Početna strana > Rubrike > Politički život > Ko gradi Beograd na vodi?
Politički život

Ko gradi Beograd na vodi?

PDF Štampa El. pošta
Branislav Omorac   
petak, 19. septembar 2014.

Projekat Beograd na vodi udarna je pesnica aktuelne vlade. Kao BeoGRAD na vodi, projekat je prvi put postao poznat javnosti 2012. prilikom lokalnih izbora u Beogradu[1]. Od ideje koju predstavlja jedna stranka i kandidat za gradonačelnika, danas je gotovo jeres zadirati u osporavanje ovog projekta. Da je to tako, svedoči izjava Vučića iz marta, prilikom predstavljanja master plana u Dubaiju, kada je rekao da je ,,ovo novo rođenje Srbije”!

Prema njegovim rečima, ,,Beograd će postati regionalni centar. Bićemo zemlja koja privlači najveći broj turista i investitora u regionu”[2]. Premijer je naglasio da ovaj projekat ,,nije bajka” i da podrazumeva izlazak Srbije iz krize, zajedno sa ,,ovakvim” rastom auto-industrije i poljoprivrede[3]. Gradonačelnik Beograda Siniša Mali izjavio je da je ovo istorijska šansa ne samo za glavni grad, već i za celu Srbiju[4]. Projekat po tvrdnjama vredi osam milijardi evra i otvoriće 200.000 radnih mesta, cela srpska privreda će se pokrenuti, privredne grane koje prate građevinu, ljudi će se zaposliti u restoranima, hotelima, kafićima, šoping centrima[5]. Možda je dobro spomenuti i neobičnost, da policija 24 sata sedam dana u nedelji čuva bilbord Beograda na vodi na zgradi Železničke stanice u Beogradu! Od kada je ovo posao policije?

Iako smo svakodnevno uveravani u epohalni značaj Beograda na vodi, imamo mnogo razloga za zabrinutost. Naime, za područje na kome treba da se gradi ovo ,,čudo neviđeno” ne postoji nijedan planski dokument nižeg reda - Detaljni urbanistički plan (DUP), Regulacioni plan, Plan detaljne regulacije, već samo Generalni plan (GP) Beograda 2021, koji je ovo područje - područje Savskog amfiteatra, ali i Starog sajmišta (preko puta Savskog amf.), predodredio kao značajno i vredno, pa je u tu svrhu predvideo obaveznu izradu konkursa pre realizacije tih lokacija (preporučujemo međunarodni konkurs)[6].

Početkom juna ove godine, akcije kompanije Arabtek koja će biti, kako se spekuliše, glavni izvođač radova na izgradnji Beograda na vodi, ali i nosilac izgradnje oko 100.000 ,,jeftinih stanova”, opale su za više od 50 odsto. Glavni operativac Arabteka podneo je ostavku, a dobro obavešteni izvori tvrde da su i ostali visoko pozicionirani menadžeri podneli ostavke ili su smenjeni[7]. Premijer je rekao da je vest ,,tendenciozna” i da ,,čak i u slučaju da Arabtek izgubi i devet desetina svoje vrednosti, to će i dalje biti kompanija čiji će kapital biti višestruko veći od celog budžeta Srbije. Projekat jeftinih stanova će i ostati i opstati”[8], rekao je tada premijer.

Udruženje arhitekata Srbije zatražilo je početkom ove godine međunarodni konkurs za gradnju na lokaciji predviđenoj za Beograd na vodi, jer ovakav projekat ,,ne bi trebalo da se gradi po ad hok principu”[9]. Transparentnost Srbija takođe je upitala po kom je to principu isključena konkurencija i kako će biti podeljeni ulozi u budućem zajedničkom preduzeću investitora i države[10].

U prepoznatljivom maniru suverenog vladaoca Srbijom, Vučić je optužio ,,Srbe”, jer ,,njima nikada ništa nije dobro. Šta god da uradimo, uvek će se pronaći neko ko će u nečemu falinku da pronađe, pa makar to bilo najvelelepniji, najlepši mogući projekat za našu zemlju”. Nakon što je optužio vlastiti narod, dodao je ,,da će poštovati zakon, ali i tuđ novac”, da se ,,državni organi uopšte neće obazirati na bilo kakve prepreke” upitavši ljude ,,šta oni hoće, da li bi trebalo da ne poštujemo kada neko da tri milijarde i da li želimo nazad socijalističko samoupravljanje” uz opasku da on to neće[11]. Što je najinteresantnije, lično Vučić je pre samo dve godine tokom kampanje za gradonačelnika Beograda govorio da ,,postoji veliki broj investitora koji su zainteresovani za učešće u ovom projektu, ali sada o tome ne može da se govori, jer će svi morati da prođu tendersku proceduru[12].

Pomešavši izgleda sebe sa državom, aktuelni premijer pogazio je zakone države i bez međunarodnog konkursa predao je najvredniju lokaciju u Beogradu. On nije mogao da zna da li bi na međunarodnom konkursu kako se zahteva pravilima Grada Beograda za gradnju na ovoj lokaciji neko možda dao više od ponuđene sume koju će (možda) dati arapski investitor. Sledi da je u pitanju interes uskog kruga ljudi, ne opšti interes. Direktna pogodba uvek aktuelizuje pitanje korupcije, a detalji dogovora se kao po pravilu drže daleko od očiju javnosti, jer nisu u njenom interesu.

Zbog ovog projekta, naprečac je ukinuta i Studija visokih objekata u Beogradu. Tu odluku donelo je polovinom aprila ove godine Privremeno veće Beograda[13]. Studija visokih objekata precizirala je da objekti viši od 16 spratova neće smeti da se grade u zaštićenim delovima grada, zoni Knez Mihailove ulice, starom jezgru Zemuna, ali i na lokacijama gde bi zaklonile pogled na Kalemegdan, Hram svetog Save, Avalski toranj. Takođe, tom studijom, Beograd je odlučio da ne želi visoke objekte uz reke[14]. Brzinski se insistira i na promeni Generalnog plana. Na raspravi povodom predloženih promena i pristiglih oko 1200 žalbi, građanima je na većinu primedbi odgovoreno ili da Urbanistički zavod ,,nije nadležan“ ili su primedbe odbačene. Argumenti za odbacivanje primedbi bili su ispod nivoa[15] [16]

Čitav posao je obavijen velom tajne. Zbog koga to srpske i beogradske vlasti krše zakone, Ustav, gaze postojeća pravila, prepravljaju ih, prilagođavaju i kriju od građana?

Javnosti Srbije predstavljeno je da će kompanija ,,Emaar propertis” uložiti 3,1 milijardu evra u ovaj projekat. Ono što javnosti nije rečeno jeste da ova kompanija iza sebe ima čitav niz skandala, optužbi zbog loše gradnje, parničenja ljudi koji su platili rezervacije za stanove koji nisu izgrađeni, napuštanja projekata i nerealizovanih maketa, podjednako pompezno predstavljenih kao što je predstavljen projekat u srpskoj prestonici.

Naime, Muhamed el Abar najavio je za početak 2013. godine početak gradnje projekta Erbil u severnom Iraku u istoimenom gradu. Prema najavama, kompleks koji će se sastojati iz stambenih objekata, hotela od pet zvezdica i šoping centra imaće 541.000 kvadrata, u blizini gradskog centra, vredeće 3 milijarde dolara i otvoriće 35.000 radnih mesta. Kako je rekao premijer Iračkog Kurdistana Barzani, ovaj projekat će transformisati grad Erbil i predstavljaće kamen temeljac budućeg razvoja[17] [18]. Pa ipak, osam meseci kasnije, na budućem gradilištu nije napravljen nikakav pomak. Navodno je u pitanju spor oko zemljišta.

Naredni projekat koji je najavljen od strane Emaar Propertis, pod nazivom Crescent Bay, čeka na gradnju u Karačiju, u Pakistanu. Ovaj projekat predstavljen je 31. maja 2006. kao deo planiranog investicionog ulaganja Emaara u Pakistanu u iznosu od 2,4 milijarde dolara. Planirane kule prema projektu trebalo bi da sadrže 4.000 stanova. Iako je projekat trebalo da bude okončan do 2013-2014, sami građevinski radovi nisu ni započeli. Stanari nesuđenih zgrada koji su platili rezervacije stanova Emaaru tvrde da je kompanija napustila projekat i potražuju nazad svoj novac koji je dat kao depozit u ukupnoj vrednosti od 15,2 miliona dolara. Emaar je sa druge strane tvrdio da projekat nije napušten, već da je usled krize likvidnosti izazvane svetskom ekonomskom krizom rok za početak i završetak radova pomeren[19] [20]. Do danas, radovi na ovom projektu nisu započeti.

Identično Erbilu, sve je za sada stalo na maketi.

Tokom 2011. godine, u Indiji, prema pisanju lista Indija tajms, veliki prijatelj našeg premijera Muhamed el Abar godine optužen je zbog kriminalnog udruživanja, prevare i falsifikata. Naime, Indija je konkurisala i dobila organizaciju igara Komonvelta 2010. godine. Posle upozorenja koje je davao i BBC[21] o sporosti radova, igre su prošle praćene kritikama loše organizacije, infrastrukture i posebno veoma loše izgrađenog sportskog naselja za koje je bio zadužen – Emaar Propertis. Vlada je žestoko kritikovala ovu kompaniju zbog slabe izgradnje i odlaganja realizacije projekta zbog čega se Indija obrukala pred svetom[22] [23]. Kao rezultat optužbi, vlada je blokirala račun kompanije na kojoj su se nalazila sredstva u iznosu od oko 3,3 miliona dolara koje je Emaar položio kao bankarsku garanciju da će sportsko naselje za predstojeće igre biti izgrađeno. Emaar je kažnjen zbog strukturnih propusta u gradnji i neadekvatne opremljenosti stanova. Prema dokumentima koji prikazuju žalbe sportista, učesnika igara, vidi se primedba engleskog tima o curenju vode u zgradama i toga da je četvrtina prostora namenjenog njihovom timu ,,neupotrebljiva”, zatim da je objekat pun rupa i da je ,,neverovatno za poverovati da je zgrada mogla biti ocenjena kao prihvatljiva za prijem ljudi”, a sportisti iz Južne Afrike javili su da ,,njihova kula jednostavno nije spremna”[24] [25].

Skandal oko sportskog naselja prelio se u pravu katastrofu naredne godine kada je Emaar optužen za jednu od najvećih prevara sa nekretninama u Indiji ikada. Naime, Emaar je nelegalno prodao 560 zemljišnih parcela koje nisu bile u njegovom vlasništvu kupcima koji nisu ni u šta sumnjali u gradu Mohali. Vrednost ovih parcela je oko 107 miliona dolara. Vlasnicima zemlje, lokalnim farmerima, nije isplaćen nikakav novac od 2006. godine od kada je počela nezakonita prodaja. Iako je 90 odsto kupaca platilo ceo iznos, oni i do dan-danas ne mogu da uđu u posed, jer kompanija Emaar i nije vlasnik predmetnog zemljišta. Ova prevara izvedena je, smatra se, uz znanje visokih zvaničnika Vlade Indije, ali nikakva akcija nije preduzeta zbog bliskosti zvaničnika kompanije i lokalnih političara. Dok su pojedini kupci tužili kompaniju, drugi su se obratili direktno policiji, ali bez akcije za sada, zbog uticajnosti kompanije[26].

Kompanija Emaar je i u Beogradu nastavila sa tajnovitim poslovima, uz svesrdnu pomoć srpske vlade.

Sve delove ovog projekta koordiniraće zajednička kompanija Vlada Srbije i UAE ,,Igl hils”. Ova kompanija potpuno je nepoznata u poslovnom svetu i očito je osnovana samo sa ciljem učešća u ovom poslu. Na sajtu Privredne komore Abu Dabija, postoje tri kompanije "Igl hils". Nijedna od njih nema zaposlene, osnovane su ove godine, bez adrese, sa početnim kapitalom od 30.000 do 300.000 evra[27].

Zbog svega navedenog, kampanja ,,Slavimo Beograd” izgleda još opskurnija. Na prvom mestu, ona je izazvala proteste ljudi koji žive van Beograda. Protesti su izbili zbog ogromnih bilborda širom zemlje na kojima piše ,,Slavimo Beograd” uz maketu Beograda na vodi. U Srbiji, naročito južnim krajevima, koja grca u nezaposlenosti i bedi, pozivi da se slavi megalomanski projekat u drugom gradu je neshvatljivo i drsko. Najžešće reakcije došle su iz Niša, a jedan bloger je napisao da želi Beogradu sve najbolje, ali da Niš za to vreme umire od bolesti zvane ,,beogradizacija”, te da im Beograd nabija na nos svoj brzi razvitak[28] [29]. Prema odgovoru koji je Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost dobio iz Kabineta Gradonačelnika, Grad Beograd nije učestvovao u organizaciji niti finansiranju kampanje ,,Slavimo Beograd”. Ostaje još ili da je kampanju finansirao arapski investitor ili srpski poreski obveznici izdvajanjem iz republičkog budžeta.

Kompaniji "Igl hils", zajedničkom preduzeću Vlada Srbije i UAE, sa sedištem u u Beogradu, postavio sam mejlom sledeća pitanja:

Da li je tačno da projekat “Erbil” u severnom Iraku nije odmakao dalje od predstavljanja projekta?

Takođe, interesuje me da li je kompanija Emaar napustila izgradnju projekta Crescent Bay u Karačiju zbog krize likvidnosti kompanije i da li je razrešen spor sa stanarima Defence Housing Authority (DHA) koji tvrde da im kompanija duguje novac?

Da li je tačno da je kompanija Emaar umešana u skandal u Indiji o kojem su pisali tamošnji mediji, gde je 560 kupaca placeva prevareno, a prvim vlasnicima zemlje nije isplaćen novac od 2006. godine?

Da li imate veze sa kampanjom ,,Slavimo Beograd’’?

Na mejl mi nije odgovoreno, kao ni na uzastopne telefonske pozive.

Zbog ovog posla, menjaju se studije i pravilnici, krši Ustav, ignoriše struka. Za kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, po međudržavnom sporazumu dve zemlje, ne važi domaće zakonodavstvo. To ludilo u koje se Beograd na vodi savršeno uklapa se nikako ne može nazvati do veleizdaja državnih i srpskih nacionalnih interesa. Od vlasti ne dobijamo informacije o projektu koji bi po obećanjima sve nas trebalo da izvuče iz blata. Na retka ,,prava” pitanja o ovom faraonskom projektu, odgovara se kontrapitanjima. To je razlog više da se o njemu piše. Kompanija Emaar nije sumnjiva jedino u Emiratima. Van te zemlje, javlja se jedino u državama gde je poštovanje zakona arbitrarno, korupcija velika ili nestabilnost hronična. Pored Indije, Pakistana i Iraka, tu je sada i Srbija. 


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner