Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Ukrajinska demografija – smrtnost raste, natalitet opada, radno sposobni odlaze, deset milona stanovnika manje
Savremeni svet

Ukrajinska demografija – smrtnost raste, natalitet opada, radno sposobni odlaze, deset milona stanovnika manje

PDF Štampa El. pošta
Jurij Grigoruk   
četvrtak, 25. avgust 2016.

Nekoliko godina ranije, još za vreme dorevolucionarne Ukrajine, na bilbordima su bili postavljeni socijalni plakati. Opšti smisao je bio u tome, da zemlji nedostaju kosmonauti, naučnici, fudbaleri i tome slično. Završni akord socijalne reklame pozivao je da volimo jedni druge. Faktički, to je bila akcija koja je trebalo da potpomogne povećanje nataliteta u zemlji.

I ako se u tim spokojnim (kako je to sada postalo jasno) vremenima pojavila zabrinutost usled pogoršavajuće demografske situacije u Ukrajini, ona je danas jednostavno katastrofalna. Maksimalan broj žitelja zemlja je dosegnula 1993. godine – 52,2 miliona stanovnika. To je dugo vremena bila osnova za hvalisavo tvrđenje – „nas je 52 miliona“. Ali, kako se kaže – nije ničija gorela do zore. Od tih vremena, broj Ukrajinaca se stalno smanjuje.

Ovih dana, državna statistička služba Ukrajine objavila je sveže podatke. Broj stanovnika zemlje 1. jula 2016. godine iznosi 42.658.100. To je za 102.400 ljudi manje nego na početku godine.  Dinamika je jednostavno preteća – za 16 godina skoro deset miliona manje, što predstavlja svetski „rekord“. U prvoj polovini godine, u Ukrajini se rodilo 190.754 deteta, dok je u tom istom periodu prošle godine rođeno 198.287 deteta. Treba da se primeti, da su svi ti podaci bez uračunavanja Krima, i zona u kojima se sprovodi tzv. antiteroristička operacija na istoku zemlje.

Ali, održavaju li ovi podaci istinsko stanje stvari? Da li je uzeto u obzir preko 10.000 poginulih stanovnika Donbasa? I svi realni gubici oružanih snaga Ukrajine, koji za sada nisu objavljeni? A takođe preko milion stanovnika iz zone antiterorističke operacije, koji su bili prinuđeni da napuste svoja ognjišta? Izračunavajući opseg potrošnje hleba i električne energije, eksperti su došli do zaključka, da u sadašnje vreme stanovništvo Ukrajine čini ne više od 36 miliona ljudi. Za poređenje – 1950. godine, Ukrajinaca je bilo 36,5 miliona.

„To su veoma relativne brojke“ – slaže se politikolog Aleksandar Dudčak. Čak i po podacima MIP-a Ukrajine, najmanje pet miliona žitelja živi i radi u inostranstvu. Demografski pokazatelji počeli su naglo da se pogoršavaju posle Majdana 2013-2014. godine – smanjuje se natalitet i istovremeno raste mortalitet. Sve je više onih koji žele da napuste Ukrajinu u potrazi za boljim životom“.

U žestini „pravednog gneva“ neke usijane glave među ukrajinskim političarima, još jednom su pozvale da se prekinu diplomatski odnosi sa „agresorom“ i uvede vizni režim sa Rusijom. Šef ukrajinskog MIP-a požurio je da izjavi kako se ništa slično ne planira. I to je sasvim shvatljivo (mada je zdrav razum za ukrajinske ministre izrazito retka pojava). „Mnogi od tri miliona Ukrajinaca koji se nalaze u RF ne žure sa povratkom, jer su perspektive zapošljavanja kod kuće vrlo sumorne“, zaključuje Aleksandar Dudčak. S druge strane, ako 30% radno sposobnog stanovištva napusti zemlju, oni koji ostaju kod kuće mogu da egzistiraju od doznaka koji dobijaju iz inostranstva. Ali, to će označiti potvrdu statusa failed state — propale države.

Reči politikologa, nevoljno je potvrdila i zamenica ministra ekonomije Ukrajine Natalija Mikoljska - „po rezultatima iz 2016. godine, po našoj proceni, usled mera koje su sprovedene prema Rusiji, imaćemo gubitak u privredi od približno jedne milijarde dolara“. Ovo podrazumeva dalju stagnaciju ekonomije, i prema tome, smanjenje broja radnih mesta. Prema podacima službi za zapošljavanje, za poslednjih nekoliko godina, broj radnih mesta u zemlji se smanjio za 2,5 miliona, a 500.000 malih privrednika je obustavilo svoje poslove. Očigledno je da će se odliv radno sposobnog stanovništva nastaviti i dalje. A više od trećine građana Ukrajine žele da sasvim odu i dobiju trajnu boravišnu vizu.

„Smanjenje stanovništva u uslovima duboke socijalno-ekonomske i socijalno-psihološke krize je sasvim prirodna pojava“, smatra politički tehnolog Vasilij Stojakin. „Mi smo to posmatrali i 1990-tih, a vidimo i sada. I tada, i danas, to je bilo uslovljeno ideologijom socijalnog darvinizma, koja je obavezni dodatak tržišnom fundamentalizmu MMF-a. I uz najmanju volju, u tome se može primetiti zlovolja svetske vlade u senci. Pa nama su preporučili da postanemo agrarna država, zaboravivši da nas pri tome podsete, da je za opsluživanje agrarnog sektora na toj teritoriji potrebno oko 10 miliona ljudi, ali nikako 40!“.

Sada to ispada baš tako! U Ukrajini je suviše mnogo nepotrebnih ljudi? Da li je postavljen zadatak da se ukrajinski černozem preda zapadnim zakupcima samo sa slugama-nadničarima, a za nadzornike nad robovima će poslati svoje? Zato li se u zemlji namerno uništavaju industrija i zdravstvo, ukidaju povlastice za penzionere i invalide, vrši debilizacija učenika i studenata? „Ali ukrajinska država, čak i u tom aspektu deluje neefikasno – smanjenje stanovništva teče suviše sporo – mada antiteroristička operacija, reforme MUP-a i zdravstva stvaraju za to jedinstvene uslove“, govori bez pardona Vasilij Stojakin.

Stručnjaci iz Instituta za demografiju i socijalna istraživanja Ukrajine, nazivaju nastalu situaciju kriznom. Oni smatraju, da će se tendencija smanjivanja stanovništva očuvati i ubuduće (što je i bez naučnih prognoza jasno), i da će se oko 2050. godine, broj građana smanjiti do 35 miliona. Po mom mišljenju, vrlo optimistična prognoza…

Poslednji put, sveopšti popis stanovništva u Ukrajini je sproveden 2001. godine, naredni je bio planiran za 2011. godinu, ali je usled različitih uzroka odložen čak za 2020. godinu. A UN preporučuju da se slične demografske procene sprovode jednom u 5-10 godina. Podaci koji su stariji od deset godina, po ocenama stručnjaka UN-a, sadrže mnogo akumuliranih grešaka i ne mogu se smatrati objektivnim.

„Natalitet u Ukrajini je bitno opao. U uslovima krize, mnogi Ukrajinci se jednostavno boje da imaju decu. Tim više jer su skoro tri godine posle Majdana dobro pokazale da će se naša kriza otegnuti još za 5-7 godina, i zato sada, na žalost, nije nikome do dece“, pesimistički konstatuje ekonomista Aleksandar Ohrimenko. „Što se tiče imigracije, teško je reći šta se realno dešava. U Ukrajini je teško dobiti državljanstvo, ali je još teže da se odreknete od njega! Izjave o odricanju od ukrajinskog pasoša jednostavno se ignorišu. Zato vrlo mnogo Ukrajinaca već odavno živi u drugim državama, dobivši njihov pasoš, mada se formalno svi još računaju da su građani Ukrajine. Tim više što se tendencija imigracije samo pojačava. U mnogome, Ukrajina ponavlja iskustvo Litvanije, Poljske i Rumunije, u kojima je posle početka procesa evrointegracija, u prvo redu, započeo odlazak stanovništva u druge, spokojnije države“.

Za 25 godina ukrajinske nezavisnosti, u fazu stabilizacije demografske situacije, počeli smo da ulazimo poslednjih godina „zločinačkog vladanja“ Viktora Janukoviča. Ali, majdanska masa,nahranjena pecivom Viktorije Nuland, i pričama Arsenija Jacenjuka o skorom evropskom raju, vlastitim nogama je zgazila svoju normalnu sadašnjost i budućnost.

Preveo sa ruskog: Nebojša Vuković

Izvor: https://regnum.ru/news/society/2168685.html