Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Uvod u Treći sudanski rat
Komentar dana

Uvod u Treći sudanski rat

PDF Štampa El. pošta
Mladen Đorđević   
sreda, 25. april 2012.

Nezavisnost koju je Južni Sudan zadobio jula 2011. godine nije smirila tenzije između dva dela nekad jedinstvene države. Razdvajanje dveju država nije pratilo rešenje o podeli naftnih izvora, niti su definitivno određene državne granice, što je omogućilo stalne tenzije koje su eskalirale u naftom bogatoj oblasti oko grada Hegliga. Bojazan da će se sukobi pretvoriti u otvoreni rat pokazala se opravdanom, a u višednevnim bitkama oko tog grada je poginulo više od hiljadu boraca. 

Oružani sukob bio je posledica invazije vojske Južnog Sudana na Heglig, koja je grad zauzela uprkos odluci Međunarodnog suda pravde da on pripada Sudanu. Sudanska vojska je povratila kontrolu nad glavnim gradom pošto su se trupe Južnog Sudana povukle na zahtev međunarodne zajednice, ali je nakon toga nastavila vazdušne i artiljerijske napade na teritoriju južnog suseda. Sudan je optužio Jug da je uništio cevi naftovoda u Hegligu, a predsednik Južnog Sudana Salva Kir je povodom toga u Pekingu izjavio da napad predstavlja objavu rata njegovoj zemlji.

Južni Sudan je postao samostalna država na kraju najdužeg građanskog rata u Africi, vođenog od 1955. do 2005. godine, u kojem je poginulo oko dva miliona ljudi, a posle otcepljenja, pod njegovom kontrolom se našlo 75% sudanske proizvodnje nafte, zbog čega je Heglig polje postalo od vitalnog značaja za privredu Sudana, jer čini polovinu dnevne proizvodnje koja je ostala pod njenom kontrolom. Sukob oko tog grada pojačan je i sporom oko naplate takse za tranzit sirove nafte iz Južnog Sudana za strane potrošače, koji se obavljao preko sudanskog naftovoda i luke Port Sudan. Nijedan od pokušaja pregovora zasad nije urodio plodom, a bez izlaza na more, Jug je izgubio mogućnost tranzita nafte u druge zemlje.

Sudan, koji je vojno superioran u odnosu na svog suseda, jeste održavao bliske veze sa Rusijom i Kinom, koja je glavni kupac sudanske nafte, a Kartum je do UN embarga 2005. nametnutim zbog rata u oblasti Darfur kupovao oružje u Pekingu i Moskvi. S druge strane, SAD smatraju Sudan sponzorom terorizma, zbog čega su znatno pomogle borbu Juga za nezavisnost, a Vašington vojsci Južnog Sudana i pre nezavisnosti obezbedio 100 miliona dolara godišnje vojne pomoći. U januaru ove godine Barak Obama je odobrio prodaju američkog naoružanja i vojne opreme Južnom Sudanu, sa obrazloženjem da će to „unaprediti američku nacionalnu bezbednost", a sudanski mediji takođe optužuju Izrael da snabdeva Jug oružjem, projektilima i plaćenicima.

Ministarstvo spoljnih poslova u Kartumu je optužilo Južni Sudan da želi dalji raspad Sudana i da ne prestaje da pruža podršku pobunjenicima na severu, a analitičari procenjuju da se akcije Juga mogu objasniti jakom podrškom SAD. Predsednik Južnog Sudana Salva Kir preuzeo je međutim u proteklih godinu dana napore da Sudanu oduzme do sada najznačajnijeg trgovinskog partnera, odnosno Kinu. Kir je doputovao u petodnevnu posetu Pekingu, od koga je zatražio finansijska ulaganja u novu naftnu infrastrukturu nezavisnu od Kartuma. Kina međutim ima za cilj da održi dobre odnose sa obe države. Peking je pozvao obe strane da razreše spor oko tranzitnih taksi, prestanu s oružanim sukobom na granici" i sarađuju s međunarodnom zajednicom koja pokušava da posreduje u konfliktu.

Uprkos apelima, Sudan i Južni Sudan su se našli na ivici trećeg sudanskog rata, a situaciju u obe zemlje dodatno komplikuje što se same suočavaju sa unutrašnjim neredima. Sudan u Darfuru i drugim oblastima,  dok u Južnom Sudanu izbijaju međuplemenski sukobi, koji rezultiraju stotinama mrtvih i spaljivanjem čitavih gradova rivalskih plemena. Pri tome, obe države snabdevaju oružjem pobunjenike i paravojne grupe na teritoriji suseda, dok prema izveštaju Amnesti internešnel, Rusija, Kina i SAD nelegalnom trgovinom oružjem podstiču konflikt. Rivalske strane su u međuvremenu svi značajni međunarodni činioci pozvale na pregovore. Produžetak sukoba bi obema stranama mogao doneti velike ekonomske gubitke, ali bi isto tako mogao da dovede do daljeg komplikovanja regionalnih odnosa i novog zatezanja odnosa Rusije, Kine i SAD.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner