Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Novi pristup EU prema BiH - do konačne propasti?
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Novi pristup EU prema BiH - do konačne propasti?

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
četvrtak, 27. februar 2014.

Nakon što je komesar EU za proširenje Štefan File neslavno završio svoju medijaciju sa političkim vođama Republike Srpske i Federacije BiH o sprovođenju presude „Sejdić, Finci“, uveliko je počelo da se priča o novom pristupu EU prema BiH. Ipak, još nije ni na pomolu konkretan plan  kojim bi bio definisan taj novi pristup, mada se neki obrisi mogu nazreti iz javnih nastupa zvaničnika iz zemalja EU.

Kada je, dakle, File otišao iz Sarajeva poslednji put, tobože veoma razočaran, najavio je u dve-tri rečenice da BiH može računati na „pomoć“ EU, i to  „proširivanjem strukturalnog dijaloga EU i BiH o reformi pravosuđa nekim članovima  poglavlja 23 pravnih tekovina EU (pitanja pravosuđa i temeljnih prava), zbog odlučnije borbe protiv korupcije u BiH”[1]. To što File govori možda zvuči dobro, ali može lako da “skrene”  u neželjenom pravcu: kao što su se u dosadašnjem toku strukturalnog dijaloga ubacivali zahtevi iz Sarajeva za osnivanje “vrhovnog suda” na nivou BiH, a malo šta bilo rešeno od problema u funkcionisanju Suda i Tužilaštva BiH – tako će i proširivanje dijaloga novim temama koje pominje File pre dovesti do novih međunacionalnih trvenja vođa RS i FBiH, nego što će predstavljati put u rešenje problema. Pri tome valja napomenuti da, barem kada je reč o procesuiranju ratnih zločina, Sud BiH i Tužilaštvo BiH nikada nisu stekli legitimitet u očima većine Srba u RS: zbog toga je i pokrenut strukturalni dijalog pre dve godine, ali stepen poverenja u te institucije u RS nije porastao. Štaviše, porodice srpskih žrtava u nekoliko navrata su tražile da se vlasti u Banjaluci povuku iz strukturalnog dijaloga, jer nijedan “krupan” slučaj zločina nad Srbima još nije procesuiran.       

Ne treba zaboraviti ni to da u Sudu i Tužilaštvu BiH do sada nije procesuiran nijedan „krupan“ slučaj korupcije u BiH, uprkos sumnjama o upletenosti u korupciju ne samo predstavnika domaćih vlasti nego i stranih zvaničnika, a neki procesi su završeni oslobađajućim presudama (nekadašnjem premijeru RS Mladenu Ivaniću, na primer). A to nije tako teško rešavati: ako se, naime, zna da je ubedljivo najviše korupcije u javnim nabavkama, kako u BiH, tako i u EU( interna procena EU je da u zemljama članicama korupcija „pojede“ oko 150 milijardi evra; procena poslodavaca je da u BiH biva „pojedeno“ oko pola milijarde evra) – onda je za početak dovoljno u Parlamentarnoj skupštini BiH ozbiljno revidirati i postojeći loš Zakon o javnim nabavkama i predstojeće još gore izmene tog zakona, a ne „uplitati“ taj problem u strukturalni dijalog.

Razvlačenje problema ostavlja prostor za sumnju da zvaničnici EU, zapravo, nameravaju da indicije o umešanosti političara u korupciju iskoriste za njihovo ucenjivanje zarad postizanja svojih ciljeva, a ne za stvarnu pomoć u pravcu smanjenja korupcije u BiH. A postojeća zakonska rešenja i predstojeće izmene su toliko loši da nijedna velika stranka među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima nije ozbiljno digla glas protiv njih, iz prostog razloga što svaka od njih drži veliki deo kolača na nekom od nivoa vlasti (od opštinskog do nivoa BiH), gde je u mogućnosti da više ili manje profitira od javnih nabavki.

Interesantan je, takođe, i Fileov predlog koji se pojavio na konferenciji EBRD-a u Londonu, da „Evropska komisija planira da pokrene razgovore sa državama regiona o makroekonomskoj, fiskalnoj i finansijskoj stabilnosti, jer nijedna od država zapadnog Balkana nema funkcionalnu tržišnu ekonomiju”[2]. Još nije sasvim poznato šta to znači kada je reč o BiH,  ali nije teško pogoditi da je to na tragu ranije odluke EU da sve države regiona izrade državne strategije u određenim oblastima (poljoprivreda, industrija itd.) uz pomoć EBRD-a, Svetske banke i MMF-a, pri čemu bi EU celo tržište zapadnog Balkana, zapravo, prilagodila svojim ekonomskim potrebama.

U slučaju BiH, to bi, recimo, moglo da znači da će u nekom momentu Brisel zatražiti formiranje ministarstva poljoprivrede na nivou BiH, a možda i još poneko ministarstvo na istom nivou. To se moglo primetiti i pošto je nedavno inspekcija iz EU tokom posete BiH zaključila da su prerađivači mleka ispunili sve uslove za izvoz u EU, ali dozvolu za izvoz nisu dobili jer je potrebno formirati „ministarstvo poljoprivrede BiH“, kako navode u Spoljnotrgovinskoj komori BiH[3]. Zašto ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvom BiH ne može da igra jasno omeđenu ulogu koordinacionog tela između ministarstava poljoprivrede RS i FBiH - za vezu sa EU - još niko nije valjano objasnio.

Naposletku, ministarka spoljnih poslova Hrvatske Vesna Pusić najavila je svoj plan za BiH, koji se temelji na predlogu da, pre otvaranja pregovora sa EU, BiH bude pozvana u proceduru pretpregovaranja sa EU. Na taj način, kako predlaže Pusićeva, presuda “Sejdić-Finci” ne bi, kao do sada, bila uslov koji treba ispuniti pre nego što se BiH približi EU, nego bi se taj problem rešavao u hodu[4]. Taj predlog je neobično sličan ranijem predlogu koju je ponudila briselska tink tank grupa ESI[5], o čemu smo ovde već pisali[6].

Ipak, nešto više o svim ovim planovima - Fileovom, Pusićkinom i drugima - moći će da se govori pošto se u maju održe izbori za Evropski parlament, te opšti izbori u BiH u oktobru. U međuvremenu, vlasti RS usklađuju svoju legislativu sa pravnim tekovinama EU, a spremile su i svoj plan koji se temelji na ispunjavanju ključnog uslova za približavanje BiH EU – mehanizma koordinacije[7]. No, politički dogovor RS i FBiH o ovom pitanju još nije postignut, pre svega zbog sukoba Bošnjaka i Hrvata u FBiH o načinu na koji pomenuti mehanizam treba da izgleda, a problem je ponovo onaj stari: dok Bošnjaci traže “malo” više centralizacije, Hrvati zahtevaju “jasno prepoznavanje kantona” kroz mehanizam koordinacije.

To, prosto, znači da, kao i u slučaju “Sejdić, Finci”, problem približavanja BiH EU i dalje leži u nerešenim odnosima u FBiH između Bošnjaka i Hrvata. I zato će svaki briselski plan koji to ne uvaži, pre ili kasnije završiti na isti način kao proces pregovaranja o sprovođenju presude “Sejdi, Finci”. A neki novi Štefan File biće opet tobože teško razočaran kao i ovaj sadašnji File, ali novi briselski eksperimenti u BiH će se opet nastaviti - do konačne propasti.


 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner