Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > RS je imuna na uvoz revolucije iz Federacije BiH - neko priželjkuje novi građanski rat
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

RS je imuna na uvoz revolucije iz Federacije BiH - neko priželjkuje novi građanski rat

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
sreda, 12. februar 2014.

Organizatori protesta u Federaciji BiH žele da na ulici sruše vlast koja ima izborni legitimitet i dovedu garnituru koja bi bila po mjeri spoljnih scenarista i režisera, upozorava u intervjuu Srni politikolog Nenad Kecmanović.

Ko su, prema Vašem mišljenju, inspiratori protesta u Federaciji BiH, koji su prerasli u nerede?

Tokom prošle godine zapadni političari i eksperti, angažovani oko BiH, ponavljali su procjenu da će početkom ove godine doći do socijalnih nemira. Istovremeno, niko od tih zabrinutih autoriteta nije apelovao da se ovdje uputi međunarodna pomoć.

Niko se nije sjetio da je BiH protektorat, te da OHR treba da se zauzme kod MMF-a i Svjetske banke za odgađanje kreditnih obaveza, otpis kamata ili sl. Niko nije pominjao da se i u BiH zapravo prelama svjetska kriza neoliberalne ekonomije koja je pukla 2008. na Vol stritu. Naprotiv, za sve su okrivili domaće političare, za koje se zaista svašta može reći, ali ne i poreći da ih je narod demokratski izabrao.

Da su pomenute spoljne procjene zapravo "samooispunjavajuće prognoze", upozoravali su mnogi domaći analitičari, pa i ja u više navrata. I, evo, počelo je upravo prema opštem scenariju tzv. obojenih revolucija, koji je prilagođen ovdašnjim specifičnostima.

Opšte je da manja, spolja organizovana i obučena ekipa mladih ljudi iz NVO sektora, pokrene bunt. Povod treba da bude nepolitički da bi privukao što veći broj ljudi, bez obzira na nacionalne, socijalne, stranačke, generacijske i druge podjele. Cilj je rušenje na ulici vlasti koja ima izborni legitimitet naroda i dovođenje na vlast garniture koja bi bila po mjeri spoljnih scenarista i režisera.

Ono što je u Beogradu 2000. bio "Otpor", kasnije u Ukrajini – "Pora", to je sada u Federaciji "Udar".

Prema pravilu, to se izvodi u prijestonici, sa milionskim stanovništvom, koju svi građani doživljavaju kao svoj glavni grad. Jednonacionalno Sarajevo, međutim, više od pola populacije BiH ne doživljava tako i zato nije upalio prošlogodišnji pokušaj da se protest povodom JMBG proširi i na RS i "Herceg-Bosnu".

Zato se sada pokušalo na više kantonalnih centara istovremeno - u Tuzli, Zenici, Mostaru i Sarajevu, ali je opet sve ostalo u granicama bošnjačkog dijela Federacije.

Da li to znači da su naglo stali zato što su poslije drugog neuspjeha odustali?

Nagli, istovremeni prekid u svim žarištima ukazuje samo na to da je sve koordinisano, ali spoljni mentori i unutrašnji izvršioci svaki neuspjeh tretiraju kao korisno iskustvo. Prema uputstvima iz priručnika DŽima Šarpa, oni možda već sada zajedno sjede i analiziraju gdje se pogriješilo, šta treba promijeniti itd. da bi sljedeći pokušaj dao rezultat. Dakle, nisu odustali. Pokušaće ponovo za mjesec, dva ili tri.

Zašto ne ranije, dok je temperatura još visoka?

Potrebno je vrijeme za analizu i pripremu, a i temperatura je naglo opala. Javnost je ogorčena zbog nasilja, pljačke, razbijanja, rušenja i paljenja, jer je to i kod socijalno ugroženih ljudi oživjelo stravične slike rata, koje su ipak veće zlo od svih drugih nedaća.

Prema izvornom Šarpovom scenariju, to je trebalo da budu nenasilni protesti, ali Bošnjaci nisu Česi da prave "plišane pobune", da mirno, strpljivo i disciplinovano stoje na trgu. Zato je za "Bosance" bila predviđena tvrđa varijanta, ali se izgubilo iz vida da se ovdje tokom 18 godina mira vladaju predratne tenzije, da se neprestano strepi od novog rata. Eto, u tome su, recimo, pogriješili.

Je li to njihova jedina i najveća greška?

Najveća greška je očekivanje da se nemiri preliju u Republiku Srpsku, odnosno da socijalno-klasno jedinstvo nadvlada etničko-entitetsku podijeljenost. Sličnih pokušaja bilo je i ranije. Najprije se vjerovalo da će se ljudi odmah poslije rata, uz obilatu spoljnu podršku, okrenuti ekonomiji, potrošnji i materijalnom standardu, te da će to relativizovati nacionalne podjele.

Kasnije su opet bili zavrnuli slavinu međunarodne finansijske pomoći, računajući da će nas siromaštvo internacionalno ujediniti. Nijedno nije upalilo. Ekonomija zaista uživa primat, ali samo pod uslovom da se ljudi osjećaju bezbjedni.

Sve dok se Srpskoj iz Sarajeva /Vašingtona, Brisela/ bude prijetilo ukidanjem, daljim otimnjem nadležnosti, centralizacijom, ustavnom reFormom, revizijom Aneksa IV, duhom dejtona i sl.. ništa se odande neće preliti.

Koji su istinski razlozi protesta – da li je to socijalni bunt ili je u pozadini zahtjeva nastojanje za ustavnom prekompozicijom BiH?

Opravdano socijalno nezadovoljstvo zbog nezaposlenosti, niskih plata, mizernih penzija i sl. postoji danas u cijelom regionu, u Evropi i globalno. Zato se taj problem i ne može riješiti lokalno smjenama garnitura na vlasti ili dovođenjem inostranih stručnjaka.

Niko i ne nudi neki uvjerljiv recept, osim štednje, odricanja i novih otpuštanja sve dok svjetska privreda ne izađe iz recesije. Da su ljudi očajni, pogotovo kada se suoče sa sve većim socijalnim razlikama, koje je i kod nas donijela neoliberalna ekonomija, može se razumjeti, ali kada u toku protesta počnu da se provlače prepoznatljive političke poruke, onda vidite da tu nisu čista posla.

Na koje poruke konkretno mislite?

Recimo, novi reis Husnija Kavazović usred protesta za medije kaže da su "za sve probleme krivi tvorci ustavnopravnog ustrojstva BiH". Zatim, "Udar" na svom sajtu objavljuje da je "jedino rješenje povratak na ustav iz 1992". Dalje, "neko" iz mase nosi transparent "Ovdje smo već pravili ZAVNOBiH, pa ćemo ponovo!".

A Fahro Radončić, kao vodeći bošnjački tajkun, bezrezervno podržava siromašne, a kao ministar unutrašnjih poslova čeka da izgore dva sprata u zgradi Predsjedništva BiH da bi policija prešla u akciju. Očigledno je strpljivo čekao da kompanjoni socijalni bunt preusmjere na nacionalno-politički teren.

Šta bi bilo da je okupljanje krenulo dalje, da je dostiglo kritičnu masu i potrebnu temperaturu, te da je nekoliko desetina hiljada Bošnjaka krenulo na entitetske granice oko Sarajeva, nadomak Tuzle, Zenice i Mostara i da su - s druge strane - mobilisani policija i građani i da su spontano krenuli da brane Srpsku? Našli bismo se ponovo u građanskom ratu.

Kome je to trebalo?

Možda iznutra posvađanim bošnjačkim koalicionim vlastima koje zbog toga zaista trpe dramatičnu krizu povjerenja svojih birača i panično traže izlaz u antagonizaciji za Srpskom i Srbima. A možda i tzv. međunarodnom faktoru, koji u novim sukobima u BiH traži povod za spoljnu intervenciju i nametanje ustavnog preuređenja. Konačno, centralizaciju BiH hoće i jedni i drugi.

Da li se Srpska i ovom prilikom potvrdila kao "bolji entitet"?

Sarajevski novinar Zlatko Dizdarević ove događaje je, navodno, prokomentarisao: "Jeste da ne volim ni Dodika ni Republiku Srpsku, ali moram da priznam da mogu samo da nam imponuju kao sposoban lider i uređena država u odnosu na ovo što mi ovdje imamo i što ne liči ni na šta".

Federacija BiH se od prošlih izbora daleke 2010. zaista nalazi u haosu bezvlašća, koje tri i po godine proizvodi Zlatko Lagumdžija uz svesrdnu podršku Incka i eks-ambasadora SAD Muna. Mislim da je to prelilo čašu inače punu socijalnog nezadovoljstva.

Ko bi onda među bošnjačkim političarima mogao da bude kooperativniji od Lagumdžije?

On naprosto nije uspio da izvede projekat da postizbornim akrobacijama najprije izbaci iz igre HDZ, a u drugom koraku i SNSD. Sada se kao favorit sam nameće "čestiti" Fahrudin Radončić, koji je podržao demonstrante dok nisu pretjerali, a onda ih je odlučno rastjerao suzavcem.

Ali, najveće šanse ima "građanin" Željko Komšić. On se svojoj bošnjačkoj bazi preporučio nedavnim intervjuom u kome je izložio praznu imovinsku kartu, ne samo svoju nego i roditelja. Hvalio se da ništa nije naslijedio niti je sam stekao, što bi ga na Zapadu pred biračima diskvalifikovalo kao genetski nesposobog.

No, u postranzicionoj zemlji u kojoj je svaki imetak sumnjivog porijekla i gdje se svi rado sjećaju socijalizma, materijalno skromni Željko postaje idol osiromašenih masa, pa spolja računaju da bi mogao sve da ih okupi, bez obzira na naciju i entitet. Zašto ne i bizarni savez Fahre i Željka, tajkuna i "komuniste"? Danas političari nemaju ideološke predrasude.

Dokle sve ovo može odvesti FBiH i BiH, a indirektno i Republuku Srpsku?

Teško je predvidjeti ... Napravili su, recimo, gužvu u Egiptu da bi umjesto dikatatora Mubaraka, kao prelaznu vlast, doveli neoliberale sa Baradejom i raspisali demokratske izbore. A onda su većinu dobila "Muslimanska braća" sa Morsijem, pa su zaveli vojnu diktaturu generala Sisija. Napravimo analogiju!

Sada prave gužvu u Federaciji BiH pa bi, recimo, umjesto željenog Željka, koji bi - kao po rođenju Hrvat, a po vokaciji Bosanac - teorijski mogao da ujedini oba naroda u Federaciji BiH, a kasnije i treći, mogli da dobiju reisa-emeritusa Mustafu Cerića i muftiju Moamera Zukorlića, kao političke lidere.

Kako komentarišete sastanak prvog potpredsjednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića sa predsjednikom Srpske i liderom SNSD-a Miloradom Dodikom i liderom SDS-a Mladenom Bosićem?

Vrlo efektan potez kojim se Vučić predstavlja kao pravi svesrpski lider iz matice. Brine da se nemiri ne prenesu iz Federacije u Srpsku, okuplja vlast i opoziciju iz Banjaluke, pridobija glasove porijeklom iz "Bosne". S druge strane, Dodik dobija podršku vlasti u Srbiji, a Bosić na važnosti.

(Srna)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li podržavate formiranje „malog Šengena“ između Srbije, Makedonije i Albanije?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner