Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Da li je moguća obnova Herceg-Bosne?
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Da li je moguća obnova Herceg-Bosne?

PDF Štampa El. pošta
Stefan Dragičević   
nedelja, 27. februar 2011.

 Hrvatska Republika Herceg-Bosna uspostavljena je 1991. godine kao teritorija nad kojom su većinski narod činili Hrvati i koji su na sve načine pokušavali da te teritorije etnički prisvoje, a kasnije ili da pripoje Hrvatskoj (ako dođe do raspada BiH poslije rata) ili da te teritorije unesu u suverenitet BiH i da one imaju status samoupravnih jedinica sa širokom autnomijom odlučivanja. Cijela teritorija Herceg-Bosne ukinuta je Vašingtonskim sporazumom iz 1994. godine i na taj način je potpuno došlo do rasformiranja hrvatskh opština. Sporazum je bio uvod u formiranje Federacije BiH koji je predviđao "da su Bošnjaci i Hrvati "pod istom admininstrativnom kapom", a Srbi, koji su slovili u međunarodnoj zajednici za neprijatelje svih, ostavljeni su na statičnom stanju do potpisivanja Dejtona kada je stvorena Republika Srpska i koja svoj ustavno pravni položaj ima i do danas-dan ali sa umanjenim nadležnostima. Mnoge nadležnosti RS je izgubila nametanjima visokih predstavnika, ali i mnogih uredbi i naredbi u kome je OHR kažnjavao srpske predstavnike. Najbolji prikaz haotičnog stanja jeste vrijeme Pedi Ešdauna kao visokog predstavnika koji je smjenio i zabranio politički i javni rad čak 60 funkcionera SDS-a, a kasnije je posezao i za kažnjavanjima navodnih pomagača u skrivanju Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Primjeri su mnogobrojni... od Mirka Šarovića, Dragana Kalinića do Dragomira Andana. Za ovog zadnjeg, iako se ispostavilo da 3 godine nakon hapšenja Karadžića u Beogradu nije pomagao njegovom skrivanju, čovijek je i poslije toga bio uskraćen osnovnih ljudskih prava i zbog toga je pravdu i pravičnost potražio na ulici i štrajkom glađu koje je urodilo plodom.

No, temama koje se tiču RS pozabaviću se detaljnije nekom drugom prilikom.

Vizija budućnosti Hrvata u BiH

Herceg-Bosna se danas pominje u kontekstu novog entiteta u BiH, a što se najčešće može čuti od hrvatskih predstavika koji smatraju da je to "jedino pravično i održivo riješenje" kako se Hrvati ne bi diskriminisali. Međutim tu se postavlja jedno jasno, kolegijalno pitanje - Zašto ste stavili potpis na Vašingtonski sporazum ? Ko ga je iznudio i ko je kriv što ste vi bili navučeni da to potpišete ? Ratovali ste protiv Srba uz pomoć države Hrvatske i sačuvali donekle svoje opštine od Bošnjaka, a sada tražite srpsku podršku za obnovu svoje teritorije ? Više je nego jasno da se interesni element u BiH ostvaruje jedan i drugi protiv trećeg naroda u zavisnosti u kakvoj se poziciji radi i šta se traži. Na kraju jedan će morati biti "žrtvovani jarac" i ispaštaće poslijedice zbog toga.

S druge strane, eventualno stvaranje Herceg-Bosne kao novog entiteta značiće pad Dejtona i postojaćeg ustava, a mislim da to ne bi željela RS jer se zapravo zadire u osnovu njenog postojanja. Participacija i licitacija "da li ovo; da li ono" je stalno prisutno u vlasti RS, ali jednom se jasno mora reći stav svih stranaka i političkih relevantnih faktora po tom pitanju. To nije pitanje za jednu stranku, nego je to pitanje cijele RS jer teritorijalna raspoređenost Herceg-Bosne obuhvata i djelove Srpske, tačnije djelove Posavine.

Slušanje Tuđmanovih naređenja

Svima je jasno da su Hrvati kao konstitutivni narod najmanji u BiH i da se po mnogim pitanjima vrše ili diverzije na političkoj ili na moralnoj osnovi. Na političkoj prvenstveno mislim na preglasavanje u organima Federacije, mada postavlja se pitanje "koliko je to opravdano" jer je Dejton stvorio najveći dio ustava, a iz toga i zakona BiH.

Osnovno načelo kojim se rukovodim tokom cijele moje analize promatranja Hrvata i nekadašnje Herceg-Bosne jeste, da su oni prevareni i obmanuti od strane zvaničnog Zagreba. Ne mislim tu na Hrvate kao narod koji živi u BiH nego na njene tadašnje političke lidere koji su je predvodili u BiH. Previše je očigledno da su slušali naredbe Tuđmana i njemu podređenim, a manje razum i ono što oslikava realna slika sa terena.

Jednom riječju preslikano rukovodstvo Republike Srpske Krajine (RSK) koje je više slušalo Beograd i Miloševića nego što je zdravom logikom mogla nešto dobro da učini srpskom narodu u Krajini. Osnovica svega jeste plan Z-4.

U slučaju Herceg-Bosne koja je Vašingtonskim sporazumom deklarativno odstupila od svojih teritorija i unijela ih u suverenitet Federacije, jasno se opredjelila za suživot sa većinskim Bošnjacima.

Što se tiče Srpske strane, ona ovdje mora biti vrlo oprezna "u davanju podrške". Ne smije da leti, ne smije da srlja, ne smije da potpisuje kao mula bez glave "ne podriva u teritorijalni integritet RS", ne smije da se vodi slijepom politikom ucijene. Ovdje se ne traži brzina nego razum i promišljenost "čemu to vodi", a što je kod Srba uvijek najmanje prisutno.

Veoma je važno stanovište da se eventualnom obnovom Herceg-Bosne vrši dodatna decentralizacija BiH, a s te strane nemoguće je zato izdejstvovati podršku Bošnjačke strane, a možda ni većinskog djela međunarodne zajednice i PIK-a.

Preduzetnička vizija Hrvatke nad Herceg- Bosnom

Taoci jedne politike uvijek su bili potlačeni, osramoćeni i politički uništeni ali u svemu tome ne smijemo zaboraviti ni onaj preduzetničko-interesni segment. Naime, djelovi Herceg-Bosne obuhvataju jedne od najbogatijih prirodnih resursa u BiH, a u tom smislu važno je napomenuti Livanjski, Glamočki i Duvanjski prostor koji imaju možda i najzdravije vode u regiji jer je prepuno riječnih dolina i kotlina. Takođe, tu je i ekonomska eksploatacija Buškog i Jablaničkog jezera.

Današnjica – obnova hrvatske teritorije ili bunt kantona

Mnoge su peripetije uslovile ponovnu pojavu Herceg-Bosne u žižu javnosti mada danas se sve glasnije može čuti od hrvatskih predstavnika prije svega od Čovića i Ljubića "da će kantoni u kojima dva HDZ-a imaju većinu blokirati rad i formiranje vlasti i da neće prihvatiti eventualnu vladu Federacije SDP-a bez legitimnih hrvatskih predstavnika".

To neminovno dovodi do još dubljeg ćorsokaka ako se zna da Lagumdžija ostaje pri svojim stavovima od ranije, "a to je da ga ne interesuju dva HDZ-a jer svoj SDP tretira kao multietničku stranku" a takođe i to da on već posjeduje saradnju sa hrvatskim strankama HSP-om i "Radom za Boljitak".

Koliko će ova tema u bliskoj budućnosti biti vruća pokazuje i nedavna izjava Ive Mire Jovića: "Ako stranke okupljene oko SDP-a prekrše Ustav Federacije BiH i ilegalno sazovu sjednicu Doma naroda federalnog Parlamenta, dva HDZ-a u kantonima i opštinama sa hrvatskom većinom, primjeniće najradikalnije mjere političkog protesta, uključujući i proglašenje trećeg entiteta, odnosno Hrvatske republike Herceg-Bosne".

Hvatanje u koštac sa problemom, popuštanje i traženje kompromisa ili jednostrani stav jednog političara da zavede svoj diktat i volju na osnovu dobrih izbornih rezultata ? Na Lagumdžiji je.  


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner