Početna strana > Rubrike > Politički život > Tajni pakt Vučićeve vlasti sa NATO paktom
Politički život

Tajni pakt Vučićeve vlasti sa NATO paktom

PDF Štampa El. pošta
Dragana Trifković   
utorak, 01. mart 2016.

NATO se formalno zalaže za očuvanje mira i bezbednosti, a svojim delovanjem ostvaruje suprotne efekte, vidljive u razorenim državama i porastu terorizma. Građani Srbije imaju krajnje negativan odnos prema NATO-u zbog njenog agresorskog delovanja i pre svega zbog našeg iskustva iz 1995. i 1999. kada nas je ta organizacija bombardovala, kršeći međunarodno pravo. Prema istraživanjima javnog mnjenja u Srbiji, 80% građana Srbije se protivi bilo kakvoj saradnji sa NATO. Vlast u Srbiji se ne obazire na volju velike većine naroda, već se ponaša kao da je odgovorna NATO-u, a ne državi Srbiji čije interese treba da štiti.

Značajno unapređivanje saradnje Srbije sa NATO, realizovano je 2015. godine.  Ova informacija se može pronaći na zvaničnom sajtu NATO (1) gde stoji da se Srbija opredelila za čvršću saradnju  kroz Individualni akcioni plan partnerstva (IPAP). Aktivnosti Srbije prema  NATO-u, konstatovane su i u Rusiji. O ovoj temi se govorilo na zaključnom zasedanju Kolegijuma Ministarstva odbrane Ruske Federacije na kojem je ministar odbrane RF Sergej Šojgu izneo analizu vojno-bezbednosne situacije u svetu u prisustvu predsednika RF Vladimira Putina (2).

Prošle godine je u Skupštini Srbije usvojen  Individualni akcioni plan partnerstva sa NATO (3), a takođe SOFA sporazum sa NATO (4), kojim je Srbija stavljena na raspolaganje ovoj agresorskoj organizaciji (5).  Tim sporazumima NATO vojnicima je omogućen slobodan tranzit kroz Srbiju, korišćenje naše vojne infrastrukture i obezbeđen im je imunitet. Takođe, Srbija se obavezala na razmenu podataka sa NATO i EU, uništavanje „viška“ naoružanja, obrazovanje oficira u skladu sa NATO itd. Važno je istaći da se dogovori koje je vlast Srbije bez odobrenja naroda potpisala, uveliko sprovode. U okviru obuke srpskih oficira definisane IPAP-om, nedavno je u Srbiji održano predavanje NATO oficira Marka Šislera u zgradi Generalštaba Vojske Srbije. On je tom prilikom poučavao srpske oficire o „ruskoj agresiji“ na Ukrajinu (6).

Dovođenje u zabludu

Srpsko rukovodstvo na čelu sa Aleksandrom Vučićem, ne samo da deluje suprotno volji naroda, već vrlo vešto obmanjuje narod o svom delovanju. Odgovornost za stavljanje Srbije na raspolaganje NATO-u, Aleksandar Vučić pokušava da prebaci na prethodne vlasti, manipulišući kako je neko ranije potpisao dogovor o najvišem stepenu saradnje sa NATO. Ni jedna vlast pre Aleksandra Vučića nije potpisala takav dogovor sa NATO.

Srbija jeste 2006. godine pristupila vojno-političkom programu NATO „Partnerstvo za mir“, ali taj program nema ni približno sličan nivo saradnje kao IPAP i SOFA.  Partnerstvo za mir je zasnovano na bilateralnoj, a ne na strateškoj saradnji. Ovom programu je pristupila i Rusija 1994(7). Ove činjenice nisu iznete u smislu pohvale tog programa, već u sklopu utvrđivanja ranijih procesa. Ukoliko je Srbija 2006. godine bila u takvoj poziciji da mora da sarađuje sa NATO na bilateralnom nivou, onda sigurno 2016. nije prinuđena, odnosno ne mora da bude prinuđena na stratešku saradnju sa NATO.  Velika je razlika u okolnostima koje su se promenile za jednu deceniju tj. u odnosu snaga velikih sila.  NATO u sadašnjim okolnostima više nije jedina svetska sila. Na svetsku scenu se vratila silna Rusija, koja želi savezništvo sa Srbijom, što prema istraživanjima javnog mnjenja želi i oko 76% Srba.  Vlast u Srbiji ne samo da ne uzima u obzir volju naroda, već ne želi da uzme u obzir ni izmenjene okolnosti. Dvorski analitičari Aleksandra Vučića uporno ponavljaju kako sa NATO mora da se sarađuje, valjda zbog toga što se na to obavezao lično premijer Vučić. Ne smemo da zaboravimo činjenicu da je sadašnja vlast u predizbornom programu govorila o zaštiti nacionalnih interesa i predstavljala se kao patriotska, a da je nakon dolaska na vlast nanela nesagledivu štetu Srbiji potpisivanjem Briselskog dogovora sa albanskim teroristima, postavljanjem granice između Kosova i Metohije i Centralne Srbije, gašenjem institucija države Srbije na Kosovu i Metohiji, ucenjivanjem srpskog naroda na Kosovu da izađe na izbore koje je raspisala teroristička „vlast“, nastavljanjem pogubne ekonomske politike, rasprodajom srpskih resursa, pa sve do stavljanja Srbije na raspoloaganje NATO paktu. Ni taj čin nije bio dovoljan, već je premijer Vučić svojim izjavama da nam je NATO potreban kako bi nas zaštitio, dodatno ponizio Srbiju. Posebno je istakao da nam je NATO potreban da štiti naš narod na Kosovu i Metohiji, iako mu je dobro poznato da je srpski narod doživeo pogrom pod „zaštitom“ NATO. (8)

Reakcije

Kako su srpski mediji pod potpunom kontrolom, većina ljudi u Srbiji nije ni informisana o samoubilačkoj politici vlasti, odnosno ima pogrešnu sliku o dešavanjima u zemlji.(9) Zbog toga je na ulice Beograda, nakon potpisivanja poslednjeg Zakona kojim se potvrđuje sporazum sa NATO od strane predsednika Srbije Tomislava Nikolića, izašlo nekoliko hiljada, a ne nekoliko stotina hiljada građana. Srpski mediji su ili prećutali ili netačno izveštavali javnost o protestu protiv saradnje sa NATO-om koji je održan u centru Beograda. Nasuprot  tome, u ruskim medijima je bilo dosta reči o dešavanjima u Beogradu, kao i snimaka sa protesta. U prilogu na ruskoj državnoj televiziji rečeno je da hiljade ljudi na ulicama Beograda protestuje zbog veleizdaje i traži prekid saradnje sa NATO (10). Ovakve priloge objavili su svi važni mediji u Rusiji (11).

Nakon toga usledile su i reakcije ruskih zvaničnika. Zvanična predstavnica ruskog Ministarstva inostranih poslova Marija Zaharova, izjavila je da uvlačenje Srbije u NATO predstavlja poniženje za zemlju (12) i zapitala se: kako to NATO štiti Srbe, kada ih ubija?

Nekoliko dana kasnije, zamenik predsednika Državne Dume Sergej Železnjak je izjavio: NATO alijansa asocira Srbe na mnogo hiljada ljudskih žrtava, stradanje i poniženje nacionalnog dostojanstva i materijalnu štetu koji je taj narod sasvim nedavno pretrpeo od NATO-a. Po istraživanjima 80% Srba ne podržava saradnju sa NATO, zbog toga je neophodno da se uz parlamentarne izbore održi i referendum na kome bi se narod izjasnio da li podržava saradnju sa NATO. Referendum je slobodna i demokratska forma izražavanja volje naroda, zbog toga  mi sa srpskim narodom ističemo značaj sprovođenja ovog referenduma. (13)

Na osnovu ovih izjava ruskih zvaničnika, možemo da zaključimo da je ruski pogled na Srbiju više nego realističan. Međutim srpski narod nije u situaciji da realno sagleda poziciju u kojoj se Srbija našla. Prvi problem su političari koji sklapaju tajne dogovore, a zatim mediji koji stvaraju lažnu sliku. Ukoliko se informacijeo sklopljenim dogovorima iznesu u javnost, one se prezentuju na način koji odgovara vlastima. Nejasno i u formi koja može da se tumači na različite načine.  Vlast u Srbiji na taj način umiruje javnost . Istovremeno vlast kroz medije projektuje saradnju sa Rusijom uz tvrdnje da je ta saradnja na istom nivou kao i saradnja sa evro-atlantskim strukturama. Navodno Srbija podjednako sarađuje sa Briselom, Vašingtonom i Moskvom i vodi politiku „neutralnosti“. Ovakve tvrdnje nemaju nikakvu argumentaciju ako uzmemo u obzir da je NATO u Srbiji ostvario više nego što je Hitler zahtevao 1941. čime je Srbija defakto potpuno okupirana. Saradnja Srbije sa Rusijom se odvija kroz konstantno odlaganje dogovora, bilo da je reč o ekonomskoj, vojnoj ili političkoj saradnji. Prilikom poslednje posete predsednika RF Srbiji, rukovodstvo Srbije je odbilo da potpiše dogovor kojim bi zaposleni u Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu dobili diplomatski status. Nakon potpisivanja dogovora sa NATO, srpska vlast govori o dodeli diplomatskog imuniteta zaposlenima u ovom Centru, smatrajući da bi time „iznivelisala“ politiku „neutralnosti“. Rusko-srpski humanitarni centar je civilna a ne vojna struktura i dovođenje u istu ravan prepuštanje Srbije NATO-u i dodeljivanje imuniteta zaposlenima u Humanitarnom centru nema nikakvog smisla.

Predstava o dobroj saradnji sa Rusijom

Dodatnu otežavajuću okolnost za razumevanje političkih procesa u Srbiji predstavlja iskorišćavanje ruske dobre volje od strane zvaničnika Srbije. Naime nakon potpisivanja dogovora sa NATO, premijer Vučić je zakazao sastanak sa ambasadorom RF u Srbiji i fotografije prijateljskog razgovora su poslale poruku javnosti.  Pored toga, mediji su narednih dana pisali o dogovorenom susretu predsednika Nikolića sa predsednikom Putinom, kao i o dodeli nagrade Nikoliću od strane ruskog patrijarha. I dosadašnji sastanci Vučića sa ruskim zvaničnicima su ocenjeni kao strateški važni, iako nisu uticali na evroatlantski kurs Srbije.  Time Vučićeva vlast uspeva da stvori lažnu sliku o „neutralnosti“ i dobroj saradnji sa svima.

Zbog toga je za srpsku javnost od ključne važnosti da spozna realnost i shvati izjave Marije Zaharove i Sergeja Železnjaka i pored nagrade Tomislava Nikolića i prijateljskog razgovora Vučića sa ruskim ambasadorom.  Zbunjujuće je što se jedno može shvatiti kao kritika, a drugo kao podrška.

Ukoliko bi bila razotkrivena pozicija srpskih vlasti, narod bi se ozbiljnije pozabavio sopstvenom sudbinom. Srpski narod treba da se demokratskim putem na referendumu izjasni o saradnji Srbije sa NATO i o potpisanim sporazumima IPAP i SOFA.  Određene političke strukture su započele prikupljanje potpisa za referendum o članstvu u NATO, međutim narod treba da se izjasni da li podržava najviši nivo saradnje sa NATO, a ne o članstvu. Postignuti nivo saradnje sa NATO je daleko povoljniji za tu organizaciju od članstva Srbije u NATO, zbog toga što u sadašnjim okvirima ostvaruje sve što joj je potrebno, a nema nikakvih obaveza prema Srbiji. Sporazumi SOFA i IPAP koje je potpisala i ratifikovala Vučićeva vlast su krajnje štetni po srpske nacionalne i državne interese i nanose Srbiji veću štetu i od samog članstva u NATO. Svakako članstvo Srbije u NATO nije pitanje koje sme da dođe u obzir.

(Autor je član Predsedništva Demokratske stranke Srbije i direktor Centra za geostrateške studije)

Uputnice:

(1) NATO-Srbija

(2) Zasedanje Kolegijuma Ministarstva odbrane Ruske Federacije

(3)  IPAP

(4) SOFA

(5) Šta je NATO-u omogućeno u Srbiji

(6) NATO obuka za srpske oficire

(7) Partnerstvo za mir

(8) Pogrom na Kosovu i Metohiji

(9) Medijski mrak u Srbiji

(10) Ruske vesti o anti-nato protestu u Srbiji

(11) Prilog u ruskim vestima o Srbiji

(12)Uvlačenje Srbije u NATO predstavlja poniženje za zemlju

(13) Referendum o saradnji Srbije sa NATO

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner