Početna strana > Rubrike > Kulturna politika > Anatomija Fejsa (I)
Kulturna politika

Anatomija Fejsa (I)

PDF Štampa El. pošta
Zoran Grbić   
ponedeljak, 30. novembar 2009.

1. Istorija Fejsbuka

Kao i sve priče o velikim izumima, i priča o Fejsbuku je počela zbog nesrećne ljubavi. Po svojim rečima, kreator sajta Mark Zuckerberg, je oktobra 2003. godine je u svojoj studentskoj sobi pisao na svom blogu o devojci koja ga je ostavila, pijuckao neki alkohol i pokušavao da je zaboravi. U jednom trenutku je video da mu na monitoru stoji otvoren Facebook (godišnjak) Kirkland studenjaka, sa fotografijama studenata za koje je on tada mislio da su ružne. Onda je odlučio da napravi harvardsku verziju igre ,,hot or not’’, u kojoj je poređao po dve slike tih ,,ružnih'' studenata i pitao posetioce ko je lepši, a sve to je nazvao Facemash. Njegov blog je zatvoren nakon nekoliko dana, pretile su mu ozbiljne optužbe od strane univerzitetske administracije, ali je od te epizode nastala ideja za Fejsbuk. Sam sajt je nastao početkom sledeće godine, a nakon tri godine Facebook (,knjiga likova'', u policijskoj verziji ,,Mugbook’’) je prestao da okuplja samo studente iz SAD i Kanade, i dozvolio pristup svim posetiocima interneta iznad 13 godina sa validnom mejl adresom.

U početku je bio skup zatvorenih mreža, profili korisnika su po otvaranju odmah postavljani u privatni režim i njima su mogli da pristupe samo prijatelji i odabrane mreže. A onda je u martu ove godine, Fejsbuk dozvolio otvaranje javnih naloga (opcija "everyone"), odnosno naloga koji su potpuno otvoreni i javno vidljivi i van Fejsbuka.

U isto vreme Facebook je predstavio i javne profile (i dalje poznatije kao "Stranice"), koji su bili zamišljeni kao mesta na kojima bi firme i kompanije postavljale informacije o firmi, video klipove i fotografije. Brojne kompanije su takvu mogućnost iskoristile, a postoje i mnoge koje su osnovale svoje grupe zatvorenog tipa, u koje je pristup moguć samo zaposlenima. Stranice se danas otvaraju i u čast neke javne ličnosti, proizvoda ili događaja.

Marta 2007. godine lansirana je Fejsbuk Platforma, koja je omogućila postavljanje nekoliko stotina hiljada aplikacija i igrica razvijenih van Fejsa, čime je bio otvoren put ka masovnoj popularnosti.

U julu je zabeležen broj od 250 miliona korisnika, što je proslavljeno i postavljanjem filma o tome - Mapping 250 Million. I pored otvorenih naloga, i dalje je dozvoljeno postajanje onih zatvorenih, a dodate su i brojne opcije kojima se na različitim nivoima dodaju različiti stepeni zaštite, pa je tako moguće tačno odrediti za svakog prijatelja sadržaj koji može da vidi.

U avgustu ove godine, Fejsbuk je najavio ,,lite’’ verziju sajta, (zasad omogućenu samo na engleskom jeziku) čime planiraju da olakšaju pristup i posetiocima sa sporijom internet konekcijom. Istog meseca su najavili i povećanje broja zaposlenih za 50 odsto. U septembru je dostignut broj od 300 miliona aktivnih korisnika (čak udvostručen od januara ove godine), od čega se polovina loguje barem jedanput dnevno. Svakog meseca se na sajt postavi više od 2 milijarde fotografija i 14 miliona video snimaka. Postoji više od 350.000 aplikacija na Fejbuk Platformi. Danas prosečan korisnik ima 130 prijatelja. Broj korisnika Fejsbuka iz Srbije u avgustu je prešao cifru od milion.

U oktobru je promenjen ,,news feed'' sajta, tako da on sad pokazuje samo najzanimljivije i najkvalitetnije statuse i priče, a na novom ,,live feed''-u idu sve priče prijatelja, što u principu znači beskrajno mnogo potencijalno beznačajnih informacija. Trenutno se priča o najavama novog izgleda fejsa, a promene će se uglavnom odnositi na način obaveštavanja i objave sajta.

Mark Zuckerberg je danas ,,internet milioner'', nije više zaljubljeni štreber, ali deluje kao fin momak. Kada je jedan njegov novi radnik nedavno imao problem jer mu mlađi brat nije verovao da se zaposlio u firmi, Mark je pristao da to demantuje u ovom simpatičnom snimku.

2. Predlozi za upotrebu

Pre bi moglo da se kaže ,,predlozi za gubljenje vremena’’, jer je Fejsbuk pre svega savršena mašina za ubijanje slobodnog vremena. Glupa, bagovita i više nego ružna, ali koja ipak odlično funkcioniše.

Pre svake priče o smislenosti postojanja Fejsbuka, trebalo bi se podsetiti da je on napravljen na osnovu ideje da je zanimljivo na jednom virtuelnom mestu okupiti sve svoje prijatelje, i sa njima ćaskati o tome šta je ,,hot'', a šta ,,not''. Osnova sajta i glavni razlog za ostajanje korisnika na njemu i dalje jeste taj. Postoje samo različiti načini razvijanja tog osećaja zajedništva.

Fejsbuk Platforma je donela revoluciju među sličnim sajtovima socijalnih mreža i time je započeta (u međuvremenu dobijena) trka sa My Space-om, koji je do tada držao primat. Pozivu upućenom trećoj strani da učestvuje u kreiranju aplikacija i tako postane deo Fejsa, odazvali su se mnogi, pa su tako mnogi sajtovi ispunili Fejs svojim igricama, kvizovima, glasanjima, koji i danas mnogima predstavljaju razlog za povratak, i zauzimaju veći deo korisničkog vremena na sajtu.

Kvizovi su, realno gledano, jednostavno glupi. Ne samo zato što svako može da ih pravi, nego verovatno i zbog toga što ako bi se i napravio kviz prosečne težine, ne bi imao ko da ga rešava, jer većina nas to ne bi umela da radi. Bio bi zamoran za prosečnog savremenog korisnika Fejsbuka. Rešavanje takvih kvizova ne znači puno, odnosno ne znači ništa onome ko ih rešava, sve dok rezultat ne podeli sa ostalima. Ako se to ne desi, potpuno je nebitno da li je neka aplikacija ocenila da ćete preživeti Treći svetski rat, ili vas proglasila za najboljeg tipa/ribu na planeti. Takvi ,,hot or not’’ kvizovi su verovatno zanimljivi klincima, u igricama upoznavanja među parovima, ili kao deo flerta među potencijalnim partnerima. Pored, naravno, osnovnog razloga podmirivanja ego zahteva onoga ko kviz rešava.

Fejsbuk može da se koristi i kao mesto za razmenu spotova, ili raznih linkova. Postoje i oni, mada retki, koji na Fejsu (kao na My Space) pišu tekstove, razmenjuju pesme i prozu. Jedan od zanimljivih načina je vođenje ličnog virtuelnog, multimedijalnog dnevnika, tako što se povremeno na zid ili status postavljaju citati, linkovi ili spotovi koji korisnika na neki način podsećaju na događaje tog dana. Postoje i oni koji na Fejsu od svih opcija koriste samo čet. I naravno, Fejsbuk, kao i ostali sajtovi socijalne mreže, je odlično sredstvo za pronalaženje starih prijatelja i uspostavljanje komunikacije, pa je sasvim dobar i ukoliko se koristi samo zbog toga.

FarmVille, Mafia wars, Virtual Aquarium i ostale popularne igrice nisu bitne samo članovima Fejsbuka. Prema istraživanjima firme Think Equity, očekuje se da tržište igara vredno 720 miliona dolara, u 2010. godini pređe cifru od milijardu dolara.

Jedna od autentičnih opcija na sajtu je ,,poke’’, bockanje, za koju zapravo niko ne zna šta predstavlja, i čemu uopšte služi, odnosno šta su autori hteli s tim kad su ga smislili. Neko smatra da je to virtuelno pozdravljanje, ili deo flertovanja, možda i zamena za dodirivanje, namigivanje, pipkanje, štipkanje a prema nekim zapisima, postoje i ,,poke wars’’, sa programima koji pomažu u tome. Sa nedavno uvedenom opcijom ,,Sugestije'', kojom Fejs predlaže određene aktivnosti korisnicima, ova opcija može da zvuči bizarno - ,,Bocni Marka'', ili ,,bocni Jovanu''.

Pored ličnih stranica, na Fejsbuku postoje i Javni profili (,,Pages’’) i Grupe. Postoji malo razlika među njima, i tiču se uglavnom načina upravljanja, a oba najviše liče na neku vrstu javnog foruma. Moglo bi se reći da su Grupe kao pojedinačne teme na nekom forumu, dok su Stranice kao nečiji privatni profili, posvećeni poznatim ličnostima, firmama, ili nekim događajima.

3. Fejsbuk vrline

Pored svih mana, i onih očiglednih, kao što su česti bagovi, sigurnosne rupe, ružan izgled, nepreglednost i nelogično postavljen sajt (o čemu postoje brojne primedbe), Fejsbuk ima nekoliko dobrih strana. Kao što je My Space dobar za muzičare i promociju amaterskih klipova, tako je Fejs dobar za promovisanje događaja, održavanje ljudi oko nekog zajedničkog cilja, promovisanje neke akcije (naročito od strane poznatih ljudi), i uopšte kao deo neke viralne marketinške ili propagandne akcije. Ma koliko banalno izgledali neki (zapravo većina) pokreta, grupa i akcija, postoje i one koji mogu da utiču na kreiranje javnog mišljenja. Takođe je dobro to što je moguće da se na jednom mestu sazna vreme održavanja raznih događaja, premijera, tv emisija, predstava...

Pored ovoga, Fejsbuk je odlično sredstvo za pronalaženje i održavanje kontakta sa starim i novim prijateljima. I pored toga što svi slični društveni sajtovi imaju istu ulogu (ili barem cilj) Fejsbuk se nekako vremenom nametnuo kao mesto na kome svako mora da ima nalog, kao deo internet legitimacije. Nekad je bilo dovoljno samo izaći na internet i kasnije, vremenom otvoriti mejl na nekom od servera. Danas je verovatno prva stvar koju mnogi urade otvaranje naloga na Fejsbuku. Mejl se verovatno kreira samo jer je deo uslova za pravljenje Fejs profila. Kako god bilo, Fejsbuk je danas odlično mesto na kome može lepo da se vidi koliko je svet mali, odnosno, koliko je mreža mala. Često može da se desi da se iznenadite kad među prijateljima nekog novog poznanika, pronađete dva ili više vaših prijatelja, poznanika sa raznih strana. Postoje i grupe posvećene teoriji o ,,Sedam koraka udaljenosti’’, po kojoj je svaki čovek udaljen od bilo kojeg drugog sa samo, i najviše, sedam drugih povezanih poznanika. Nikad ranije se ova teorija nije pokazala toliko realnom.

Za starije je to odlična prilika da vide one za koje znaju da ih poznaju, ali ne znaju odakle, a za mlađe da upoznaju one koje verovatno nikad neće videti.

4. Fejsbuk demografija

Prema rezultatima avgustovskog istraživanja bloga adriatalk.com broj korisnika Fejsbuka na prostoru bivše SFRJ (bez Crne Gore) je 2,95 miliona, od čega je u Srbiji čak milion i 40 hiljada. Broj muškaraca je nešto veći nego žena (54,4 odsto), a Srbija je do maja meseca pratila trend u regionu po kojem je najveći broj korisnika između 18 i 35 godina. Međutim (iako je još uvek najviše korisnika iz ove grupe), za razliku od ostalih zemalja, u avgustu je primećen nagli rast novih naloga korisnika između 35 i 54 godine, pa tako oni sad čine 40 odsto svih korisnika interneta u Srbiji. Za razliku od Srbije, prema februarskom istraživanju adchap.com, u svetu najbrže rastuću grupu na Fejsbuku čine žene starije od 55 godina. Prethodni trend bio je onaj koji je trenutno u Srbiji – prema istrategylabs.com broj korisnika između 35 i 54 godine u periodu između oktobra 2007 i avgusta 2008 porastao je za 172,9% a do kraja te godine je skočio na čitavih 276,4%.

Ako je verovati istinitosti onoga što piše u statusnim porukama na Fejsbuku, a prema pomenutom istraživanju Adchap-a, najviše je ,,samaca'' među članovima sa Bliskog istoka i zemalja Južne Azije, dok je u Evropi i zemljama Zapada najviše članova koji su ,,u vezi'', ,,vereni'' ili ,,venčani''. Najviše je samaca u Jordanu (74%), Palestini, Egiptu, Pakistanu, Bangladešu, Indiji, Maroku, Šri Lanki, Saudijskoj Arabiji i Gani (63%), dok je onih koji su u nekoj vezi najviše u Finskoj (74%), Novom Zelandu, Belgiji, Danskoj, Islandu, Švedskoj, Luksemburgu, Australiji, Irskoj i Švajcarskoj (66%). Među usamljenima je najviše muškaraca, njihov broj se u zemljama sa najmanje usamljenih kreće između 54 i 60% odsto, dok je u onim drugim ta razlika nešto veća, između 62 i 85%. U Srbiji je procenat Fejsbuk usamljenika 45%, što je u skladu sa trendom koji je u regionu (Hrvatska – 44%, BiH – 46%, Makedonija 48%).

Ukupan procenat maloletnih korisnika je 12,6% i to je skoro u promil identično procentu maloletnika u Sjedinjenim državama (12,3%) koji i čine više od polovine ukupnih korisnika Fejsbuka, sa 175 miliona. Na vrhu liste članova koji imaju manje od 18 godina je Hrvatska sa ubedljivih 27% (prva iza nje je Maroko, sa 22%). Izgleda da ne postoje neka pravila koja bi povezala geografski položaj, državno uređenje ili standard stanovništva sa brojem maloletnika. Najmanje ih je iz Irske (2,5%), Bugarske, Japana, Tajvana i Rumunije (5%), a najviše Hrvatske (27%), Maroka, Francuske, Kolumbije i Hondurasa (19%). U Srbiji ih ima nešto više od 15%, u BiH 18% a u Makedoniji 8%.

Broj Fejsbuk korisnika u odnosu na broj stanovnika je najveći u Islandu, gde čini 42,94% od ukupnog broja stanovnika. Iza nje su Danska (33,89%), Kanada, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo, Čile, Australija, Hong Kong, Švedska i Finska (18,33%). Prema istraživanju Adriatalk-a, od ukupnog broja korisnika interneta, u Srbiji 40% njih ima nalog na Fejsbuku, dok je u ostalim zemljama u regionu taj procenat nešto manji (Hrvatska 38,18%, Makedonija 38,56%, Slovenija 28,29%, BiH 29,95%)

Na Fejsbuku je nešto malo više žena nego muškaraca. Države sa najvećim broja Fejsbuk korisnica su Rusija, Poljska i Litvanija, sa dva puta većim brojem žena. U zapadnim zemljama je 40-45% muškaraca i 55-50% žena, dok je u čitavoj Evropi odnos blago naklonjen ženama, sa izuzetkom Turske (odnos 1,7). U Africi i Bliskom istoku, samo u Izraelu i Južnoafričkoj republici ima više ženskih korisnika sajta. Najviše muških korisnika je u Bangladešu (2,5 muških na 1 ženskog korisnika), a iza njega su Gana, Nigerija, Šri Lanka, Turska i Pakistan. Prema istraživanju Adriatalk-a, u regionu je odnos skoro ravnopravan, sa 50,51% žena i 49,49, muškaraca.

Korisnicima sajta je za ličnu statistiku na raspolaganju čitav niz aplikacija, uz čiju pomoć svako može da dobije podatke o broju svojih prijatelja, načinu povezanosti, polu, političkom opredeljenju i svim podacima koje su oni postavili na svoj Zid. Slične podatke je moguće dobiti i za svoje statusne poruke (njihov broj, vreme postavljanja, najčešće reči...), kao i za javne poruke prijatelja, a Fejsbuk ima i svoj interni Rečnik koji radi to isto, ali na nivou čitavog sajta.

5. Fejsbuk iz ugla establišmenta

Iako je Fejsbuk stvorio Javne profile sa glavnom namenom da ih učini korisnim za firme i državne institucije, i pozvao ih da tu mogućnost iskoriste, oni su tu ponudu različito shvatili i drugačije pristupili takvoj mogućnosti.

Dok je recimo u Australiji odlučeno da je Fejsbuk legitimno sredstvo preko kojeg mogu da se šalju zvanična sudska dokumenta (od decembra 2008), Švajcarska vlada je svojim zaposlenima nedavno zabranila pristup tom sajtu, nakon što su utvrdili da je Fejsbuk druga najposećenija stranica u toj instituciji.

Nakon julskih nereda u provinciji Ksinjang, Kineska vlada je odlučila da blokira pristup Fejsbuku i Tviteru. U maju je Iranska vlada, pred predsedničke izbore, odlučila da blokira pristup ovom sajtu, da bi sprečila pristalice opozicionog kandidata da šire svoje poruke.

Verovatno da ne postoji sajt koji je od strane uprava firmi toliko blokiran kao Fejsbuk. Više od 50 odsto britanskih firmi (istraživanje Fulbright & Jaworski International, oktobar 2009), blokiralo je pristup sajtovima socijalne mreže, a po istraživanju Litigation Trends 46% američkih firmi je uradilo istu stvar. Prema istraživanju Robert Half Technology, sprovedenom u oktobru u obliku ankete nad čak 1.400 CIO, 54 odsto njih je odgovorilo da je u njihovim kompanijama pristup socijalnim mrežama potpuno zabranjen, dok je u 19 odsto firmi on ograničen samo za poslovnu upotrebu.

Iako firme koriste Fejsbuk kao deo svoje poslovne prezentacije, prepoznale su štetno dejstvo koje sajt može da ima na radni učinak svojih zaposlenih. Osim blokiranja pristupa zaposlenima, brojne su firme koje su dale otkaz svojim zaposlenima, zbog njihovog ponašanja na sajtu i štetnog dejstva po imidž firme. Postoje brojne anegdote o ljudima koji su bili dovoljno neoprezni da na svoje Fejsbuk statuse stavljaju svoja iskrena mišljenja o firmi u kojoj rade.

Kimberley Swann će verovatno ući u istoriju kao prva osoba koja je dobila otkaz zbog interneta, jer je na svom statusu napisala da joj je posao ,,dosadan''. To je bilo dovoljno za njene šefove da joj uruče otkaz. Slične situacije su se ponavljale, i još uvek se ponavljaju, jer uvek ima iskrenih ljudi koji veruju da su na internetu zaštićeni.

Tako je jedan zaposleni iz Južne Afrike u svojoj statusnoj poruci na Fejsu svog šefa nazvao ,,serijski masturbator'' (šta god to značilo) i zbog toga dobio otkaz.

Nastavnik iz Medisona, Viskonsin, dobio je otkaz nakon što je u svoj profil stavio svoje fotografije sa puškom koju je uperio u kameru, a drugi iz Severne Karoline jer je u svojoj info sekciji između ostalog napisao da predaje u ,,naj-geto školi u Šarlotu''. Upravitelji škole su smatrali da učitelji ne bi trebalo tako da se predstavljaju javnosti.

Dve žene, zamenici Šerifa u Viskonsinu, našle su zanimljiv način da se ,,otarase stresa'' tako što su lutku obukle u policijsku uniformu, na nju prikačile kartice sa imenima Šerifa i ostalih zaposlenih. Sve bi bilo u redu da sve to nisu snimale i postavile na Fejsbuk.

Jedna Kanađanka, koja je nakon ustanovljene depresije napustila posao, trebalo je da dobija platu sledećih šest meseci. Ali je osiguravajuća kompanija prestala sa isporukama novca, nakon što su na Fejsbuku videli fotografije Kanađanke kako se zabavlja u baru, na letovanju i rođendanskoj zabavi. Ona se pravdala time što je tim postupcima sledila savete doktora.

Verovatno najgluplji ,,prekršaj'' zaposlenog na Fejsbuku zbog kojeg se dobija otkaz desio se u Švajcarskoj u aprilu, i nije bio vezan ni za misao u statusu, ni za objavljenu fotografiju. Žena je svojim šefovima javila da ima migrenu, i da će provesti nekoliko dana u zamračenoj prostoriji, a onda se istog dana ulogovala na Fejsbuk. Samo to pristupanje sajtu bio je dovoljno da dobije otkaz. Njene optužbe da je kompanija koristila lažni profil da bi je špijunirala (nije ni bila prijatelj sa šefovima), bile su uzaludne.

Postoje i firme koje pomno prate dešavanja na Fejsbuku da bi nekog nagradile. Tako je Koka Kola primetila fan stranicu izvesnog ,,Dastija'', koji ju je napravio kad je primetio da na Fejsu nema prave stranice posvećene toj kompaniji. Kad je stranica dobila milion fanova, stigao mu je poziv iz Atlante za trodnevno druženje sa čelnicima firme. Nakon toga, dogovoreno je da snime film o tome.

6. Prevare na Fejsbuku

Prevare na internetu su verovatno tek malo mlađe od samog interneta. Lažni linkovi kojima se na prevaru skidaju trojanci, cirkularni i obični mejlovi sa porukama za lakoverne, blogovi sa tužnim pričama… Sve to je već viđeno. Međutim, kao što je Fejsbuk pružio platformu kojom je objedinio mnoge korisne stvari, tako je omogućio i prevarantima da konačno sve svoje različite prevare mogu da obavljaju na jednom mestu.

6. 1. Lažne grupe i profili

Lažni profili su nastavak lažnih blogova a na Fejsu su dobili i potencijalno zlonamernu primenu, pošto su takvi novi ,,blogovi'' povezani. Jedna od najpoznatijih prevara na blogovima bila je vezana za blog Kejsi Nikol. Srednjoškolka sa Srednjeg zapada, vesela kao i sve tinejdžerke, saznala je jednog dana da boluje od leukemije. Čitav život joj se promenio. Onda je otvorila blog i počela da vodi javni dnevnik. Vremenom su milioni ljudi dolazili da čitaju ono što je pisala o svojoj borbi protiv bolesti. Dve godine su joj pružali podršku, slali poklone, i bodrili njenu majku. Onda je jednog tužnog internet dana Kejsi izgubila bitku. Mnogo ljudi ju je žalilo, forumi i blogovi bili su preplavljeni porukama tuge. Nakon nekoliko dana, ljudi su počeli da sumnjaju. Njena mama nije primala poklone, nije dala adresu, a sahrana nije bila javna. Brzo je otkriveno šta se desilo. Ne samo što Kejsi nikad nije bila bolesna, nego Kejsi nikad nije ni postojala. Čitave dve godine, žena koja se predstavljala kao njena mama, uspešno je zamajavala internet javnost.

Postoje i drugi primeri. Toni DŽonson, vlasnik vebsajta i bestselera, imao je još tužniju priču. U detinjstvu su ga roditelji tukli, dovodili svoje prijatelje da ga siluju, zabranjivali mu da spava i jede, sve dok mu jednog dana nije dozlogrdilo i pobegao od kuće, u dom porodice koja ga je usvojila. Ali, onda je saznao da ima sidu. Pa je objavio autobiografsku knjigu koja je postala bestseler. Naravno, ne postoje dokazi da je on ikad postojao.

Ili Šila Morison, koja je 2000. godine dobila otkaz kao dobrovoljni vodič u Everquest onlajn igri. Dan kasnije, njena prijateljica saopštila je da je Šila, koja je izgubila majku sa 15 godina a dete sa 16, izvršila samoubistvo. Zapanjena internet zajednica koja ju je dugo poznavala, nekoliko dana kasnije saznala je da nikakvog samoubistva nije bilo, kao što verovatno nikad nije bilo nikakve Šile Morison.

Kad ljudi nemaju svoj život, a voleli bi da ga imaju, i istovremeno ih mrzi da otvaraju nalog na Second life ili nekoj drugoj ,,role playing'' igrici, onda prave lažne blogove ili profile.

Postoje i drugačiji primeri. Nakon šest godina zamajavanja milionske blogerske publike, objavljene knjige (,,Guide to Men'') i tv adaptacije bloga, Belle de Jour (blog ,,Diary of a London Call Girl'') je zapanjenoj britanskoj javnosti objavila da je ona zapravo dr Brooke Magnanti, koja je u posao prostitucije i blogerske vode ušla jer nije imala novac za doktorske studije. Nakon što je postala doktor, prekinula je sa honorarnim poslom, a onda više nije mogla da izdrži teret anonimnosti.

Izgleda da zasad na Fejsbuku postoji samo jedan primer zlonamernog otvaranja naloga. Osamnaestogodišnjak iz Viskonsina otvorio je lažni nalog u kojem se predstavio kao devojka i stavio lažne slike da potkrepi priču. Uz pomoć tog naloga (zapravo, verovatno uz pomoć tih slika) ubedio je više od trideset dečaka iz svoje škole da mu pošalju svoje obnažene slike, a onda ih ucenjivao pretnjama da će te slike objaviti, ukoliko ne pristanu na seksualni akt sa njim. Uhapšen je početkom godine.

Postoje i primeri otvaranja profila postojećih ličnosti. Iako je ovo vezano uglavnom za kopiranje poznatih ljudi, ima i onih koji to rade nekome iz svoje okoline, iz zle namere ili iz nepoznatih razloga. Na internetu postoji nekoliko svedočanstava žrtava takvih ljudi, a postoji barem jedan primer koji se završio na sudu, nakon što je grupa ljudi u septembru otvorila nalog u ime školskog druga, sa njegovim slikama, i umesto njega postavila profil sa zlonamernim porukama.

Prave prevare su vezane za Fejsbuk grupe, jer se tu zapravo nalazi novac. Ili one barem služe kao dobro sredstvo reklame. Tako je Tiketmaster (otprilike nešto kao Bilet servis) postao sumnjiv kada je njegova grupa dobila više od 150 hiljada fanova. Ubrzo se otkrilo da je firma poklanjala 5 dolara vredne kartice za kupovinu ukoliko se prijave na fan listu, i time povećaju posećenost i skrenu pažnju na sebe.

Još jedna anegdota sa lažnim profilom grupe je daleko bezazlenija, i vezana je za inteligentnu marketing kampanju. Vlasnik naloga je objavio da je pronašao izgubljenu digitalnu kameru, koja je puna slika lepe plavuše, a onda objavio slike te plavuše sa molbom da se pozivi za učlanjenje šalju svim prijateljima, da bi pomogli da se ,,devojka ponovo poveže sa svojom kamerom'', jer ona ,,zna šta da radi sa njom''. Nakon što je grupa dobila nekoliko hiljada članova, otkrilo se da je devojka Vendi, h-model jednog porno sajta, koji je našao zgodan način da se promoviše.

Prave prevare sa grupama vezane su za ,,milionske grupe''. To su one grupe tipa ,,Kladim se da mogu da nađem milion ljudi koji leti vole da se kupaju u moru''. Ili grupe tipa ,,pomozimo malom Peri da ozdravi. Kojem Peri? I kako mogu da mu pomognem učlanjenjem u neku grupu? Među njima su i one grupe koje obećavaju novi izgled Fejsbuka, novi Fejs mesindžer, ili mogućnost da se sazna ko posećuje vaš profil, dakle sve one koje ciljaju na sticanje velikog članstva na osnovu prevare. Uzgred, postoje i duhovite podvarijante ovakvih grupa, recimo ,,Pomozimo detetu rođenom sa dve ruke da mu izraste treća''.

Postoji nekoliko načina na koje vlasnici ovakvih grupa stiču korist za sebe. Prvi se uglavnom tiče onih manjih grupa, koje nisu ,,milionske''. Takve grupe traže instalaciju nekog softvera, i obaveštavanje prijatelja pozivnicom u grupu i za to obećavaju neku, ne-novčanu, nagradu. Softver je u najvećem broju slučajeva virus.

One druge, veće grupe, funkcionišu zbog istog cilja kao nekada (možda i još uvek) ,,lanci sreće'' koji su slati mejlovima. To su oni mejlovi koje smo dobijali od nepoznatih ljudi, u kojima se tražilo da poruku pošaljemo barem desetorici prijatelja, i da će nas nakon toga, i zbog toga, obasuti božanska svetlost, sve će nam odjednom dobro krenuti i živećemo kao u snu. Onaj ko poruku ne pošalje, neće dobro završiti. Zato što nije bio dobar. I drugi slični mejlovi (najave virusa, druga upozorenja, razna obaveštenja, pa čak i potraga na nestalim osobama) imale su cilj skupljanje mejl adresa sa što je moguće više strana.

Ove grupe funkcionišu na sličan način. Administrator grupe od nekoliko stotina hiljada ili milion članova iznajmljuje deo svoje moći da pošalje isti broj poruka u jednom trenutku. Neki od njih se čak javno reklamiraju na forumima. Jedan od njih čak ima i javni potpis, u kome tvrdi da je vlasnik grupe od pola miliona ljudi, i zainteresovanima nudi slanje poruke za tričavih 800 dolara. Pored toga, ukoliko imaju i mejl adrese velikog broja ljudi, postoji i cena i tržište za njih. Jedan od načina upotrebe je skupljanje podataka. U sistemu velikih brojeva, i takve informacije imaju tržište. Trebalo bi razmisliti o tome pre učlanjenja u grupu recimo, ,,Peticija da Fejsbuk instalira ,dislike' dugme''. Pitanje je koliko vlasnika grupe zaista interesuje koje će dugme Fejs da instalira, i koliko vlasnike Fejsa uopšte briga šta on misli o tome.

Postoje i grupe koje su po broju članova negde između pomenutih grupa, s tim što se ne bave ni virusima, ni trgovinom mejl adresama. Primarni cilj je proizvodnja ,,viralnog efekta'', u kome bi na najbolji mogući način iskoristili mrežu za marketinšku promociju i širenje svesti o nekom proizvodu. Najnoviji primer za to bi mogao da bude domaća grupa ,,Estrada iz doba Jure''. Odlično napravljena grupa, sa fotografijama ciljanim da izazovu pažnju, za kratko vreme je dobila puno članova. U ovom trenutku ih ima 55.000, a ne zna se broj onih koji su stranicu samo posetili. Naravno, na stranici se nalazi link za drugu grupu, na kojoj je prodavnica garderobe, verovatno u vlasništvu osnivača grupe.

Jedan od banalnih (mada dosadnih) načina zloupotrebe je otvaranje grupa tipa ,,Ljubitelji provoda na splavu Mala sirena''. Ta Mala sirena će vam onda uredno slati spam poruke u kojima vas obaveštava kad je rođendan gazdinog sina, repertoar nastupa, najavu nastupa na prijateljskim splavovima, a ne retko će i pevaljka Slatka Cica (intimna prijateljica barmena koji zna lozinke) poslati poruke članovima te grupe, u kojem ih obaveštava o svojim nastupima, i planovima za nove projekte. Za izbegavati.

,,Hejt grupe'' su uglavnom samo ventil za oslobađanje napetosti članova koji im se pridruže. Prvo se jedna grupa okupi oko nekog cilja kojeg mrze, onda se formira druga grupa sa ciljem da ih (uvek uspešno) zatvori, i tako u krug.

6. 2. Nigerijska prevara – Fejsbuk varijanta

Verovatno se većina ljudi seća tzv. ,,nigerijskih prevara’’, što je bio naziv za serije mejlova koje su slate na hiljade adresa kao spam poruke. Iako je tekst bio različit, sve se svodilo otprilike na istu priču. U Nigeriji (ili negde drugde daleko) je nedavno izvršen vojni udar, u kojem je tragično nastradala (na sve moguće tužne načine) čitava velika i bogata porodica pisca mejla. U dramatičnom obrtu situacije, on je na neku foru iz španske serije i uz pomoć vernih prijatelja uspeo da sačuva živu glavu, ali, avaj, ne može da pristupi pozamašnom porodičnom računu u nekoj od evropskih banaka pa zato, da ne bi živeo na hlebu i vodi, moli za sitnu pozajmicu, koju će višestruko vratiti, čim se domogne Švajcarske, uzme pare i dokaže poreklo.

U Fejsbuk varijanti, stvar je daleko jednostavnija i ličnija, jer on i služi za približavanje ljudi. ,,Nigerijac’’ sazna nečiju šifru (ili je kupi), i onda sa nje pošalje poruku svim prijateljima vlasnika ukradenog naloga. Ova prevara je uglavnom ciljana na korisnike iz Amerike, a u poruci se dramatičnim rečima objašnjava kako je autor poruke opljačkan (iz nekog razloga uvek u Britaniji, najčešće Londonu) i kako mu hitno trebaju pare ne bi li se vratio svojoj mami i bezbednom domu u Nju Hempširu, gde će nastaviti druženje sa starim drugarom od kojeg traži pare. Ne zna se procenat ljudi koji su naseli, ali imajući u vidu da je novac moguće poslati odmah, bez puno razmišljanja, u novom prozoru browsera, verovatno je da nije mali.

6. 3. Zlonamerne aplikacije

Postoje korisnici koji su izbirljivi kad je u pitanju prihvatanje prijateljstva. Oni su zabrinuti za bezbednost svojih podataka, i uredno su podesili da njihov profil vide samo prijatelji, a slike samo odabrani. Međutim, isti ti ljudi imaju instalirane desetine nepoznatih programa, kojima su (svakome od njih) dali veće privilegije i više znanja o sebi nego što i sami imaju. Dakle, svaki put kad instalira neku aplikaciju, vlasnik te aplikacije (koji može da bude i školski drug, komšija ili bilo ko od koga se profil čuva) daje na uvid sve svoje informacije. Dakle, ne samo sliku profila, pol, rođendan, mesto porekla, interesovanja i ostale stvari koje stoje na profilu, nego i kopiju svih svojih slika, vreme kad su postavljene, komentare na njih, ukupan broj poslatih i primljenih poruka, ukupan broj poruka na zidu, listu prijatelja, listu drugih aplikacija, broj njihovih obaveštenja i sve događaje kojima je vlasnik profila prisustvovao ili odbio da prisustvuje.

O aplikacijama sa virusima se već dosta zna. Trebalo bi podsetiti da Fejsbuk za aplikacije koje nisu njihove (dakle, najveća većina njih) ne odgovara, da ih ne odobrava, da ih ne poznaje unapred, ne proverava za viruse, da ne poznaje ko ih postavlja, i da ne zna ništa o tome kako one funkcionišu. Oni jedino mogu da reaguju nakon što je neko prijavio zlonamernu aplikaciju.

Postoje i Fejsbukove aplikacije (Događaji, Pokloni, Grupe, Veze...), i one koje su verifikovane od strane Fejsbuka. Ali ni to ne znači puno. Jedna od takvih retkih aplikacija koje su dobile Fejs sertifikat, ,,Slide FunSpace'' (9 i po miliona korisnika), može da zauvek i nepovratno obriše osnovni Zid onoga ko je instalira.

Potencijalno najštetnija upotreba aplikacija vezana je za statistiku i velike brojeve, i aplikacije koje su napravljene da bi korisnicima omogućili da na jednom mestu napišu svoje omiljene filmove, muzičke grupe, pesme, sportiste, knjige... To koristi za predstavljanje nekog i sasvim je u duhu onoga što jeste Fejsbuk. Međutim, ukoliko se takvi podaci skupe na jednom mestu, oni predstavljaju vrednu robu, a potencijalnom kupcu omogućavaju mnoštvo informacija koje u budućnosti ne moraju da rade za dobrobit onih koji su takve informacije pružili.

Dobar primer za ovo je aplikacija ,,Living social'', koja služi da članovi preko nje odaberu sve ono što im je omiljeno, u svim mogućim kategorijama koje mogu da se zamisle (omiljena životinja, istorijski događaj, citat, zabava, igra, kozmetika...). Nekada su se takva istraživanja plaćala, a sad dolazi vreme da se ljudi sami prijavljuju da učestvuju u takvim istraživanjima. Pomenuta aplikacija ima i svoj sajt, kao i većina ostalih aplikacija, na kome u realnom vremenu možete da posmatrate šta je neko od članova upravo proglasio za svog favorita.

Sve takve aplikacije mogle bi, a čini se da i hoće, da učine da se uskoro promovišu i proizvode samo popularne stvari, one koje garantuju zaradu. Pa tako može da se desi da kod izdavača dođe pisac sa rukopisom, i da ga ovaj obavesti da to ne može da objavi, jer njegov tekst te godine nije u trendu. Tako postoji realna opasnost da se uskoro više neće snimati filmovi ili objavljivati knjige koje predvode, koje utiru nove staze, nego one koje podilaze mediokretskom mišljenju potrošačkog društva.

6. 4. Fišing i virusi u linkovima

Kao i na drugim sajtovima, i na Fejbuku se virusi šire porukama, ili čak mejlovima iz profila. Jednom zaraženi kompjuter šalje poruke svima sa liste prijatelja, a slične poruke mogu da šalju i pojedine aplikacije.

Najnoviji veliki napad desio se krajem oktobra, kad je više od 750.000 članova dobilo mejl koje je izgledao kao zvanično saopštenje Fejsbuka, u kojem se kaže da je potrebno da resetuju svoju lozinku na sajtu, i da za u tu svrhu upotrebe fajl u atačmentu. U fajlu se nalazi trojanac ,,Bredlab’’. Predstavnici vodećih kompanija koje se bave anti-virusnom zaštitom su saopštile da iza ovog virusa, kao i mnogih prethodnih, stoje napadači iz Rusije.

Neki linkovi ne sadrže viruse, ali uz razna opravdanja traže da se korisnik uloguje na drugi sajt iz linka, i da na njemu ostavi svoju mejl adresu. Sa kojom će oni znati šta da rade. Još su opasniji linkovi koji navodno stižu od Fejsbuka, sa lažnom osnovnm stranicom na kojoj traže da se ulogujete i tako ostavite lozinku.

Jedna od zanimljivijih prevara bila je poruka koja je navodno stigla od vlasnika sajta, Marka Zukerberga, u kojoj piše da je ,,Fejsbuk od nedavno postao prenatrpan'', i da se zbog toga ,,mnogo članova žalilo da je postao spor''. Zbog toga primalac obaveštenja mora da što pre pošalje tu poruku svim svojim prijateljima, ili će nalozi svih njih biti obrisani, da bi se napravilo mesta za ostale.

NSPM na Fejsu

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner