Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Evrointegracije kao izazov ili pretnja za RS
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Evrointegracije kao izazov ili pretnja za RS

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
utorak, 03. septembar 2013.

Prvog oktobra evropski komesar za proširenje Štefan File sazvao je političke lidere Srba iz Republike Srpske i Bošnjaka i Hrvata iz Federacije BiH na sastanak u Brisel, kako bi ponovo razgovarali o nerešenim pitanjima, prvenstveno o provođenju presude „Sejdić, Finci“. Izgleda da su zbog toga lideri Hrvata i Bošnjaka baš ovih dana intenzivirali pregovore o rešenju tog pitanja, ali sa namerom da u problem ponovo uvuku srpske političare.

Jer, kako drugačije tumačiti inicijativu SDA da se na pregovarački sto ponovo „ubaci“ predlog iz propalog „aprilskog paketa“ ustavnih promena od pre sedam godina kojim se predviđalo da tročlano Predsedništvo BiH „zamene“ jednan „predsednik“ i dva „potpredsednika“ ?! Kada se tome doda „obrazloženje“ SDA da nipošto ne prihvata asmimetrično rešenje za izbor članova Predsedništva BiH u dva entiteta, iako protiv asimetričnog rešenja nema ništa protiv niko drugi među vodećim liderima Bošnjaka i Hrvata, te uprkos činjenici da je i sama BiH svojim ustavom asimetrično uređena – onda je očito da cilj najjače bošnjačke stranke nije da bude konstruktivna zarad ubrzanja „evropskog puta“ BiH, kako u SDA najradije vole da kažu za sebe. Drugim rečima, rešenje za provođenje presude „Sejdić, Finci“ biće daleko sve dok evropski prijatelji SDA ne budu ozbiljno rešili da objasne svojim bošnjačkim partnerima da su se „malo“ preigrali.

To sigurno neće učiniti zamenik pomoćnika američkog državnog sekretara Filip Riker koji je prilikom ovonedeljnih susreta i sa liderom SDA i sa ostalim liderima Bošnjaka, Srba i Hrvata obavezno naglašavao potrebu američke administracije za rešenjem pitanja podele vojne imovine. Rikerovu administraciju, naime, mnogo više od provođenja presude „Sejdić, Finci“ zanima dogovor o podeli vojne imovine, kao uslova za brže kretanje BiH ka NATO-u. Ali i ovde je problem sličan: sa postizanjem dogovora ponajviše otežu u SDA – a malo im u tome pomažu i drugi bošnjački političari - dok su srpski političari pristali na podelu vojne imovine, ali pod uslovom da se to reši u paketu sa podelom sve ostale imovine i jasno definiše način knjiženja, naravno u skladu sa Ustavom BiH.

Dakle, izazovi sa kojima će se srpski političari suočavati u Sarajevu nisu ništa manji nego svih ovih godina, mada su, recimo, znatno podnošljiviji negoli pre sedam-osam godina, kada su i međunarodni pritisci u pravcu sužavanja nadležnosti Srpske bili znatno jači. Drugim rečima, danas je srpskim političarima u zajedničkim institucijama BiH mnogo lakše da kažu i šta žele i šta ne žele, a da ne strahuju za svoj politički život, nego što je to bilo do pre sedam-osam godina.

Poslednjih godina Srbi su jedinstveno ustajali u Sarajevu protiv svakog predloga zakona koji je protivrečio Ustavu BiH: nije bilo suštinskih razlika među poslanicima SNSD-a, SDS-a, PDP-a i DNS-a. Tih razlika ne bi trebalo da bude ni ubuduće, iako se promeni ravnoteža predstavljanja, ako ništa ono barem zbog pretpostavljene ravnoteže straha od mogućnosti da oni koji budu rušili političko jedinstvo budu proglašeni ako ne izdajnicima, ono „bar“ nabeđenim patriotama. Ukoliko se, dakle, dogodi da za godinu dana na izborima za Parlament BiH podjednak broj glasova osvoje SNSD i SDS, uz pokojeg poslanika svojih koalicionih partnera – pomenuta ravnoteža straha će ih najpre naterati na usaglašeno političko delovanje u Sarajevu. To možda nije neka velika garancija opstanku Srpske, ali je, ipak, mnogo veća od jedinstvenog (SDS, SNSD, PDP) prihvatanja „aprilskog paketa“ ustavnih promena pre sedam godina na štetu Srpske. Što – ko se toga ne seća – nije prošlo najviše zahvaljujući Harisu Silajdžiću.

E, sad, mogu li na novu unutarsrpsku ravnotežu straha kako uticati vlasti u Beogradu, posebno kada se bude odlučivalo o pitanjima bitnim za tzv. evropsku budućnost BiH ? Svakako da mogu, ali konačan odgovor na to pitanje krije se u odgovoru na pitanje da li će im se to isplatiti.

Ovde najpre valja razjasniti da u narednom periodu najvažnije „evropsko pitanje“ u BiH neće biti sprovođenje presude „Sejdić, Finci“, nego uspostavljanje „mehanizma koordinacije“. Rešenje presude „Sejdić, Finci“ sada je u rukama vodećih bošnjačkih i hrvatskih političara koji o tome treba da se dogovore i ono više neće zadirati u interese Srpske, naravno ako srpski političari ostanu pri svom predlogu da se briše samo prefiks „srpski“ ispred naziva funkcije člana Predsedništva BiH iz Srpske.

S druge strane, još nije obelodanjen predlog mehanizma koordinacije koji će predložiti Srpska za tzv. evropska pitanja BiH. Izvesno je da će se hitno tražiti donošenje ovog mehanizma za dobijanje novca iz IPA fondova za period 2014-2020. godine. No, ne treba sumnjati da će izgled tog mehanizma bitno odrediti izgled mehanizma koordinacije koji će biti potreban u nekom kasnijem periodu(posle 2014. godine), kada se dođe do usvajanja tzv. evropskih zakona. Bošnjački političari traže da se formira posebno telo na nivou BiH u kome će se donositi sve odluke iz domena „evropskih integracija“ BiH, na šta u Srpskoj ne pristaju, već traže da mehanizam koordinacije predstavlja „komunikacijski most preko kojeg se prezentuje Evropskoj uniji ono što je usaglašeno na unutrašnjem planu”, kako to objašnjava premijer Srpske Željka Cvijanović.

Ono što Cvijanovićeva naziva “komunikacijskim mostom”, Zlatko Lagumdžija ismeva tvdnjom da se takvim shvatanjem mehanizma koordinacije BiH predstavlja kao “poštansko sanduče”, što on, je li, neće dozvoliti. Drugim rečima, zamenom teza poput ove, iz Sarajeva će već ove jeseni tražiti “malo” više centralizacije u BiH nego što je ima u Ustavu BiH. Biće to ovoga puta praćeno pričom da BiH gubi milione evra iz pretpristupnih fondova EU, što se već događa, ali će, po starom običaju, sva odgovornost za to biti prebacivana na Srpsku.

E, sad, ako vlast u Beogradu dopusti da bude uvučena u ovu priču da bi pomogla dogovor o “evrointegracijama” BiH – to bi mogao biti opasan presedan u “dobrosusedskoj saradnji”. Prosto rečeno, sarajevsko tumačenje mehanizma koordinacije podrazumeva radikalan rez u Ustavu BiH, a to bi sa stanovništa interesa Srpske bilo nepotrebno. Tim pre što rešenje u skladu sa Ustavom BiH nije tako teško naći, ako se traži u skladu sa stvarnim potrebama u Srpskoj i Federaciji BiH. Drugim rečima, svako posredovanje u kome se previđa Ustav BiH, bilo iz Brisela ili Beograda, teško da će doneti dobro bilo kome u BiH, a Srbima ponajmanje. Srbe će, izgleda, pre razbesneti makar i kakav suptilan pokušaj iz Beograda da se nametne kao “pomiritelj” u BiH, tim pre što ni na briselski sporazum Beograda i Prištine nisu gledali nimalo blagonaklono. 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner