Stjepan Mesić: Interes Srbije je da Šešelj bude u Hagu; Treba ići u Moskvu 9. maja, u Hrvatskoj se relativizuje zločinački karakter ustaštva

Stjepan Mesić: Odnosi lošiji nego u vreme moje vlasti, interes Srbije je da Šešelj bude u Hagu

Bivši predsednik Hrvatske za Danas o političkim dešavanjima između Beograda i Zagreba

*Na delu novo opterećivanje zajedničkom prošlošću *Svaka strana ima svoju varijantu normalizacije *Vraćanjem Šešelja u Hag Srbiji će biti skinuta s vrata jedna velika briga

Zagreb, Beograd - Odnosi Srbije i Hrvatske nisu onakvi kakvi bi trebali biti u najboljem interesu obiju zemalja i cijele regije. Nisu onakvi kakve sam ja pokušavao graditi dok sam bio na funkciji predsjednika. Dapače, lošiji su nego što su tada bili. Previše su još uvijek, ili je možda bolje reći: ponovo opterećeni prošlošću, navodi u razgovoru za Danas Stjepan Mesić, bivši predsednik Hrvatske, komentarišući situaciju između dveju susednih država posle niza incidenata usled puštanja na slobodu haškog optuženika i vođe radikala Vojislava Šešelja, te zahteva Haga da on bude vraćen u pritvor.

Mesić ističe da "jeste bio i ostao uvjereni pristaša teze da bez suočavanja s istinom o prošlosti nećemo moći u budućnost, ali to nikako ne znači da smijemo biti taoci, ili zarobljenici prošlosti, ili da bilo kome smijemo dozvoliti da nas u takve pretvori, a ponekada mi se čini da se na obje strane upravo to događa".

* Očekujete li da će Beograd i Zagreb prevazići nesuglasice u skorije vreme?

- Morat će. Pa normalni odnosi jedina su nam perspektiva. I jedini interes. Dakle, očekujem da će i u Zagrebu i u Beogradu biti dovoljno najprije zdravoga razuma, onda smisla za realnost, potom sluha za potrebe građana, i to svih, obiju zemalja i - napokon - političke volje, pa da uđemo u mirnije i konstruktivnije razdoblje bilateralnih odnosa. Pri tome ne zaboravimo jednu stvar: govorimo o zajedničkoj prošlosti, mislim tu i na ratne sukobe u kojima se raspala Jugoslavija, pa je logično i jedino moguće da se probleme iz zajedničke prošlosti zajednički rješava. Ponavljam: zajednički, a ne da svaka strana ima svoju varijantu normalizacije i da na njoj ultimativno ustrajava.

*Kakav je vaš stav o tvrdnjama srpskog premijera Aleksandra Vučića da je zahtev za vraćanje Šešelja pokušaj destabilizacije Srbije?

- Ja bih nastojanje za destabilizacijom Srbije puno prije vidio u ponašanju Šešelja koji jest stvarna opasnost za stabilnost našeg susjeda, nego u odluci da ga se vrati u Hag. Odluka Haškog suda, i to vrlo zakašnjela odluka, skinut će Republici Srbiji s vrata jednu veliku brigu, čak ako ona kratkoročno izazove i manje političke potrese. Šešelju je mjesto u Hagu. I savršeno je jasno kako to nije protiv stvarnih interesa Srbije. Upravo suprotno: to jest interes Srbije.

Umesto adrenalina rasuđivanje

* Kako ocenjujete izjave srpskih i hrvatskih zvaničnika date u proteklih nekoliko sedmica?

- Predstavnici država morali bi biti svjesni svojih odgovornosti prema zemljama u čije ime govore i prema onima koji su ih birali. Umjesto adrenalina, potrebno nam je mirno, emocija lišeno zdravorazumsko rasuđivanje. Potrebno nam je dugoročno predviđanje, a ne kratkoročno reagiranje u funkciji dnevno-političkih interesa. U tome kontekstu čini mi se da je poruka predsjednika Nikolića predsjednici Republike Hrvatske bila pokazatelj pravoga smjera u kojemu treba ići. Ne bih dalje komentirao.

M. Stojanović

(Danas)

Treba ići u Moskvu 9. maja, u Hrvatskoj se relativizuje zločinački karakter ustaštva

Bivši hrvatski predsednik Stjepan Mesić obrušio se na svetske čelnike, ali i hrvatsko vođstvo što su odbili da učestvuju na proslavi sedamdesete godišnjice pobede nad fašizmom u Moskvi. U autorskom tekstu u riječkom ”Novom listu” Mesić piše da desnica u Evropi i svetu ”ne samo da diže glavu, već razvija svoje zastave fašizma”.

”Ćuti Merkel, ćute i francuski predsednik Oland i šef Bele kuće Obama što u Rigi ponosno koračaju bivši pripadnici SS jedinica. Ali dok sa jedne strane ‘ne vide’ neofašizam u Evropi, sa druge odbijaju da odu u Moskvu. Kao, osuđuju Putinovu politiku”.

Mesić kaže da će se 9. maja slaviti u Moskvi pobeda nad poretkom koji bi, da nije bilo velikig sovjetskih žrtava, zavladao dobrim delom sveta.

”Aktuelna hrvatska politika ne zna da se postavi u takvoj situaciji”, tvrdi bivši predsednik, pozivajući da se nađu saveznici s antifašistima u svetu.

”U interesu je Hrvatske i svih njenih građana, rečju i delom odlučno kazati ‘ne, ovako dalje neće ići’.

Bivši hrvatski predsednik posebno je kritikovao Katoličku crkvu, zamerajući da je jednim delom imala ”pokroviteljstvo” u 25 godina zajedničkog zločinačkog poduhvata desnih snaga na političkoj sceni. ”Zaslugom dobrog dela i medija, vlasti, aktivno i pasivno, Katoličke crkve i određenih krugova iz inostranstva upropašteno je nekoliko generacija mladih ljudi”.

Mesić kaže da se u Hrvatskoj koketira sa naci-fašizmom na način da se relativizuje zločinački karakter ustaštva i ustaške para-države.

”To je prisutno od prvog dana samostalne Hrvatske”.

Tvrdi da je na delu bio nacionalizam, verska netrpeljivost i da je sve prelazilo i u otvoreni šovinizam i rasizam.

”Netrpeljivost prema drugima i drukčijima neretko je već u tim prvim danima svoj izraz nalazila u fizičkom likvidiranju ljudi. Rat je dovršio posao stvaranja kriminalne “elite” s kojom i danas imamo posla”.

Bivši predsednik tvrdi da ”u takvom društvu rudimentarne demokratije, boljega imena nemam, u društvu u kojemu se kod primene zakona najpre gledalo koje je nacionalnosti počinitelj, a koje žrtva, odnosno oštećeni, a neretko ta praksa potoji još i danas, otvoreno je široko polje delovanja za istorijske revizioniste, za sve one koji su imali neskrivenu ambiciju i nakon više decenija da menjaju ishod Drugog svetskog rata”.

Tako je, kaže Mesić, rođena ”nova istina” o ustašama i njihovoj državi, zaboravljeni su rasni zakoni iz NDH, progon Srba, Jevreja, Roma i Hrvata.

”Hrvatske vojnike i branitelje, vitezove kako su ih zvali, slali su devedesetih u okršaje s pesmom koja je veličala ustaške koljače Maksa Luburića i Juru Bobana. O Jasenovcu i Crnoj legiji postoji dosta dokumenata i svako, ko sumnja u moju kvalifikaciju »koljači«, neka te dokumente pregleda”.

Sav taj ”povratak prošlosti” po Mesiću je izvršen i za vreme HDZ-ove i SDP-ove vlade. Kaže da se svi pravimo slepim na poruke koje dolaze i sa televizije, u kojima sve više caruje jezik mržnje, tipičan za rane devedesete prošlog veka.

”Od smene na mestu predsednika Hrvatske agresivni nastup desnice koja ni ne sakriva svoju profašističku obojenost, postao je još agresivniji, još otvoreniji, još zloćudniji. Maske su pale i ko sada ne vidi kako stvari stoje, nikada i neće da vidi. Ili će progledati kada bude prekasno”, zaključuje Stjepan Mesić.

PROTERANI TITO

Uklanjanje Titove biste iz kabineta Predsednice samo je simbol politike koja je definitivno dobila pravo građanstva u hrvatskome društvu i koja se vodi bez ikakvih skrupula, otvoreno, pod plaštom demokratije, a uz obilato korišćenje činjenice novog hladnoga rata i bespogovornog svrstavanja Hrvatske na jednu stranu u tom ratu”, smatra Stjepan Mesić.

J. Kerbler

(Politika)