trenutku oko 70 odsto bankomata i više od polovine prodavnica u Kazahstanu prihvataju „Unionpej" kartice.

Uprkos dobrim privrednim motivima, izgradnju ekonomskog pojasa duž Puta svile nije moguće posmatrati van geopolitičkog okvira. Zapadni analitičari skloni su da istaknu širenje kineske meke moći kao svojevrstan, dakako po Peking koristan, proizvod inicijativa za izgradnju ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek. Po njima, oživljavanje Puta svile je prilika za širenje kineskih uticaja na Evroaziju. Uz stalnu upotrebu fraze o obostranoj koristi, omiljenoj među kineskim liderima („win-win situation“), Kina, po zapadnim analitičarima, poboljšava svoj imidž i jača regionalni uticaj.

DŽang Hungdžou sa Tehnološkog univerziteta „Nanjang“ iz Singapura u radu „Izgradnja ekonomskog pojasa duž puta svile - problemi i prioriteti u centralnoj Aziji“ navodi geopolitičke izazove kao najveće izazove ovog projekta.

DŽang Hungdžou sa Tehnološkog univerziteta „Nanjang“ iz Singapura u radu „Izgradnja ekonomskog pojasa duž puta svile - problemi i prioriteti u centralnoj Aziji“ navodi geopolitičke izazove kao najveće izazove ovog projekta.

Po njemu, Kina je još uvek daleko od uloge dominantne sile u centralnoj Aziji. Vodeća je svakako Rusija koja centralnoazijske zemlje nastoji da uključi u procese evoazijskih integracija (Carinsku uniju i Evroazijsku ekonomsku zajednicu). Rusija zbog sopstvenog dominantnog uticaja na prostorima centralne Azije, stoga, ima pomešana osećanja kada je u pitanju izgradnja ekonomskog pojasa duž Puta svile. Ona je pre svega, po ovom autoru, zainteresovana za pomenute projekte kada je u pitanju njen razvoj na Dalekom istoku, ali ne i u centralnoj Aziji.

Kao argument u prilog tome, DŽang Hungdžou navodi da je Rusija dominantan spoljnotrgovinski partner centralnoazijskih zemalja, a da pri tome etnički Rusi imaju znatan udeo u stanovništvu centralne Azije od oko 7 miliona. U Kazahstanu ih je 21, Kirgistanu 12, Uzbekistanu 6, Turkmenistanu 4 i Tadžikistanu 1 odsto. Osim toga, oko milion Kirgiza i oko milion Tadžika (bezmalo polovina tamošnje radne snage) radi u Rusiji. Doznake radnika iz Rusije, prema podacima Svetske banke, činile su 2013. godine po 25 odsto BDP-a Tadžikistana i Kirgistana i 12 posto BDP-a Uzbekistana.

DŽang Hungdžou navodi da će izgradnja ekonomskog pojasa duž Puta svile biti postepen proces, zasnovan na bilateralnom pristupu. On veliki potencijal izgradnje ovog ekonomskog pojasa vidi u poljoprivrednoj saradnji i uključenju prostora centralne Azije u Panazijsku proizvodnu mrežu („Pan Asia Production Network”).

On u ovom procesu SAD, čiji uticaj u regionu polako slabi, vidi kao potencijalne partnere Kine. Interes koji bi mogao da motiviše države centralne Azije da sve aktivnije pristupaju projektima u okviru izgradnje ekonomskog pojasa duž Puta svile on vidi kao šanse za razvoj privrede, naročito zbog mogućih ekonomskih problema u Rusiji izazvanih sankcijama Evropske unije i SAD, ali i sumornih privrednih kretanja u svetu. Po DŽangu Hungdžou, izgradnja ekonomskog pojasa duž Puta svile je šansa za ove siromašne zemlje u razvoju, koje se uglavnom oslanjaju na eksploataciju prirodnih resursa, poput nafte, gasa i gvožđa. One bi novim razvojnim projektima jačale povezanost, poboljšale bi infrastrukturu i sprovele bi diversifikaciju privredne strukture uz jačanje trgovine.

Pri iznetom, ne treba smetnuti s uma da DŽang Hungdžou akcenat stavlja na tek jedan od mogućih razvoja situacije, svakako veoma blizak pogledima Instituta za odbranu i strateške studije, koji je ključna komponenta „S. Rajaratnam School of International Studies” pri Tehnološkom univerzitetu „Nanjang“ u Singapuru.

Tokom sastanka ruskog predsednika Vladimira Putina sa kineskim vicepremijerom DŽangom Gaolijem, 18. Juna 2015. godine u Sankt Peterburgu, konstatovano je da dve zemlje treba da pojačaju saradnju na integrisanju kineske inicijative za izgradnju ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanje Pomorskog puta svile za XXI vek sa ruskim težnjama u okviru Evroazijske ekonomske zajednice.

Rusija je deo procesa Šangajske organizacije za saradnju, jedna je od zemalja BRIKS-a i nalazi se među zemljama koje su izrazile želju da učestvuju u Azijskoj banci za infrastrukturu i investicije. Moskva je sa Kinom postigla niz dugoročnih energetskih, vojnih, saobraćajnih i drugih sporazuma, a Kina je, sasvim izvesno, prihvatila ulogu dobrog suseda i partnera, kada su ekonomski pritisci SAD i Evropske unije na tu zemlju u pitanju.

Premda je njegov rad ograničen na prostore centralne Azije, gde DŽang Hungdžou SAD vidi kao nenadanog, ali mogućeg partnera Kini u procesima izgradnje ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek, širi geopolitički pogled relativizuje takvo stanovište.

Moguću pretnju ovim inicijativama Kine predstavlja separatistički pokret ujgurskih terorista na severozapadu zemlje, u Ujgurskom autonomnom regionu Sinđang, delimično podržan od centara moći u SAD. Osim toga, izvesna mogućnost za destabilizaciju postoji i na Tibetu, gde takođe postoje separatističke snage.

"Islamska država", nesuglasice Izraela i arapskih država, kao i animoziteti Turske i drugih zemalja prema Siriji na Bliskom istoku, takođe bi mogli da ugroze ove inicijative, pre svega one koje se odnose na Pomorski put svile za XXI vek. Osim toga, tu je i u ovom trenutku u drugi plan potisnuto kurdsko pitanje u Turskoj i Iraku, sukobi u Jemenu, kao i povremene napetosti između zapadnih sila i Irana.

Nova vlada u Nju Delhiju opredeljena je, kako se čini, prem privrednom razvoju i produbljenju saradnje sa Pekingom, stavljajući pogranične incidente i nesporazume iz prošlosti u drugi plan.

Izvori nestabilnosti na Pomorskom putu svile za XXI vek svakako su pitanje izgradnje kineskih objekata na ostrvima i hridima Južnog kineskog mora, čemu se SAD protive, brojni pogranični sporovi u tom regionu, kao i teritorijalni spor sa Japanom oko ostrva Djaoju.

U ovom smislu, vredi se setiti i pomorskih pretnji pirata iz Somalije i akcija talibana u Avganistanu.

Nova vlada u Nju Delhiju opredeljena je, kako se čini, za privredni razvoj i produbljenje saradnje sa Pekingom, stavljajući pogranične incidente i nesporazume iz prošlosti u drugi plan.

Izazivanjem sukoba sa makedonskim snagama bezbednosti u proleće 2015. godine, u oblasti Kumanova, posredstvom albanskih terorističkih grupa, SAD su jasno prikazale mogućnost da takvim akcijama preseku Moravsko-vardarski pravac, najpodesniju kopnenu vezu Egejskog mora i centralne Evrope. Ovaj pravac je od najveće važnosti za razvoj kineskih privrednih inicijativa i trgovine iz luke Pirej, jedne od završnih tačaka Pomorskog puta svile, ka centralnoj i istočnoj Evropi, a sutra i moguća trasa evropskog kraka gasovoda Turski tok.

Osim Indije, koja je, premda na južnoj margini projekta izgradnje ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanja Pomorskog puta svile za XXI vek, važan partner u ovom projektu i koja u poslednje vreme pokazuje veću volju za saradnjom sa Kinom, Turska je još jedan važan činilac. Članica NATO pakta i neverovatno uporan kandidat za člana Evropske unije, ova zemlja ponovo je značajan regionalni igrač u evropskim i azijskim okvirima.

Zemlje u razvoju privukle su 681 milijardu američkih dolara investicija, odnosno oko 55 odsto ukupnih svetskih ulaganja.

Koliko je Turska ukorenjena na Putu svile, govori i podatak da Topkapi muzej u Istanbulu, bivšem (istočnoromejskom) Carigradu, čuva oko hiljadu primeraka kineskog porculana iz perioda dinastija Ming i Ćing. Nju sa Kinom povezuju zajednički projekti izgradnje brzih pruga, a Turska tokom narednih nekoliko godina želi da izgradu još oko 4.500 kilometara železničkih pruga.

Na kraju, treba istaći da se inicijative za uspostavljanje ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek u Kini doživljavaju pre svega kao prostor razvoja.

Zbog toga, u komentatorskom tekstu u listu Čajna dejli, analitičar Fu Đing ističe postojanje sinergija između ovih inicijativa i investicionog plana Evropske unije. Ova sinergija bi, po Fu Đingu, trebalo da omogući jačanje ekonomskog rasta u Kini i Evropskoj uniji, produbljenje reforme i ostvarenje regionalnih integracija.

Na kraju, dodajmo da je Organizacija UN za trgovinu i razvoj u izveštaju za 2014. godinu navela da su globalne strane direktne investicije iznosile 1.230 milijardi američkih dolara. Zemlje u razvoju privukle su 681 milijardu američkih dolara investicija, odnosno oko 55 odsto ukupnih svetskih ulaganja. Razvoj projekata duž Puta svile, kopnenog i onog pomorskog, u budućnosti bi ovu drugu sumu mogao još značajnije da uveća, ukoliko privredni rast zemalja u razvoju ne bude prekinut političkom destabilizacijom.

Sažetak

Ideju o privrednom oživljavanju Puta svile predstavio je kineski predsednik Si Đinping, septembra 2013. godine, tokom posete Kazahstanu. Bilo je to prvo javno pominjanje strategijske vizije koju danas prepoznajemo kao izgradnju ekonomskog pojasa duž Puta svile i uspostavljanje Pomorskog puta svile za XXI vek.

Ove startegijske vizije kineskog rukovodstva podupiru Fond puta svile (vredan 40 milijardi dolara) i Azijska banka za infrastrukturu i investicije koja je u procesu osnivanja.

Od početka 2015. godine, uspostavljanje Azijske banke za infrastrukturu i investicije postalo je dominantna tema. Želju da se priključe novoj banci izrazile su sve značajne zemlje, osim SAD. Do 15. aprila 2015. godine želju da se priključi ovoj banci izrazilo je 57 država.

Krajem maja 2015. godine, Kineska razvojna banka saopštila je da će projekti u okviru inicijative za izgradnju ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek ukupno biti vredni oko 900 milijardi dolara i da će obuhvatiti 900 projekata u 60 zemalja.

U 2014. godini vrednost trgovinske razmene Kine sa zemljama duž ekonomskog pojasa Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek iznosila 7 biliona juana (1,13 biliona dolara), 25 odsto ukupne kineske spoljnotrgovinske razmene.

Izgradnja ekonomskog pojasa duž Puta svile i Pomorskog puta svile za XXI vek postaje i složeno geopolitičko pitanje.

Izvori

Hongzhou, Zhang: “Building the Silk Road Economic Belt - Problems and

Priorities in Central Asia”, About the Institute of Defence and Strategic Studies, S. Rajaratnam School of International Studies, Nanyang Technological University, Singapore.

www.rsis.edu.sg

„Bloomberg“: China's Road to Africa Lifts Investment, Adds Debt Risk, 19. jun 2015.

„Bloomberg“: China Follows Silk Road in Search for Land of Fast Growth, 14. april 2015.

Center for Strategic & International Studies (http://csis.org): Building China’s “One Belt, One Road”, 3. April 2015.

„China Daily“: Innovative notions likely to blossom at China-EU talks, 24. jun 2015.

„China Daily“: Deals grow along Belt and Road, 23. jun 2015.

„China Daily“: Silk Road countries team up, 22. jun 2015.

„China Daily“: Alibaba sees business potential in Russia, 22. jun 2015.

„China Daily“: Enhanced China-Russia co-op conducive to regional, global prosperity, 20. jun 2015.

„China Daily“: China, Russia pledge to enhance all-round cooperation, 19. jun 2015.

„China Daily“: Ministerial meeting held on "Belt and Road" tourism, 19. jun 2015.

„China Daily“: Europe keen to join China's Belt and Road Initiative, 18. jun 2015.

„China Daily“: Lebanon aims at playing key role in China's Belt and RoadInitiative, 27. maj 2015.

„China Daily“: China's Belt and Road Initiative to boost Turkey's economy: expert, 28. maj 2015.

„China Daily“: Jiangsu to carry out implementation plan for the Belt and Road Initiative, 28. maj 2015.

„China Daily“: Trans-regional customs co-op promotes Belt and Road Initiative, 28. maj 2015.

„China Daily“: 六大经济走廊 (“Liuda Jingji Zoulang”): Six economic corridors, 29. maj 2015.

„China Daily“: China to invest $900b in Belt and Road Initiative, 29. maj 2015.

Thediplomat.com: The New Silk Road: China's Marshall Plan?, 6. novembar 2014.

Thediplomat.com: Why the ‘One Belt One Road’ Initiative Matters for the EU, 9. april 2015.

Li Mančang: Glavne inicijative kineske spoljne politike, Politika, 28. april 2015.

Arhiva vesti CRI 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner