Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

BiH na raskršću

PDF Štampa El. pošta
Stefan Dragičević   
četvrtak, 12. maj 2011.

Država BiH nalazi se na raskršću čemu posreduje međunarodna zajednica. Da li će država još više otići u izolaciju i tako trajno zabetonirati politički-ekonomsko-socijalni prosperitet svojih građana (jednog dana, ako ne i tada) je pitanje svih pitanja. Pored političkih neslaganja, svađe, prepucavanjima preko medija niko u ovoj zemlji ne razmišlja odgovorno da povuče potez koji bi na simbolički način ovu zemlju približio nekim normalnim standardima, a koji se prvenstveno tiču smanjenja preglomazne administracije i poboljšanja socijalne strane zakona entiteta. Sve zemlje u regionu intenzivno rade na tim pitanjima, dok BiH tapka u mjestu i poručuje „ne, nama je dobro sa 220.000 zaposlenih u administraciji, a i pored svega toga, dok narod nema od čega da preživljava mi ćemo modernizovati naš parlamentarni klozet od milion maraka i svađaćemo se ko kakvu salatu treba da jede u parlamentarnoj skupštini BiH“.

Priča je realno za svaku osudu, jer parlamentarci ne rade ni poslije, evo 7 mjeseci od završetka izbora, ali to su teme koje ispunjavaju javni prostor ove države, nažalost. Nijedan politički činilac se nije usudio da kaže „dajte ljudi, neće nam valjda OHR i PIK pričati i nametati riješenja oko stvari koje trebaju biti realno naš domaći problem i kojeg možemo riješiti“. Ne, svi se vode politikom glorifikovanja i stavljanja u poziciju da se politička situacija i budućnost okreće oko njih. Što je najgore, u BiH ne možete da imate klasičnu opoziciju jer ta opozicija mora da djeluje uvijek na odbrani nacionalnih interesa bilo koje strane i upravo zbog toga svaka stranka koja je dobila bilo kakvo povjerenje građana na izborima snosi teret odgovornosti.

Ako izuzmemo Republiku Srpsku, u FBiH i na nivou zajedničkih organa BiH se isključivo vlast formira na bazi matematičke, a ne ideološke koalicije. Tako imamo primjer SDP-a i HSP-a, stranke koje su ideološki dijametralno suprotne, a koje učestvuju u zajedničkoj platformi. Jedni su izrod socijalističkog i komunističkog djeteta, a drugi najveći podržavaoci Ante Pavelića i NDH. S druge strane, koliko „domaćinske“ stranke pokazuju svoju odgovornost jeste i u slučaju presude Sejdić-Finci koje su jasno rekle da ovu odluku suda iz Strazbura treba primjeniti u izbornom zakonu. Ta priča je davno isparila iz političke javnosti i potrebe BiH, a gdje se još uvijek nije pokazala čak ni spremnost za razgovore po ovom pitanju.

Marginalizovanjem privrede i privrednih tokova došlo se u situaciju da je država formalno izgubila bitku za pola miliona nezaposlenih i da čeka bolja vremena i pored teške i preglomazne birokratije za potencijalne strane investitore i ulagače. Kao drugi ključni problem javlja se politička nestabilnost koja se ispoljava kroz tehnički mandat Savjeta Ministara koji nema kapacitet da prikaže državu i entitete u najboljem svijetlu. Politička kriza je toliko uzela maha da prvo što se željno iščekuje, jeste „kakav će stav zauzeti EU, OHR i PIK“ i ko će to prvi biti na udaru njihovih sankcija. Ne bi me čudilo da se svi politički činioci ocjene kao nesposobnim za riješavanje problema, jer svi takvu identičnu sliku šalju o BiH.

Popis stanovništva i državne imovine još uvijek se ne zna kada, kako i na koji način će se usvojiti jer je proces u potpunoj „proceduralnoj blokadi“. Ovakvo stanje u državi je vrh ledenog brijega koga su dokučili političari u BiH i koji su napravili možda i najveću krizu od završetka rata. U nedostatku pravih ekonomskih i socijalnih tema javnost dere i instalira velike teme koje zahtijevaju dugoročne i veoma složene procese koji treba da probude nacionalnu svijest „o nečemu“. Takođe, derogiranje institucija je svakodnevno, a neizostavno iz svega toga jeste odluka OHR-a da poništi odluku CIK-a u vezi nelegalno formirane vlasti u FBiH kao i potpunog apsurda da se po tom pitanju poslije traži odluka Ustavnog suda FBiH koji je očigledno pod najvećim pritiskom da stane na stranu OHR-a.

Politički činioci postaju marionete kako bi se neke stvari provukle u državi, a da krajnji rezultat nije poznat. To je recimo priča o Dejtonu dva, to je priča o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH, to je priča o formiranju hrvatskog entiteta sa poslijednjeg kongresa HNS-a, to je ispunjavanje javnog prostora u kome se ne želi dominacija pravih životnih problema i tema. Ovom društvu treba jedna široka emancipacija u kome interesne grupe trebaju da imaju položaj posrednika, a ne činioca koji provodi neke odluke. Fali intelektualnog mišljenja koji problem može da pretvori u konkretno prevazilaženje statusa kvo. Fali prave svijesti u ministarstvu spoljnih poslova da kvalitetno preko amabasdora i konzulata reklamiraju državu u najboljem svijetlu, a ne da se o zemlji u svijetu priča kako je ona uporište terorista i neuračunljivog nacionalizma i vjerskog fundamentalizma među narodima.

Ako OHR bude stalno insistirao na svojoj konzulskoj vladavini BiH i ako stalno budu visili elementi za sankcijama, onda je jasno kakvu poruku oni žele da pošalju. Doduše, oni su poruku da je BiH klasičan protektorat u njihovoj nadležnosti poodavno poslali, pa je EU već ohlađena, ali SAD i V. Britanija nisu. Još uvijek se na crnim listama OHR-a nalazi čak 71 funkcioner RS, većinski iz SDS-a, a koje odluke datiraju još iz vremena Pedija Ešdauna. Represivnom politikom OHR pokazuje da nije spreman da se odrekne bonskih ovlaštenja i da odgovornost prepusti domaćim političarima. To šta će 9. maja Incko prezentovati na marginama sjednice SB UN nije ništa drugo do klasična želja da se stvari u BiH odvijaju onako kako pojedinci iz OHR-a i PIK-a žele.

MKG u ovom slučaju mislim da vodi jednu sasvim dobru i odmjerenu analizu koja upozorava da se nametanjima i sankcijama ništa neće i ne može riješiti. Odgovornost moraju da snose domaće institucije, a ne da im institucije instalirane od međunarodne zajednice diktiraju tempo i način rada. Prvenstveno tu mislim na moguće poslijedice zbog referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, a čemu dodatno u prilog RS ide i slučaj „Maktouf“ kome je suđeno po Krivičnom zakonu iz 2003. umjesto po KZ bivše Jugoslavije, dakle u vrijeme kada je izvršeno krivično djelo. Ako Sud u Strazburu donese odluku u korist Maktofa, a veoma je izvjesno da hoće, onda će to biti presedan u pravosuđu BiH koji će pokazati svu njihovu nedoslijednost u donošenju osuđujućih presuda.

I dok se mi bavimo visokom politikom dotle Slovenci i Hrvati zarađuju višemilionske iznose na izvozu vode u BiH. Taj uvoz „magične mineralne i pitke vode“ BiH je koštala 120 miliona maraka, iako je BiH prepuna vodenim resursima. Žalosno i tužno, ali prava slika bosansko-hercegovačke javnosti.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li mislite da će u narednih godinu dana u Srbiji biti održani novi parlamentarni izbori?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner