Početna strana > Debate > Srbija i NATO > „Štit” na Balkanu
Srbija i NATO

„Štit” na Balkanu

PDF Štampa El. pošta
Rade Maroević   
četvrtak, 24. septembar 2009.

(NIN, 24.09.2009)

Dame i gospodo, od protivraketnog štita u Poljskoj i Češkoj Republici, bar na način na koji ste ga do sada zamišljali, neće biti ništa, jer su rakete preskupe, ne znamo da li baš funkcionišu, a i dovode Ruse do ludila, glasila je, na pučki jezik prevedeno, poruka američkog predsednika Baraka Obame, koji je, ispunjavajući obećanje dato još početkom predsedničke kampanje, nastavio da krpi rupe koje mu je u amanet ostavila osmogodišnja vladavina nepredvidljivih i ratobornih neokonzervativaca. Uzgred, Obama je rekao da je njegova odluka zasnovana na novim podacima o iranskom raketnom programu, koji, kako se ispostavilo, i nije avanzovao na način na koji je to videla prethodna administracija, kao i da njegov potez nije osmišljen kako bi odobrovoljio Rusiju. Umesto u bazama u istočnoj Evropi, nešto drugačiji, ali svakako jeftiniji projektili-presretači biće raspoređeni u Turskoj, Izraelu i negde na Balkanu. Nije baš sasvim jasno gde.

Nekako se, sasvim slučajno, podudarilo da rodonačelnik neokonzervatizma u Americi Irvin Kristol umre na isti dan kada je Obama protivraketni štit proglasio klinički mrtvim, pokopavši, posle rata u Iraku, još jedan od samoubilačkih projekata najradikalnijih među republikancima, čije su stegonoše u poslednjih skoro deceniju bili Pol Volfovic, DŽon Bolton, Zalmaj Kalilzad, Dik Čejni, a sve pod vođstvom omiljenog im predsednika, mlađeg DŽordža Buša.

Suštinski, Obamina administracija odlučila se za sasvim novi pristup rešavanja gorućih problema, poput, kako se ispostavilo, ne preterano alarmantnog iranskog balističkog programa, pa je, umesto lova na veštice, kako je to sa neviđenom lakoćom činila Bušova ekipa, konsultovala stručnjake. Tako su, od maja, predstavljena dva izveštaja o iranskom raketnom programu i smislenosti postavljanja radara i raketa na granici sa Rusijom, koje su, svako za sebe, načinili profesori američkog univerziteta Stanford. To su Dan Vilkening, te dvojac Zigfrid Heker i Dejvid Holovej, koji su zaključili da Americi i Evropi ne preti direktna opasnost od iranskih projektila, te da bi, manji, jeftiniji odbrambeni sistem, možda, bilo mudro montirati negde bliže Bliskom istoku.

„Verujem da je sistem koji je trebalo da bude razmešten u Poljskoj i Češkoj osmišljen najpre kako bi branio kontinentalni deo SAD i tek posredno Evropu... Ukoliko prvenstveno želite da branite Evropu, jer će direktna pretnja Evropi ionako pre postati realnost, onda taj projekat i nije najbolji. U stvari, postoje drugi sistemi koji nude bolju zaštitu”, rekao je Vikering, čiji je izveštaj, kako navode vašingtonski insajderi, bio i ključni razlog zbog kojeg je Obama odlučio da obustavi preskupi program svog prethodnika. „Umesto Poljske i Češke, optimalna mesta bila bi Turska ili Balkan... Ukoliko sistem smestite bliže Bliskom istoku, veće su šanse da ćete odbraniti Evropu”, smatra Vilkening.

Vilkening je u američkoj javnosti poznat kao stručnjak koji već čitavu deceniju insistira na temeljitoj promeni osnovnih postulata protivbalističke odbrane, zasnivajući svoje zaključke na sasvim logičnim pretpostavkama, poput činjenice da Amerika više nema strateškog protivnika, kakav je decenijama bio bivši Sovjetski Savez, već nove opasnosti vrebaju na regionalnom nivou, kao i da SAD „moraju da nauče da žive u svetu u kojem ima više od dve nuklearne sile i prilagode spoljnu politiku interesima koji se u tom trenutku dovode u pitanje”. Kao što je sada slučaj sa njegovom idejom da se, umesto oko Rusije, protivraketni štit koncentriše oko Irana. Ili, kako su novu Obaminu politiku objasnili zvaničnici u Vašingtonu „činjenica da se Rusija žestoko protivi postavljanju štita na svojim granicama više ne znači obavezno da je to dobra ideja”.

Profesor međunarodne politike na beogradskom Fakultetu političkih nauka Dragan Simić smatra da je to hrabra odluka o kojoj će biti još dosta rasprava. Dakle, umesto presretača u Poljskoj i radara u Češkoj, Amerika će rasporediti mobilne sisteme na brodovima, ili dve ili tri baze u Izraelu, Turskoj i na Balkanu.”

Iran, trenutno, na raspolaganju ima projektile koji bez problema mogu dobaciti do Izraela ili Saudijske Arabije, ali nema tehnologiju kojom bi te rakete naoružao nuklearnim bojevim glavama, navodi se u izveštajima američkih obaveštajnih službi i Međunarodne agencije za atomsku energiju. Čak i da ima nuklearno oružje, za Obaminu administraciju je mnogo značajnije da u blizini ima koliko-toliko ispitane odbrambene sisteme, nego jezivo skup i jednako toliko misteriozan protivraketni štit, navodi se u izveštaju koji su zajednički načinili američki i ruski eksperti, a koji je u maju objavio „Ist-vest institut”.

Stoga, Holovej smatra da ključni zadatak protivraketne odbrane predstavlja zaustavljanje projektila kratkog i srednjeg dometa, usmerenih protiv ciljeva na Bliskom istoku, što bi iz Poljske bilo teško izvesti, čak ukoliko se izuzmu ozbiljne sumnje u valjanost netom odbačenog projekta. Istovremeno, Holovej je napomenuo da je Obamina administracija u obzir uzela potrebu da se Rusija uključi u proces nagovaranja Irana da prestane da zvecka svakojakim oružjem, uključujući i balističke projektile, koji, prema poslednjim procenama američkih obaveštajaca, ni u najluđem snu ne mogu dobaciti do Evrope.

Ali Izrael i, potencijalno, nove članice NATO poput Rumunije i Bugarske mogu biti izložene mogućim napadima, pa ih i ima više smisla čuvati nego, recimo, London. Istovremeno, Turska je najavila da će potrošiti milijardu dolara na kupovinu raketa „patriot” treće generacije, što toj državi garantuje bar psihološku barijeru od ionako nedovoljno ispitanih projektila iranske Nacionalne garde.

Obamina odluka na nož je dočekana u Poljskoj, pa su tamošnji listovi na naslovnim stranama objavili napise poput „Izdaja”. Način na koji je Obama obznanio ukidanje protivraketnog štita, na najbolji je način opisao češki premijer Jan Fišer: „Nešto posle ponoći, američki predsednik Barak Obama pozvao me kako bi mi rekao da njegova administracija odustaje od planova da izgradi radar za protivraketni štit na teritoriji Češke Republike. Na isti način obaveštena je i Poljska”, rekao je Fišer.

Poput poljskih, neprijateljski raspoloženi bili su i prorepublikanski mediji u SAD, poput „Vol strit džurnala”, koji je od pada u šake Ruperta Mardoka ostao samo bleda fleka nekada velikih novina, pa je uvodničar tog dnevnika napisao da su došla vremena kada je zgodnije biti američki neprijatelj nego saveznik, aludirajući na ustupak Obamine administracije Moskvi na račun jednog od najvernijih saveznika, Poljaka.

Istovremeno sa rešavanjem Bušovog nasleđa, Obama je, kako se čini, prekinuo rep koji se vukao još od idola svih kasnijih republikanskih političara, Ronalda Regana koji je pre više od četvrt veka osmislio koncept strateške odbrambene inicijative, poznat pod nadimkom „Rat zvezda”. Taj projekat, koji je tokom godina Ameriku koštao više od 100 milijardi dolara, mahom protraćenih na megalomanske i dozlaboga neefikasne projekte, vremenom je postao opšte mesto ideologa Republikanske stranke, pa su njihovi naslednici novog predsednika, brže-bolje, optužili za predaju silama mračne strane. Istini za volju, prvi ozbiljan udarac Reganovom konceptu zadao je stariji Buš još 1991. godine, kada je stratešku inicijativu preimenovao u ograničenu, i uštedeo grdne milijarde dolara.

Razumniji glasovi, poput „Njuzvika”, smatraju da Beloj kući odustajanje od čuvenog štita i nije bila preterano bolna odluka, jer isti, ionako, ne pruža bilo kakvu značajnu zaštitu. „Sistem koji je imao biti postavljen u Poljskoj i Češkoj Republici je bio u razvoju, a testiranja nisu potvrdila nikakav stvarni kapacitet da se izbori sa opasnošću neprijateljskih raketa. U tom smislu, štit je bio jednako hipotetička veličina kao i opasnost od iranskih raketa, protiv kojih je trebao biti usmeren”, piše „Njuzvik”.

Vest o prekidu programa u Poljskoj i Češkoj Republici, državama koje će na ovaj ili onaj način biti „obeštećene” za taj dramatičan gubitak, usledila je svega nedelju dana posle godišnje konferencije o odbrani od pretnji od balističkih raketa i iz kosmosa koja je održana u Hantsvilu u Alabami, i na kojoj je „boing” ponudio razvoj potpuno novih dvostepenih projektila, koji bi, naravno, „boingovim” transporterima C-17 bili raspoređivani u roku od 24 časa na bilo koju tačku na planeti.

Novi, jeftiniji i navodno efikasniji protivraketni sistem, kojim su Amerikanci prošle godine uništili jedan stari satelit, će, bar za prvo vreme, biti razmešten na brodovima Šeste flote, odnosno u Sredozemnom moru. Suštinski, kako su naveli zvaničnici Pentagona, razarači opremljeni sistemom „edžis”, odnosno raketama SM-3, dometa oko 500 kilometara, predstavljaće prvu liniju odbrane od balističkih projektila sve dok ne bude doneta odluka na kojem će mestu biti izgrađene kopnene baze. Jedna od lokacija unapred je, čini se, poznata, pošto je američki Senat pre tačno godinu dana odobrio 89 miliona dolara za misteriozni projekat na jugu Izraela, u koji je uključeno oko 120 stručnjaka iz SAD. To je, ujedno, i prvi slučaj da je Izrael dozvolio aktivnosti stranih vojnika u 60 godina dugoj istoriji te države. Nepuna dva meseca kasnije, izraelski mediji objavili su da „eks bend” radar postavljen u toj bazi ima domet 4.300 kilometara i da na toj daljini može pratiti objekte veličine teniske loptice. Udaljenost od Tel Aviva do Moskve je tačno 2.641 kilometar.

Pre dve nedelje, „DŽerusalem post” je objavio da će vojske SAD i Izraela sredinom oktobra održati zajedničku vežbu koristeći nove protivraketne sisteme, uključujući kopnene i one postavljene na brodovima. List je, takođe, objavio da je izraelsko ministarstvo odbrane spremno za mogućnost da Amerikanci odluče da „čitav sistem posle vežbe ostave u Izraelu”.

„Ta mogućnost je veoma realna ukoliko se u obzir uzmu izveštaji da Vašington preispituje štit u istočnoj Evropi u korist novog, koji bi bio raspoređen u Turskoj”, navodi izraelski list.

Druga lokacija, gotovo je sigurno, pripašće Turskoj, koja, osim što je spremna da uloži milijardu dolara, mada mediji u Ankari licitiraju i o astronomskim i osam puta višim ciframa, zauzima odličan položaj prema svim potencijalnim odmetničkim državama, uključujući Iran, ali i saveznike Teherana u Libanu i na palestinskim teritorijama, odnosno Hezbolah i Hamas. Osim „patriota” u Turskoj, zapadni vojni analitičari najavljuju mogućnost da novi štit delimično bude razmešten i u Bugarskoj i Rumuniji, objašnjavajući takav stav činjenicom da je, koliko pre mesec dana, kroz Crno more prodefilovao američki razarač „Stout”, opremljen upravo „eks bend radarom” i projektilima SM-3.

I na kraju, zapadni diplomati navode da je albanski premijer Salji Beriša, još proletos, ponudio albansku teritoriju za razmeštanje novih protivraketnih sistema, otvarajući, istovremeno, mogućnost da se ta silna tehnika postavi i u bazu Bondstil kod Uroševca, što vojni analitičari smatraju više lepim željama Tirane i Prištine nego realnim razvojem situacije. Cinici smatraju da, ukoliko požele, Amerikanci neće imati problema da instaliraju rakete u Bondstilu, pre svega jer su, ne toliko davno, na istom mestu uspeli da sakriju tajni zatvor za navodne radikalne islamiste, koje je, ko zna gde, hapsila Centralna obaveštajna agencija.

„Štit će biti usmeren na zaštitu novih članica NATO-a poput Bugarske, Rumunije, Hrvatske i Albanije, ali i Turske i Izraela koje su mnogo izvesnije mete raketnih napada Irana, s obzirom na poslednje izveštaje Amerikanaca o raketnim potencijalima Teherana”, smatra profesor Simić.