Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Predizborna bitka za Srebrenicu
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Predizborna bitka za Srebrenicu

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
sreda, 27. jun 2012.

Nakon što je odlučeno da predstojeći lokalni izbori u Srebrenici budu održani po istim pravilima kao i u svim drugim opštinama u BiH, stvorila se prilika da o svojim predstavnicima odlučuju samo oni građani Srebrenice koji u toj opštini zaista i žive. No, bošnjački političari se s tim nisu pomirili, pa su osmislili ideju da za prijavu prebivališta u Srebrenici animiraju što veći broj građana koji ne žive u Srebrenici da bi, praktično, za načelnika opštine ponovo bio izabran Bošnjak. Tako se od jednog apsurda stiglo do drugog: do sada su na izborima za lokalne organe vlasti u Srebrenici mogle glasati sve osobe poreklom iz Srebrenice, ma gde da žive, dok se sada u Srebrenicu prijavljuju Bošnjaci sa svih strana sveta da bi glasali, iako tu niti žive, niti će živeti nakon izbora.

Nezakonito prijavljivanje u Srebrenici

Na čelu cele akcije prijavljivanja prebivališta u Srebrenici nalazi se dugogodišnji novinar i donedavni kantonalni ministar prosvete u Sarajevu Emir Suljagić, čovek kome su u julu 1995. godine ubijeni mnogobrojni članovi uže i šire porodice. Suljagić je među prvima prijavio prebivalište, objašnjavajući da bi, s obzirom na današnji broj Bošnjaka koji žive u Srebrenici, bilo neophodno da ih se prijavi oko 5 000 da bi mogli izabrati svog predstavnika na čelu Srebrenice.
„Ja sam siguran da ćemo mi uspeti da registrujemo dovoljan broj ljudi, minimum 5000, koji će osigurati da izborni proces u Srebrenici bude legitiman i da, u skladu s osnovnom motivacijom svih nas koji smo preživeli juli 1995. godine, Srebrenicom ne upravljaju oni koji poriču pravnu prirodu zločina genocida koji je tamo počinjen od 11. do 16. jula 1995“, kaže Suljagić. 

Istini za volju, među Srbima u Srebrenici gotovo nije moguće naći Srbina koji će prihvatiti da je nad Bošnjacima počinjen genocid, ali niko od njih ne poriče da su počinjeni masovni zločini nad Bošnjacima. Istovremeno, oni su ogorčeni što za ratne zločine nad Srbima niko nije odgovarao, ali i zbog toga što je retko ko među Bošnjacima spreman da javno prizna da je bilo zločina nad Srbima. A akciju jednokratnog prijavljivanja Bošnjaka za izbore smatraju novom provokacijom.

„To što su oni uradili daje za pravo i Srbima da dolaze iz drugih gradova u RS i da se prijavljuju u Srebrenici kako bi nadoknadili broj koji nedostaje, odnosno da bude što više glasača, jer to je prvenstveno cilj i Bošnjaka“, kaže Mladen Grujičić, predsednik Odbora porodica poginulih i nestalih Srba sa područja opštine Srebrenica. Naposletku, čak je i predsednik SO Srebrenica Radomir Pavlović najavio da će narednih dana razgovarati sa rukovodstvom Udruženja Srba iz BiH u Srbiji da bi animirali izbegle srebreničke Srbe koji tamo žive da se registruju i izađu na izbore u matičnoj opštini.

Rok za prijavu prebivališta ističe 23. avgusta i pravo je pitanje da li će vlasti RS uspeti da prekontrolišu sve osobe koje se, praktično, samo prijavljuju za izbore u Srebrenici, a daleko od te opštine žive. Prema poslednjim podacima CJB Bijeljina, u poslednjih mesec dana 221 osoba bošnjačke nacionalnosti prijavila je kao mesto prebivališta opštinu Srebrenica, a policija je tek počela da vrši provere na osnovu odluke Centralne izborne komisije BiH. “Do sada smo proverili 24 adrese i ni na jednoj nismo zatekli osobe koje su tu adresu prijavile kao mesto boravka, a stvarni vlasnici u trenutku provere pokušavali su da nađu izgovor zašto prijavljeni nisu tu”, kaže portparolka CJB Bijeljina Aleksandra Simojlović. Tako, na primer, prilikom provera policajci nisu našli na prijavljenim adresama sandžačkog muftiju Muamera Zukorlića, koji se među prvima prijavio u Srebrenici, te glavnu i odgovornu urednicu sarajevskog nedeljnika “Dani” Dušku Jurišić. „To su potvrdili čak i vlasnici tih kuća. Ukoliko neko da lažne podatke ili izvrši fiktivnu prijavu mesta prebivališta, a policija to utvrdi, ona će biti poništena, a protiv onoga ko je izvršio tu zakonsku zloupotrebu biće izrečena prekršajna mera u iznosu od 30 do 300 KM”, kaže portparolka MUP-a RS Mirna Šoja.

Bogate donacije i siromašno stanovništvo

Najveći broj Bošnjaka sa područja Srebrenice od kraja rata živi na području Tuzle i Sarajeva, baš kao i svi njihovi dosadašnji predstavnici u lokalnoj vlasti. Primera radi, nekadašnji načelnik opštine Srebrenica Abdurahman Malkić napravio je kuću u sarajevskom naselju Vogošća gde živi cela njegova porodica. Srebreničku adresu ima i aktuelni ministar bezbednosti BiH Sadik Ahmetović, ali ni on tamo ne živi, već je kuću napravio u jednom tuzlanskom naselju. Na Ahmetovića su se još pre deset godina, kada je obavljao funkciju zamenika načelnika opštine Srebrenica, žalili čak i neki njegovi sunarodnici. Hatidža Nalić je tada otvoreno optuživala sve bošnjačke opštinske čelnike kako joj onemogućavaju da se vrati sa unukom u Srebrenicu.

Novinar Hasan Hadžić smatra da je upravo bošnjačka politika predvođena SDA, doprinela da hiljade Bošnjaka iz Srebrenice danas živi u sarajevskom kantonu, kako bi imali glasove tih ljudi za područje tog kantona. Hadžić je nedavno na jednom portalu objavio osvrt na politiku sistemskog razaranja povratka Bošnjaka u Srebrenicu, navodeći da je ova opština dobila najviše donacija za obnovu, ali da su pare završile u džepovima političara ili za izgradnju kuća i vikendica širom Federacije BiH, ali ne i u Srebrenici. “Akcija jednokratnog prijavljivanja Bošnjaka u Srebrenicu ne može uroditi plodom dok god bošnjački političari iz Srebrenice žive po Sarajevu i drugim gradovima. Ti ljudi će se nakon prijava jednokratnih u Srebrenici odjaviti i otići, ostaće samo ona šaka povratnika. A bilo je šanse da se vrati život. Napravimo poređenja:  u opštinu Srebrenica vratilo se četiri puta manje povratnika nego u mesnu zajednicu Janja u opštini Bijeljina, iako je Janja dobila sto puta manje novca i donacija. Ili Kozluk rahmetli Fadila Banjanovića Bracike, koji ima isti broj povratnika kao cela opština Srebrenica. To je zato što je Banjanović predvodio te ljude i doveo svoju kćerku da ide u školu sa srpskom decom. A srebrenički političari isključivo su pravilo imali da ne treba i ne smeju živeti u Srebrenici, nego po Sarajevu i Tuzli, njihova deca idu u megamarkete, idu u kojekakve koledže, a oni tamo jadnici u Srebrenici žive bez igde ičega”,zaključuje Hadžić.

Odbornik SNSD-a u SO Srebrenica Slaviša Jovanović kaže da je, prema podacima međunarodnih organizacija i domaćih komisija, u Srebrenicu uloženo možda čak i do milijardu maraka. “Da su tolike pare uložene u metropolu veličine Njujorka, a ne gradića u kojem živi nekoliko hiljada ljudi, napredak bi bio vidljiv na svakom koraku”, kaže Jovanović. Prema njegovim rečima, u samoj Srebrenici danas živi oko 3000 ljudi, dok se na području opštine taj broj procenjuje na manje od šest hiljada. “Srebrenica jedino živne preko vikenda, kada Bošnjaci iz Tuzle, Kladnja i okolnih mesta dođu da obiđu kuće koje im je obnovila međunarodna zajednica. Nikom od njih ne pada na pamet da se vrati u mesto koje doslovno umire i gde ne postoje nikakve perspektive za bolji život. U Srebrenici još jedino žive Srbi koji nemaju gde da odu”, priča Jovanović.

Tridesetrogodišnji Srđan Jovanović jedan je od onih koji, kako kaže, čeka prvu priliku da pobegne iz Srebrenice. “ Čak 90 odsto Srba u Srebrenici ne može da nađe posao i živi od socijalne pomoći ili mizernih penzija. U nekoliko preduzeća, koja su otvorena poslednjih godina, isključivo se zapošljavaju Bošnjaci. Nama Srbima ovde nema života”, kaže ovaj čovek.

Pitanje je, naravno, da li će Srbima biti bolje i ako na predstojećim izborima njihovi predstavnici osvoje vlast. No, imajući u vidu da su se često osećali diskiminisanima za vreme vladavine bošnjačkih političara, barem im ostaje nada da će njihove nevolje biti ravnopravno tretirane sa nevoljama lokalnih Bošnjaka. Lokalni srpski političari dobili bi konačno priliku da pokažu na delu - ma šta privatno mislili - da su podjednako osetljivi na nevolje svih građana koji žive na području Srebrenice. Dosadašnje bošnjačke vlasti u tome nisu uspele. 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner