Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Briselsko “obećanje” i Lagumdžijino “radovanje”
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Briselsko “obećanje” i Lagumdžijino “radovanje”

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
ponedeljak, 14. oktobar 2013.

Desetog oktobra u Briselu bilo je onako kao što smo predviđali nekoliko dana ranije, a što, ruku na srce, nije ni bilo teško predvideti: lideri pet vodećih stranaka Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH nisu se uspeli ni približiti dogovoru o načinu izbora članova Predsedništva BiH, a ni sa predstavnicima Srba iz Republike Srpske nisu postigli dogovor o mehanizmu koordinacije u “procesu približavanja BiH Evropskoj uniji“. Istini za volju, o pomenutom mehanizmu se na tom sastanku gotovo nije ni govorilo, pa su Srbi uglavnom slušali i gledali o čemu evropski komesar Štefan File pregovara sa bošnjačkim i hrvatskim političarima.

Briselsko “obećanje”: usmeni “non paper”?!

Nakon sastanka ostalo je nejasno šta je File ponudio svojim gostima iz FBiH, jer nikakav radni dokument sa sastanka nije „procurio“ u javnost, sem što se, je li, nezvanično tvrdilo da je pred učesnike bio stavljen nekakav „non paper“, ali niko nije „otkrio“ šta u njemu piše. A i ono što su rekli neki od učesnika i oni koji sebe smatraju dobro obaveštenima, ne može se smatrati zgotovljenim predlogom EU. Tako je predstavnik SDA izjavio da “model koji su ponudili predstavnici Evropske komisije predviđa da jedan kandidat iz FBiH koji dobije najveći broj glasova bude izabrani član Predsedništva BiH, dok se drugi član takođe bira sa teritorije cele FBiH, ali se gleda iz kojih pet kantona je prvi član Predsedništva dobio najveći broj glasova. “Tada drugi član treba biti iz druge etničke kategorije ili reda ostalih i većina njegovih glasova treba doći sa teritorije ostalih pet kantona iz kojih nije većinu dobio prvi član Predsedništva BiH”, rekao je potpredsednik SDA Šefik DŽaferović.     

Prema rečima lidera HDZ-a BiH, ponuđeni predlog je prihvatljiv “onako kako ga je on shvatio”. ”Ideja je iznesena samo usmeno, a u raspravi o tako ozbiljnoj temi uvek postoji stotine sitnih nijansi koje mogu biti problem. Zato smo kazali, dajte da sve to stavimo na papir, da znamo svi jednoznačno o čemu razmišljamo”, rekao je Čović. Odmah potom reagovao je i Željko Komšić, hrvatski član Predsedništva BiH kojeg većina Hrvata ne priznaje kao svog člana Predsedništva – tvrdnjom da “ima informacije da će EU  izaći sa svojim predlogom ustavnih promena u BiH, a taj bi predlog mogao biti na ‘fonu’ onoga što je predložila SDA”. “Celi problem je nastao zbog toga što Brisel već godinama nastoji udovoljiti HDZ-u, odnosno Draganu Čoviću, a ne promovisati rešenje koje je u skladu sa evropskim demokratskim standardima”, ustvrdio je Komšić.      

Da, ipak, nije sve tako crno-belo kako “proriče” Komšić svedoče i kontradiktornosti iz modela koji je prepričao predstavnik SDA, a u čemu Čović prepoznaje ne baš prijatne “sitne nijanse”. Jer, po modelu koji je prepričao DŽaferović, jedino je garantovano da će Bošnjaci imati prvi svog člana Predsedništva BiH, dok bi se za drugo mesto mogli gotovo ravnopravno boriti predstavnik Hrvata i, recimo, neki od pripadnika “ostalih” kojeg podržavaju bošnjačke stranke. Sem ukoliko se ne smisli nekakav preferencijalni način, poput “minimalne multietničke zastupljenosti”, kako svoj predloženi model nazivaju dva HDZ-a. Taj model bi možda prihvatio Fahrudin Radončić, ali prema tom predlogu su prilično rezevisani u SDA, dok SDP BiH Zlatka Lagumdžije u tom predlogu ne vidi ništa dobro. Zato dogovor lidera Bošnjaka i Hrvata u ovom trenutku izgleda prilično daleko, a Lagumdžija ide i korak dalje od mogućeg dogovora.

Lagumdžijino “radovanje” Briselu

U svom uverenju da BiH nije nimalo komponovana u skladu sa “evropskim standardima”, lider SDP-a BiH ističe “da sada treba uvesti građansko u zemlju koja je u Dejtonu postavljena na krive noge”. “ S jedne strane je politika koja nastoji da i dalje dominira nacionalno i da objektivno institucionalizuje kroz presudu Sejdić-Finci podele u društvu. S druge strane, imate politike i ljude koji pokušavaju da otvore proces integrisanja BiH, koji za cilj imaju BiH kao civilno i građansko društvo u kojem se uvažavaju temelji ove zemlje nastali na ZAVNOBiH-u”, objasnio je Lagumdžija.

Lagumdžija, zapravo, smatra da onu “prvu politiku” u njegovoj klasifikaciji vode lideri Srba i Hrvata, a da “drugu politiku” zastupa njegova stranka i njihovi sličnomišljenici. No, kako ih je malo – kako sam kaže – potrebno je “iskoristiti dejtonske mehanizme” da bi se došlo do “građanskog društva”, pri čemu je jedan od njegovih predloga u tom pravcu da se bira “jedan predsednik BiH ili četiri člana Predsedništva BiH”. Reč je o predlogu iz “aprilskog paketa” ustavnih promena pre sedam i po godina, koji danas srpski političari ne žele ni da pominju, a kamoli da o tome razgovaraju.

No, Lagumdžijina najnovija “građanska” ofanziva je taktičke prirode. Priznajući da se lideri u FBiH ne mogu nikako dogovoriti, on zahteva direktan angažman EU uveren da će, tokom tog angažmana, on uspeti da ubedi Brisel da na pregovarački sto vrati njegovo tumačenje “evropskih standarda” u BiH. Time bi pokušao da skine odgovornost za neuspeh najpre sa sebe i sa Sarajeva, a odgovornost prebaci na hrvatske političare, kao i na političare u Srpskoj, koju Lagumdžija, zapravo, doživljava samo kao jednu od “dejtonskih krivih nogu”.

(Ne)poznati putevi dogovora

Ali, kako taj Lagumdžijin “građanski bosanskohercegovački patriotizam” – kako ga predstavlja – neizbežno produkuje političko neprijateljstvo prema svim ostalima, prokazujući ih kao kao nepopravljive nacionaliste i, maltene, izdajnike BiH, utoliko pre je osuđen na neuspeh. Jer, Srbi su poslovično sumnjičavi prema svemu što dovodi u pitanje Dejtonski sporazum, Hrvati su već dovoljno frustrirani bošnjačkom izbornom dominacijom u FBiH, a ni u druge dve velike bošnjačke partije, SDA i u Radončićevom SBB-u, neće se naći mnogo oduševljenih pristalica Lagumdžijine nove-stare politike. Uostalom, već je na Lagumdžijine tvrdnje da se u Briselu “on borio za BiH”, Radončić odgovorio da “u Briselu nije bilo nikakvih bengalskih tigrova koji su se borili za BiH”. ”Sve delegacije koje su bile tamo, i SDA i SBB BiH i dva HDZ-a, pa, ako hoćete, i ljudi iz RS, vodili su bitku za BiH. Ovde se ne radi o tome da neko vodi borbu protiv BiH, nego o načinu na koji neko doživljava BiH i odnose unutar nje”, utvrdio je Radončić.

Dakle, najpre bi se moglo reći da je propašću političkih pregovora u Briselu počela unutrašnja politička borba za glasove Bošnjaka na izborima sledeće godine. To upućuje na zaključak da će bilo kakav dogovor o provođenju presude “Sejdić, Finci”, koji eventualno postignu dva HDZ-a sa bilo koje dve od tri bošnjačke partije, biti osuđen na neuspeh u Parlamentu BiH.

U nedostatku tog dogovora, a imajući u vidu da će biti sasvim jasno ko je najodgovorniji zbog “zastoja BiH na putu ka EU”, neće biti neobično da upravo taj naj(ne)odgovorniji sam posegne za optužbama na račun svih drugih za nepostizanje dogovora o mehanizmu koordinacije. Povod za to je već dao sam Štefan File, ukidajući 47 miliona evra BiH iz pretpristupnih fondova EU i nagoveštavajući da će ukinuti još nekoliko puta više novca iz istih izvora ukoliko se dogovor ne postigne blagovremeno.

No, ovaj problem je više komplikovan od provođenja presude “Sejdić, Finci”, jer su se pojavila trvenja i na relaciji Srpska-institucije BiH i unutar same FBiH. Kada je reč o FBiH, pojavila su se dva predloga. “Jedno je pristup koji su uradili stručnjaci sa svih nivoa vlasti, a drugim se pokušava unitarizovati FBiH i poništiti nadležnost kantona. Taj drugi predlog nikada nećemo prihvatiti jer je protivustavan”, saopštio je predsedavajući Saveta ministara BiH Vjekoslav Bevanda(HDZ BiH), koji je, pored premijera RS i FBiH, zadužen za izradu jedinstvenog modela mehanizma koordinacije u BiH.

Ni predsednik RS Milorad Dodik se nije mnogo uzbuđivao zbog ukidanja 47 miliona evra iz pretpristupnih fondova EU. “Za Srpsku tih 47 miliona evra nema nikakav značaj, jer poljoprivrednici u Srpskoj od toga ne bi videli ni cent. Cilj je da se na nivou BiH formira Agencija za poljoprivredu, koja ne bi imala nikakve nadležnosti, tako da bi sav novac išao u kasu institucija BiH”, izjavio je Dodik.

Stavovi srpskih i hrvatskih političara, uz Radončićev pokušaj da ih razume, pokušaj nagodbe SDA sa dva HDZ-a i Lagumdžijino nerazumevanje - upućuju na zaključak da se politička borba oko budućeg izgleda “briselske” BiH polako, ali sigurno približava ulasku u poslednju fazu koja će se završiti ili betoniranjem (kon)federalne BiH zasnovane na dejtonskim temeljima ili potpunom razgradnjom tih temelja. Istina, taj proces može potrajati decenijama, u zavisnosti od toga koliko unutrašnja politička kretanja u BiH budu razumeli u vodećim zemljama EU, te u Rusiji i Turskoj. Ali, ni briselske pretnje različitim sankcijama neće biti produktivne onako kako je zamišljeno, a ni onih koji će radovati briselskim obećanjima neće biti baš puno u BiH.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner