Početna strana > Debate > Istina i pomirenje na ex-YU prostorima > Put u krajiški zavičaj - godine prolaze, mi nestajemo
Istina i pomirenje na ex-YU prostorima

Put u krajiški zavičaj - godine prolaze, mi nestajemo

PDF Štampa El. pošta
Milojko Budimir   
subota, 25. avgust 2018.

Svima odzvanja u glavi refren Bajagine pesme „Godine prolaze  mi stojimo“, a koji bi za Srbe iz Hrvatske mogao glasiti „Godine prolaze mi nestajemo“.

Gde nestaše Srbi ih Hrvatske u poslednjoj deceniji XX veka. Kakva je to mogla biti politika koja protera svoje sunarodnike srpske nacionalnosti i pravoslavne vere. Može li se ta nepravda ispraviti i prognani Srbi vratiti na svoja vekovna ognjišta.

Sve su ovo pitanja na koja nije lako dati odgovor. Dovoljno je samo u vreme letnjeg perioda posetiti te predele koji su napušteni, obrasli u šikaru i šipražje. Pored puteva još uvek stoje mnoge neobnovljene kuće, a i one koje su obnovljene željno očekuju vlasnika. Za normalan život povratak bi trebalo da bude održiv.

Da li je počelo nešto da se menja mogli smo se ove godine uveriti na slavi manastira Krke - Preobraženju Gospodnjem. Praznik Preobraženja Gospodnjeg u pravoslavlju ubraja se u 12 velikih Hristovih praznika, a danas ga obeležava cela Pravoslavna Crkva, pa tako i vernici u Hrvatskoj, u znaku masovnog okupljanja vernika i kulturnih programa.

Ove godine na Preobraženje u manastiru Krka, među okupljenima bio je Milorad Pupovac, predsednik SDSS-a, Boris Milošević, saborski zastupnik SDSS-a, Goran Pauk, župan šibensko-kninski i Aleksandar Tolnauer, predsednik Saveta za nacionalne manjine. Ono što posebno treba istaknuti je prisustvo gradonačelnika Knina Marka Jelića sa njegovim saradnicima srpske nacionalnosti.

Izgovorene besede svih pomenutih na „trpezi ljubavi“ vraćaju nadu da još sve nije izgubljeno i da treba otvoriti novu stranicu saradnje bez koje nema budućnosti ni za Srbe, ali ni za većinski hrvatski narod.

Posebno u tom duhu govorio je novopostavljeni episkop Nikodim (Kosović) koji je rodom iz ovog kraja i koji zasigurno dobro poznaje prošlost, ali je okrenut prema budućnosti sa željom da se bar vrati jedan deo prognanog srpskog naroda.

Nažalost, ova neka pozitivna energija koja je lebdela negde u vazduhu ostala je samo unutar manastirskih zidina. Ove godine nije bilo ni elektronskih ni pisanih medija iz Zagreba, ali ni iz Beograda da je prenesu široj javnosti.

Posle Svete arhijerejske liturgije usledio je bogat program koji su izveli gosti iz Kragujevca grupa „Spomenak“, Udruženja „Nikola Tesla“ i KUD „Šumadija“ iz Gornjeg Milanovca. Osim u manastiru, oni su nastupili tih dana  u Splitu, Kistanjama i još nekim mestima u Hrvatskoj.

Da bi se promenio refren sa početka ovog teksta mnogo toga treba uraditi. Najpre treba pomoći onima koji su se vratili ili ostali posle „Oluje“ da tamo žive, a onda vratiti nadu i drugima da nije sve izgubljeno. Neke ideje hrvatskih političara da te prostore nasele sa Belorusima i Ukrajincima sigurno će ostati samo neostvarena želja. Tamo mogu živeti samo oni koji su ranije živeli, ali im je za to potrebna pomoć i podsticaj sa svih strana.

Ukoliko se nešto ne desi nastaviće da se smanjuje broj Srba, kojih i sada, prema rečima saborskog zastupnika Borisa Miloševića, ima najmanje otkako se vodi statistika. Da bi se promenila statistika sada bi na potezu trebala biti drugačija politika.

(Autor je generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner