Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

„Ima neka tajna veza...“

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
utorak, 25. februar 2014.

(Press, 25. 2. 2014)

U kratkoj izjavi nakon razgovora sa Vučićem u Beogradu povodom nemira u Federaciji, Mladen Bosić je rekao: „Dodika nećemo rušiti na ulici nego na izborima“. Nije rekao „rušićemo aktuelnu vlast ili rušićemo vladajuću SNSD“, iako bi oboje bilo adekvatnije, nego baš „rušićemo Dodika“. Moglo bi se pomisliti da je tim riječima nesvjesno otkrio da sam ima namjeru da se kandiduje za predsjednika, pa izbore doživljava kao rušenje glavnog protivkandidata, ali ne mora biti da je tako ...

"Republika Srpska nije Milorad Dodik!“, „Republika je postojala prije Dodika, pa će i poslije Dodika!“, „Srpsku je stvorila SDS, a ne Dodik!“ - oglašavaju su se još od prošle godine lideri opozicije. A pošto ove poruke same po sebi nisu sporne, i sam predsjednik Republike ih je potvrdio izjavom da, istina, sebe poistovjećuje sa Srpskom, ali ne i Srpsku sa sobom, te je u više prilika podsjetio na istorijske osnivače Republike. Ako se, dakle, opozicija i predsjednik u tome slažu, onda se postavlja se pitanje koga opozicija ubjeđuje da RS može i bez Dodika? Da li narod koji ga je izabrao na četiri godine koje još traju? Da li braću u matici među kojima je toliko popularan da se političari o izborima svađaju koga će da podrži? Da li komšije Bošnjake u Federaciji, koji Dodika od sveg srca otvoreno mrze? Da li one u OHR, SAD i EU, koji ne kriju da bi im bez njega svi planovi išli glatko kao do 2006. godine?     

Postoji naizgled neprirodna  koincidencija u negativnoj fokusiranosti na ličnost Milorada Dodika, i to sa četiri različite strane: udružena opozicija, međunarodni faktor, sarajevski mediji; mreža NVO, drugosrbijanski sajtovi.

- Pod međunarodnim, mislimo prije svega na američki faktor, koji i dalje uporno insistira na unitarizaciji FBiH i centralizaciji BiH, uprkos 20-godišnjim neuspjesima na terenu i nasuprot sve fleksibilnijem pristupu EU. Ambasada SAD je prošle godine čak zvanično prekinula komunikacije sa predsjednikom Republike jer, kako je objašnjeno, sa njim ne vrijedi trošiti trud i vrijeme. Iza toga, naravno, stoji Dodikovo uporno odbijanje da prihvati reviziju Aneksa IV, reformu Ustava, funkcionalniju BiH i sl. Nakon toga je uslijedila sistematska apsurdna stigmatizacija lidera jednog entiteta zbog problema u drugom, kao što su JMBG, Sejdić-Finci, socijalni nemiri i sl. 

- Sarajevski nedjeljnici „Dani“ i „Sl. Bosna“, koji već tradicionalno predstavljaju glavni poligon opširnijeg prezentovanja bošnjačke politike i izliva mržnje prema RS kao „genocidnoj“, „zločinačkoj“, „šumskoj“ i sl.“, te satanizacije Dodika, već godinu dana promivišu lidere opozicije u RS. U seriji intervjua u kojoj se, pored Bosića, Šarovića, Čavića i dr., našlo mjesta  i za opozicione predsjednike većih opština u Srpskoj, polovina pitanja se odnosi isključivo na Dodika. Maliciozno intonirana, baš kao i odgovori, svode se na reprizu sistematske kriminalizacije predsjednika RS, koja je u elektronskoj verziji već viđena na bijeljinskoj BN televiziji. 

Mreža nevladinih organizacija pojavila se u tranzicionim zemljama kao međunarodno sponzorisana pomoć lokalnom razvijanju civilnog društva, podsticanju demokratije, zaštite ljudskih prava itd., ali je u fazi konsolidacije većina NVO ostala i bez posla i bez para, i prirodno se ugasila. Neke su se, međutim, pod istim ili promijenjenim nazivima, okrenule drugim spoljnim finasijerima i novim domaćim zadacima, o čemu svjedoče njihove aktivnosti u uličnim smjenama vlasti ne samo u istočnoj Evropi i na Bliskom istoku. NVO „Udar“ je imao zapaženu ulogu u političkom manipulisanju nedavnim socijalnim prostestima u FBiH, a ima ih nekoliko u RS koje prizivaju nasilnu smjenu legitimne vlasti, odnosno i, ponaosob, baš predsjednika Republike.             

Drugosrbijanskim strankama i pripadajućim strukturama (sajtovi, portali, NVO i sl.) i individualnim aktivistima smeta već i samo postojanje RS jer u njoj vide „jedini uspjeh politike omrznutog Miloševića“, a uz to ide i netrpeljivost prema prekodrinskim došljacima koji su nacionalizmom kontaminirali kosmopolitski „Krug dvojke“. Srpsku i Srbe u njoj, oni vide kao balast na putu Srbije ka svetionicima EU i NATO i zato bi ih najradije strpali u jedinstvenu građansku Bosnu, kao Bosance koji govore „bosanski“. Na nišanu i njima je opet isključivo Dodik zbog dugog i uspješnog otpora kako bošnjačkom hegemonizmu, tako i pritiscima Brisela i Vašingtona, što za njih predstavlja najveće svetogrđe. 

Otkud to da su sva ova četiri toliko međusobno različita aktera, direktno ili indirektno involvirana u predizbornu kampanju za jesenje izbore u RS, toliko jedinstveno negativno fokusirana na Dodika? Srpska ima i premijerku i predsjednika Parlamenta, predstavnika u Predsjedništvu i u Savjetu ministara BiH, a njih niko ne pominje. Ispada da Nebojša Radmanović, Željka Cvijanović, Igor Radojičić, Nikola Špirić i drugi najviši funkcioneri RS ne samo da ne kreiraju i ne slijede istu politiku koju i Dodik nego su protiv te politike, pa čak i protiv njega lično. A svako zna da se radi o političarima koji nisu samo na ključnim mjestima u istoj vlasti, nego su i u rukovodstvu iste stranke.

Radi se o metodu „personalizacije konflikta“ koji su američki propagandisti razvili još u vrijeme Prvog svjetskog rata, a svodi se na ekstrapolaciju jedne istaknute političke ličnosti (monarha, premijera, predsjednika, vojskovođe, ministra unutrašnjih ili spoljnih poslova) i njeno satanizovanje kao negativnog simbola režima ili zemlje koja se želi srušiti. Pri tome se amestiraju sve ostale političke ličnosti i narod koji ga je slobodno izabrao na tu funkciju ili ga plebiscitarno podržava.

Kada je trebalo osvojiti Irak i uzeti naftu, Sadam Husein je satanizovan kao „Hitler iz Bagdada“, koji sakriva nepostojeće hemijsko oružje. Putin je postao „diktator iz Kremlja“ i „novi Staljin“ zbog toga što je spriječio Hodorkovskog da proda SAD ruske rezerve nafte, sankcionisao „Pusi rajot“ i uveo nadozor nad inostranim finanasiranjem NVO. Kada treba ujediniti Bosnu, ukinuti entitete, udaljiti Srpsku od matice i utjerati je u NATO, onda je Dodik postao „diktator iz Laktaša“, „srpski Lukašenko“, „Laktašenko“.       

Dodik se tako našao na koncentrisanom udaru sa više različitih strana, koje sve zajedno povezuje primjena istog metoda pritiska. Iako opoziciji u RS sigurno ne odgovara da je javnost identifikuje sa „sarajevskim medijima“, „spoljnim faktorom“, „drugosrbijancima i sl., u očima birača kao da ipak postoji neka tajna veza. Možda i zato posljednje sondaže biračkog tijela pokazuju da je SNSD ispred SDS, a Dodik u odnosu na Bosića čak čitavih 20 procenata.    

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner