Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Samit u Pekingu i uspon „Srednjeg carstva“
Savremeni svet

Samit u Pekingu i uspon „Srednjeg carstva“

PDF Štampa El. pošta
Vladanka Raković   
ponedeljak, 17. novembar 2014.

Prošlonedeljna dešavanja u Pekingu opet su Kinu stavila u središte svetskih zbivanja. U čast ovogodišnjeg samita Azijsko pacifičke ekonomske saradnje (engl. APEC), koji se od 8. do 10.novembra održao u hali Vodene kocke u Pekingu, Kina se obukla u svečano ruho i (opet) opravdala svoj tradicionalni naziv – Središnje carstvo. Azijsko pacifička ekonomska saradnja podrazumeva jedan od najznačajnijih multilateralnih svetskih foruma sa 21 državom članicom iz regiona Azije i Pacifika (uz Kinu, Rusiju, SAD, Japan, Australiju, Indoneziju za članstvo su, između ostalih, zainteresovani Indija i Pakistan), koje se zalažu za liberalizaciju trgovine i jačanje održive ekonomske saradnje.  

U državama članicama ovog foruma živi 40 odsto svetske populacije i tu se dešava 45 odsto trgovinske razmene na svetskom nivou. Na ovogodišnjem, 22. po redu samitu, u Pekingu je bilo prisutno 1.500 predstavnika najuspešnijih firmi iz ovog regiona. Kako bi se naglasilo međusobno uvažavanje kultura država članica, običaj je da se zvanice oblače u tradicionalne nošnje države domaćina, tako da su ove godine novine preplavljene fotografijama nasmejanih Vladimira Putina i Baraka Obame u kineskim tradicionalnim odelima, što je prizor koji se dešava  jednom u mnogo godina, ili nikada.

Ono što se dešavalo na marginama samita bilo je, kako to obično biva, mnogo značajnije za velike igrače, a time i za svetska zbivanja. Pored kavaljerskog gesta Vladimira Putina, koji je ozeblu prvu damu Kine ogrnuo šalom i time izazvao buru u svetskim medijima, glavna vest je svakako da su Kina i Rusija zaključile još jedan „posao veka“, odnosno drugi memorandum o isporuci ruskog gasa Kini. Tek što se osušilo mastilo na majskom kinesko-ruskom energetskom sporazumu, vrednom  400 milijardi američkih dolara kojim se predviđa da ruski Gasprom putem gasovoda „Snaga Sibira“ snabdeva Kinu sa početnih 38 milijardi kubnih metara prirodnog gasa godišnje, obistinila su se predviđanja kineskih eksperata o tome da je moguće da će Kina u narednim decenijama uvoziti 2/3 ukupnog ruskog gasa.

Drugi „mega-sporazum“ zaključen je na 30 godina i podrazumeva isporuku ruskog gasa Kini preko  „Altaj rute“, od 30 milijardi kubnih metara prirodnog gasa godišnje, počevši takođe od 2018. godine. Gasovod treba da se nadoveže na već postojeći kineski gasovod „Zapad-istok“, koji visokorazvijene kineske provincije na istoku države snabdeva sa gasom iz nemirnog Autonomnog ujgurskog regiona Sinkjang, na krajnjem zapadu Kine. Sa ova dva sporazuma Kina će uskoro postati najveći svetski uvoznik ruskog gasa, koji joj je neophodan za dalji nesmetani ekonomski rast. Kina je najveći svetski potrošač energenata, te će uvoz gasa iz susedne i politički bliske Rusije svakako olakšati budući razvoj. Istovremeno, trajno će se ojačati sve čvršće veze sa Rusijom, starim dvojcem iz Saveta bezbednosti UN, sa kojim sve češće zastupa ista mišljenja na svetskoj političkoj sceni.

Jedan od interesantnijih događaja na ovogodišnjem samitu bio je i prvi susret kineskog predsednika Si Đinpinga sa japanskim premijerom Šinzom Abeom. Istorijski zategnuti odnosi druge i treće svetske ekonomije (Kina još čeka na zvanično izvinjenje za japanske ratne zločine počinjene u Kini za vreme drugog Japansko-kineskog rata 1937. godine), koji su u nekoliko navrata kulminirali tokom poslednjih godina, bili su vrlo vidljivi na njihovim „kiselim“ licima tokom zvaničnog rukovanja i fotografisanja pred novinarima u pekingškoj Hali naroda. Ipak, saopšteno je da su predsednik i premijer vodili iskren i konstruktivan razgovor u cilju prevazilaženja postojećih tenzija oko ostrvskih pitanja u Istočnom kineskom moru, kao i u cilju jačanja ekonomskih veza od kojih i jedna i druga strana imaju neprecenjiv benefit.

Konačno, dve najjače svetske ekonomije, sa dve suprotne strane sveta, SAD i Kina, su, iskoristile samit u Pekingu kako bi svaka za sebe lobirale za trgovinska partnerstva ogromnih razmera. SAD zagovara Transpacifičko partnerstvo, za koga se smatra da je jedan od najurgentnijih ciljeva Obamine administracije kada je ekonomija  u pitanju. U ovom partnerstvu SAD bi bile dominantna ekonomija, uz tradicionalne partnere poput Japana i Australije. Iako je Kina svojevremno izrazila interes, za nju kažu, u ovom partnerstvu više nije predviđeno slobodno mesto.

Kina, s druge strane, zagovara Sveobuhvatno regionalno ekonomsko partnerstvo, koje se fokusira na dalji razvoj trgovinskih odnosa država članica ASEAN-a (Udruženje država jugoistočne Azije) sa azijsko-pacifičkim državama sa kojima ASEAN ima posebne sporazume o slobodnoj trgovini (ASEAN 3+3: Kina, Japan, Južna Koreja, Indija, Australija i Novi Zeland), kao i na otvorenost za saradnju sa svim zaintersovanim državama Azijsko pacifičke ekonomske saradnje. Ovaj (širi i otoreniji) koncept, naslonjen na izvornu zamisao „aseanskog puta“ - međusobno uvažavanje i nemešanje u politiku drugih i otvorenosti za dijalog i saradnju -  u kome su prepoznatljive i osnovne crte kineske spoljne politike, dobio je ubedljivu podršku na ovogodišnjem samitu. I zaista, još jedan dokaz da je u novom, multipolarnom svetskom poretku, Središnje carstvo postalo nezaobilazni partner.