Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > „Rat za prebivalište" u Republici Srpskoj
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

„Rat za prebivalište" u Republici Srpskoj

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
četvrtak, 01. maj 2014.

Nakon što je pred lokalne izbore u BiH pre dve godine, bošnjačka koalicija nevladinih organizacija pod nazivom „Prvi mart“, pod pokroviteljstvom svih vodećih političkih partija sa sedištem u Sarajevu (SDA, SDP BiH, SBB BiH, Stranka za BiH...) sprovela na području Srebrenice kampanju prijavljivanja Bošnjaka i svih drugih građana koji podržavaju ciljeve pomenutih stranaka i organizacija, njihov zajednički kandidat za načelnika opštine Srebrenica pobedio je na opštinskim izborima. To je ohrabrilo „Prvi mart“ da sprovede istu kampanju na teritoriji Republike Srpske i za opšte izbore koji se održavaju ove godine.

Cilj „Prvog marta“ je da pokušaju da registruju 100 000 birača za opšte izbore na teritoriji Srpske[1], kako bi pokušali da bošnjačke stranke dovedu u situaciju da osvoje barem dvadesetak poslaničkih mandata (od ukupno 83) u Narodnoj skupštini RS i što veći broj poslaničkih mesta u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH od ukupno 14 koliko ih se bira iz RS za ovaj dom. Primera radi, ukoliko bi bošnjačke stranke osvojile 5 od pomenutih 14 mandata, time bi sasvim obesmislile entitetski mehanizam zaštite interesa RS. To bi se moglo dogoditi ukoliko bi, recimo, „Prvi mart“ na izbore „izveo“ novih oko 150 000 registrovanih birača u tri izborne jedinice u Srpskoj -  uz postojećih 60-70 000 birača koji redovno glasaju za bošnjačke stranke -  s tim da izlaznost srpskih birača ne pređe 55 odsto.

Za registraciju novih birača potrebno je da oni imaju prijavljeno prebivalište na tlu RS, bilo da sada žive u Federaciji BiH ili u inostranstvu. U „Prvom martu“ čak računaju da bi, njihovom kampanjom,  broj novih „sigurnih“ birača među Bošnjacima u dijaspori mogao da naraste sa sadašnjih oko 30 000 na oko 100 000 u RS, a za to je potrebno da im u diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u inostranstvu upišu prebivalište u nekom od mesta u RS[2], s tim da tu „akrobaciju“ priznaju u Centralnoj izbornoj komisiji BiH. To izgleda kao nemoguća misija čak i po sadašnjem zakonu o prebivalištu, ali ne znači da u tu misiju bošnjačke diplomate neće krenuti, po savetima iz Sarajeva. Za izvođenje celog poduhvata imaju na raspolaganju sledeća četiri meseca, što je za pomenute „akrobacije“ u dijaspori sasvim dovoljno, bez ozbiljnog otpora RS.

Uspeh „Prvog marta“ na lokalnim izborima u Srebrenici pre dve godine obnovio je želje bošnjačkih stranaka da „makar“  udvostruče broj poslanika u Narodnoj skupštini RS (sada ih je desetak), pa su politički i logistički poduprli i aktuelnu kampanju „Prvog marta“ za prijavljivanje prebivališta u Srpskoj. Vodeća bošnjačka stranka, SDA, odmah je pokrenula sve mehanizme blokade predloženih izmena zakona o prebivalištu BiH, usvojenih u Savetu ministara BiH[3], kojima je predviđena oštrija kontrola prijave prebivališta na tlu cele BiH. U tu kampanju već na početku, u julu prošle godine, uključila se i Islamska zajednica u BiH[4], pa uspeh nije izostao: iako su izmene zakona, podržane od strane delegacije EU u BiH, u Parlament BiH upućene po hitnoj proceduri – ni do danas nisu usvojene. Prvo je Ustavni sud BiH u dva navrata odbacio prigovore SDA[5], pa je Predstavnički dom Parlamenta BiH usvojio pomenute zakonske izmene, ali Dom naroda ih nije potvrdio kada su pre mesec i po dana stigle na dnevni red tog doma. Najpre su svi poslanici SDA zbog bolesti bili odsutni sa sednice, a odnedavno je „povratak“  izmena zakona sasvim neizvestan, jer se lider SDA Sulejman Tihić – kao jedan od tri rukovodioca Doma naroda(član tročlanog Kolegijuma) zbog teške bolesti više ni u javnosti ne pojavljuje.

U takvoj situaciji, vlast RS posegla je za donošenjem nacrta zakona o prebivalištu u RS u Narodnoj skupštini RS – koji su podržali i poslanici svih srpskih opozicionih stranaka -  navodeći da će Skupština Srpske usvojiti i predlog zakon kojim bi bilo omogućeno MUP-u RS da kontroliše tačnost prijava prebivališta na tlu Srpske, ukoliko Dom naroda Parlamenta BiH ne usvoji potrebne zakonske izmene[6]. Uz to, Vlada RS je donela i odluku kojom se precizira način vršenja provere tačnosti pomenutih prijava, koja se zasniva na rešenjima iz još neusvojenih zakonskih izmena na nivou BiH, kao i na sličnim rešenjima koja se već nekoliko godina primenjuju u Brčko distriktu[7].

Protiv te odluke Vlade RS, u Sarajevu su ustali svi vodeći bošnjački političari – čak i oni koji su prihvatili zakonske izmene na nivou BiH – tražeći da OHR odmah poništi tu odluku, te iznoseći niz neosnovanih optužbi na račun vlasti u Banjaluci: Od „aparthejda“, preko „diskriminacije bošnjačkih povratnika“ do „kršenja Dejtonskog sporazuma“!? Pritom, niko od njih se nije ni osvrnuo na raniju odluku Ustavnog suda BiH kojom nisu osporene izmene zakona o prebivalištu koje se nalaze u proceduri u Parlamentu BiH: čak ni taj sud nije našao da pomenute zakonske izmene krše vitalni bošnjački interes, kako su to tvrdili u SDA.

No, uprkos i toj sudskoj odluci i svom deklarativnom zalaganju za „evropski put BiH“, i SDA i svi ostali odjednom su „zaboravili“ da su im baš iz Brisela sugerisali da su te zakonske izmene bazirane na praksi koja važi u zemljama EU. Istini za volju, ni iz Delegacije EU u BiH se ne upinju previše da u Sarajevu objasne da je, recimo, potrebno usvojiti pomenute zakonske izmene što pre ne bi li oktobarski izbori bili legitimni.

Izgleda da je to ohrabrilo i pojedine visoke funkcionere SDP-a BiH da započnu kampanju protiv MUP-a RS upućivanjem pisama na adrese OHR-a i Delegacije EU u BiH u kojima se neosnovano optužuje policija Srpske da „krši prava bošnjačkih povratnika“[8] , što je podudarno kampanji „Prvog marta“  u kojoj se policija RS redovno napada zato što je naknadno poništila oko tri stotine fiktivnih prijava o prebivalištu na području Srebrenice iz 2012. godine, te podnela prekršajne prijave protiv lažnih prijavljivača prebivališta. Interesantno je da se „Prvi mart“ u toj svojoj kampanji uzda u odluke sudova u RS, ceneći da će ti sudovi odbaciti i sve naredne prekršajne prijave, kao što se i dogodilo u nekoliko desetina slučajeva[9]. Sudovi su se u tom poslu pozivali na jedini postojeći zakon o prebivalištu na nivou BiH, ne nalazeći da osobe koje prijavljuju prebivalište na području Srebrenice čine prekršaj, kako je to tvrdila policija RS u svojim rešenjima o poništavanju fiktivnih prebivališta.

Zato će sada jedno od ključnih pitanja biti kako će se sudovi u Srpskoj odnositi prema prekršajnim prijavama o fiktivnom prebivalištu ako Narodna skupština RS usvoji svoj zakon o prebivalištu: da li će ih tretirati po tom zakonu ili, kao do sada, po postojećem zakonu o prebivalištu na nivou BiH, u šta se uzdaju i u „Prvom martu“ i u bošnjačkim strankama koje opstruišu donošenje zakonskih izmena u Parlamentu BiH.

To znači da će u naredna četiri meseca u RS morati da otvore četvore oči ne bi li konsekvetno sproveli propise koje donose Narodna skupština i Vlada, te iskoristili sve postojeće mehanizme za provere centralnog biračkog spiska. U suprotnom, neće biti nemoguće da o formiranju nove Vlade RS i njenoj budućoj politici – kao tas na vagi dva ljuto zavađena bloka srpskih političkih partija - odlučuju bošnjački poslanici izabrani glasovima desetina hiljada, a možda i celih sto hiljada onih koji se u Srpskoj privremeno „nastane“ samo sa ciljem da ona što pre nestane.

Drugim rečima, ukoliko predstavnici EU prećutno prihvataju da je taj pokušaj „Prvog marta“ i bošnjačkih političkih partija legitiman uz korišćenje zakonskih „rupa“ i opstrukcijom „evropskih zakona“, ništa manje legitiman ne bi trebalo da bude ni pokušaj srpskih političkih partija da ih u tome spreče.       


 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner