Početna strana > Rubrike > Politički život > Gasni sporazum sa Rusijom - trojka za Vučića i novi fijasko građanske opozicije
Politički život

Gasni sporazum sa Rusijom - trojka za Vučića i novi fijasko građanske opozicije

PDF Štampa El. pošta
Živan Lazić   
utorak, 31. maj 2022.

Dogovorivši novi aranžman o isporuci gasa Srbiji, predsednik Vučić je blizu rešenja krupnog problema iz svakodnevnog života. Ali ne samo to.

Ovim potezom pokazao se i superiornim u odnosu na opoziciju koja je snabdevanje gasom pretežno tretirala kao marginalno pitanje. 

 Ishod nedeljnog telefonskog razgovora sa predsednikom Rusije Vladimirom Putinom je trijumf predsednika Srbije. Košarkaškim rečnikom - pogodio je za tri poena. Uspeh je ostvaren u trenutku kada ni Vučić, ni njegova Srpska napredna stranka, nemaju baš adute za razmahivanje. 

 I vladi bliski stručnjaci već su prepolovili ranija očekivanja u vezi sa rastom BDP-a ove godine, dok je samo u prva četiri meseca na, inače nepotrebnu, odbranu kursa dinara utrošeno čak 14 odsto državnih deviznih rezervi. Pri tome je i deficit u spoljnoj trgovini tokom prvog kvartala iznosio prevelikih 2,65 milijardi evra, te bi, ako se nastavi u istom ritmu, do konca godine dostigao teško shvatljivih 10,7 milijardi.

Neuporedivo povoljnije

Dogovor sa Putinom ne samo što garantuje obezbeđenje važnog energenta po više nego prihvatljivoj ceni, već u sebi sadrži snažan potencijal da se reše, ili bitno ublaže, i mnoge druge ovdašnje ekonomske muke

 No, dogovor sa Putinom ne samo što garantuje obezbeđenje važnog energenta po više nego prihvatljivoj ceni, već u sebi sadrži snažan potencijal da se reše, ili bitno ublaže, i mnoge druge ovdašnje ekonomske muke. Za Vučića je, možda, još i značajnije što je javnosti sebe predstavio kao mnogo promišljenijeg i odgovornijeg od svih opozicionih političara.

 Dakle, tokom svake od tri naredne godine u Srbiju će iz Rusije stizati po tri milijarde kubika gasa, što bi uz oko 400.000 kubika sa ovdašnjih polja trebalo da bude dovoljno. Cena 2,2 miljarde kubika se vezuje za visinu cene nafte na tržištu i po već decenijama među energetičarima prihvaćenoj formuli preračunava u cenu gasa. To je po kupca neuporedivo povoljnije nego da se uzima cena na evropskom gasnom tržištu. 

 Primera radi, trenutno, i pored toga što je cena nafte blizu istorijskog pika, primena naftne formule bi cenu 1.000 kubika gasa odredila između 340 i 410 evra, otprilike tri puta niže nego po kojoj se (1.100 evra) ovih dana kupuje na evropskom tržištu. Zimi je potrošnja gasa višestruko veća, time i potražnja, pa ne čudi da i cena ubrzano raste. Sam Vučić je procenio da će, kada zasneži, cena gasa dostići 2.000, možda i primetno više. Dakle, dogovorena cena gasa u "ruskom aranžmanu" biće i pet-šest puta povoljnija u odnosu na tržišnu. Ostaje da se dogovori i cena za preostalih 800 miliona kubika svake sezone.

Grubo i neotesano

Trenutno, i pored toga što je cena nafte blizu istorijskog pika, primena naftne formule bi cenu 1.000 kubika gasa odredila između 340 i 410 evra, otprilike tri puta niže nego po kojoj se (1.100 evra) ovih dana kupuje na evropskom tržištu

 Time je Srbija obezbedila neobično povoljno snabdevanje gasom, no da bi ovog energenta i ubuduće bilo potaman i po korektnoj ceni potrebno je da proširimo skladište Banatskom Dvoru, te izgradimo još jedno, u Itebeju. Nadajmo se da su i "naprednjaci" shvatili da su obe investicije državni prioritet.

 Građanska opozicija u Srbiji pitanju gasa poklanja znatno manje pažnje. I kada je bila na vlasti nije imala iskristalisanu predstavu o razvoju energetike, posebno ne o razmahu gasifikacije. Sada se po šablonu drži stava Evropske komisije o potrebi da "se Srbija priključi evropskoj spoljnoj i bezbedonosnoj politici", što u ovom slučaju znači uvođenje sankcija prema Rusiji. Naravno da u takvoj politici nema ni pomisli o bilo kakvom gasnom aranžmanu sa najprostranijom zemljom na svetu.

Ovako grub i neotesan pristup važnom energetskom pitanju već je koštao opoziciju. Kada je, neposredno pred prolećne izbore, Evropska unija u jednom trenutku zapretila da do Srbije nafta ne stiže Jadranskim naftovodom, te Bugarsku nahuškala da građane Srbije zaplaši najavom prekida tranzita gasa, opozicija nije digla gas 

Ovako grub i neotesan pristup važnom energetskom pitanju već je koštao opoziciju. Kada je, neposredno pred prolećne izbore, Evropska unija u jednom trenutku zapretila da do Srbije nafta ne stiže Jadranskim naftovodom, te Bugarsku nahuškala da građane Srbije zaplaši najavom prekida tranzita gasa, opozicija nije digla gas. Po običaju, glasači su ćutanje protumačili kao pristajanje, a opozicija je ostala sa dvadesetak  poslanika manje nego što su nekoliko dana ranije pokazivala istraživanja javnog mnenja.

 Ušteda 2,65 milijardi evra

 No, opozicija, izgleda, nije izvukla nauk. Nastavila je i dalje da marginalizuje pitanje gasa, a i kada se oglašavala ovim povodom prenosila je ono što je čula po zapadnim ambasadama u Beogradu. Šteta, time samo sebi i dalje umanjuje broj pristalica.

 Zapravo, gasni aranžman je za Srbiju i odličan poslovni potez. Zamislimo samo da sada plaćamo, poput ostalih Evropljana, tržišnu vrednost gasa. Za srpski budžet to bi bio ekstremni izdatak od gotovo 750 evra za svakih 1.000 kubika gasa. Podsetimo, zimi bi bilo i tri-četiri puta više, dakle i po 2.300 evra. Kako kada zahladi trošimo otprilike tri puta više gasa nego leti, procena pokazuje da bismo 2,2 milijarde kubika gasa tržišno platili neverovatnih 3,45 milijardi evra. 

 Po novom dogovoru sa Rusijom ista količina će nas koštati otprilike 800 miliona evra. Reč je o uštedi od 2,65 milijardi evra.

 Zapravo, gasni aranžman je za Srbiju i odličan poslovni potez. Zamislimo samo da sada plaćamo, poput ostalih Evropljana, tržišnu vrednost gasa. Za srpski budžet to bi bio ekstremni izdatak od gotovo 750 evra za svakih 1.000 kubika gasa

Zapadni Gasni sporazum

 Srbija unazad dvadesetak godina ima razvijene odnose i sa Evropskom unijom. Iz Brisela povremeno odvajaju i nešto novca za zemlju na brdovitom Balkanu. Tokom prethodnog  sedmogodišnjeg razdoblja, okončanog 2020. godine, Unija je svake godine za Srbiju nepovratno odvajala u proseku 183 miliona evra, od kojih se najmanje polovina vraćala  u Evropu na osnovu isplata troškova gostujućih predavača. Nije ni taj novac bezvredan, ali ovoga puta Moskva je povukla mnogo hrabriji i potez kojim ne samo da ovdašnjim građanima jemči tople stanove tokom zime, već i srpskoj ekonomiji, sve više oslonjenoj na gas, daje snažan konkurentski podsticaj.

 Naravno da Srbija od Evrope ima i mnogo značajnijih benefita nego što su direktna davanja. Daleko najviše investicija pristiže upravo iz Unije, dve trećine naše ukupne trgovinske razmene odnosi se na Uniju, više od 750.000 naših ljudi posao je našlo u Zapadnoj Evropi, sve to čini da je Brisel ubedljivo naš najveći ekonomski partner. 

 Društveni i kulturni život u Srbiji konačno se oformio baš u okrilju evropske civilizacije i nije sporno da je naša budućnost unutar evropskog kulturnog kruga. Dakle, jesmo Evropa i upravo stoga je tim veće iznenađenje da Brisel već duže vreme srpsku evropsku perspektivu uslovljava nametanjem po Srbiju ne samo krajnje neugodnih, već i neprihvatljivih obrazaca ponašanja. Potez Evropske unije sličan Gasnom sporazumu doprineo bi učvršćivanju zajedničke politike Brisela i Beograda neuporedivo više od bilo kakve pretnje i uslovljavanja.

(021.rs)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner