Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Još jedan izveštaj iz Njujorka, ili dve vizije sveta i čoveka posle korone
Savremeni svet

Još jedan izveštaj iz Njujorka, ili dve vizije sveta i čoveka posle korone

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Novaković   
subota, 02. maj 2020.

Katastrofične prognoze, panične reakcije, groblja na sve strane i mrtvaci koji hodaju ulicama megalopolisa… "The Walking Dead" scenario? – ne, Njujork leta gospodnjeg 2020 po katastrofičarima.

Na sreću, samo u nekom budućem naučnofantastičnom filmu i to lošem.

Realnost je da epidemija iz dana u dan drastično opada, da su mnogi bolnički kapaciteti poluprazni već nedeljama (ovo znam iz prve ruke, od „first respondera“, lekara koji rade sa zaraženima), da je Tramp džabe dovlačio onoliki brod u hadsonsku luku i menjao mu namenu, da groblje u Bronksu nikada nije sahranjivalo umrle od korone već beskućnike, što čini već 160 godina unazad… da sada ostaje samo jedno pitanje: kako sravniti stanje na terenu sa predstavom o kataklizmi koja se seje već mesec dana? Kako opravdati mere koje će, ukoliko se produže, imati teže posledice od same bolesti?

Pre neki dan, predsednik Tramp je dao preporuke za otvaranje zemlje, a guvernerima i gradonačelnicima je ostalo da ih po svom nahođenju i tempu sprovode. Problem je u tome što oni to radije ne bi, iz najmanje dva razloga: predizborne kampanje koja je sve vreme u jeku i transfera blama.

Svetska pandemija, idealan povod da se pokaže nedoraslost američkog predsednika. Ali, o tome već dovoljno znate, i čuli ste sve već preko Bi-Bi-Si-ja, Si-En-En-a, domaće žute i nežute štampe, raznih naklapala i dušebrižnika koji u sopstvenim zemljama trpe najveće tirane dok im upiranje prsta na „cara populizma“ služi kao sredstvo da se prikažu doslednim demokratama. Nečista savest i fejk njuz. „Gosn populista“ će – naročito imajući u vidu tužnu alternativu – izaći još jači.

Međutim, interesantniji je transfer blama. Zvaničnici i raznorazni „stručnjaci“, sejači masovne histerije toliko su se uživeli u ulogu spasitelja da ih je sada prosto stid kako da opravdaju svu tu paniku, svo to trošenje resursa, svo to zatvaranje zemlje – kada je već sada jasno da situacija ni izbliza nije tako ozbiljna kao što su najavljivali.

Konferencije koje svakodnevno drže predsednik Tramp, „Billy the Covid“ („Bili Korona“, kako duhoviti njujorčani zovu svog gradonačelnika Bila De Blazija jer je preko usta, umesto M95-ice, razvukao plavo-belu kaubojsku maramu) i guverner Kuomo, postaju nesnošljivo dosadne. Vesti su tako lepe da ih je bolje i ne pominjati. Unesimo zato malo dramatizacije i humora. Bili Korona se setio starog staljinističkog metoda, potkazivanja – narode, potkazujte jedni druge! Tako će sve savršeno funkcionisati. Dok vickasti Kuomo deli savete kako mladi parovi treba da se ponašaju, da li da se drže za ruke ili ne. Simpatično, ali glupo. Bilo bi bolje da umesto toga otvore grad, krajnje je vreme.

Kao neko kome severnjački mentalitet nikada nije bio previše privlačan, moram da priznam da su Šveđani pokazali zavidan nivo razboritosti. Usvojili su ispravnu logiku da su ljudi dovoljno inteligentni da se brinu o sopstvenim životima kada postoji realna opasnost, vlast koja ih na to staloženo upozori i kada se šire prave, a ne lažne informacije.

To se pokazuje i ovde, u Njujorku. Ljudi nose maske i drže distancu, onog ko ne nosi masku u prolazu opsuju (ovo govorim iz ličnog iskustva). Reč je o socijalnoj stigmi, ali i društvenoj odgovornosti. Kada običan čovek poštuje pravila, onda i sistem funkcioniše, čak i kada su pravila pogrešna.

Ljudi bi se pazili i racionalno ponašali i bez najstrožih mera. Zašto je to toliko teško shvatiti?

Poenta je ipak tragikomična. Ljudi bi se pazili i racionalno ponašali i bez najstrožih mera. Zašto je to toliko teško shvatiti? Biti racionalan znači proceniti dobro situaciju, odmeriti valjano, gledati dugoročne posledice, ukupne posledice – ne samo posledice jedne bolesti tokom jedne pandemije. Na tom testu pao je i čuveni dr Fauči, kao doktor gledao je vrlo usko svoju specijalnost i hranio potrebu za panikom, ali kao doktor dužan je bio da holistički pristupi zdravlju populacije o kojoj brine.

Da li je i u Srbiji moralo da se zavede tako žestoko zatvaranje zemlje, potpuno ukidanje slobode kretanja za one koje to najviše pogađa (znate već, za starog čoveka kretanje je najvažnija stvar) i besprizorno ponižavanje stanovništva?

Zaključak je jednostavan, a pitanje suvišno. Kombinacija prave informacije, opreza i lokalizovanja ugroženih grupa – to je recept koji domaći politikanti i njihovi trabanti i estradni stručnjaci nisu imali hrabrosti ni znanja da sprovedu.

Za razliku od Srbije, od kada su počele restrikcije ovde u „grotlu svetske epidemije“, Njujorku, kretanje nije ograničavano – masovna okupljanja su zabranjena, mada, svako ko vikendom prošeta Central parkom, i ako je lepo vreme, videće mnogo raznog sveta, čak i neke koji igraju kriket ili fudbal, sede u grupama na travi i prave piknik, i osetiće kao da je sve normalno.

Još malo pa će zaista i biti.

Cela ova svetska ujdurma pokazala nam je nekoliko značajnih stvari.

Shvatili smo kako čovečanstvo može lako da potone u ambis, brzo, skoro neprimetno i sopstvenom krivicom. Ali to nije ambis zaraze i boleštine koja čoveka fizički uništava, to je ambis totalne kontrole i sunovrata čovekovog dostojanstva. Shvatili smo ko su pravi a ko lažni branioci slobode, videli smo da su ovi prvi u velikoj manjini, i da ćemo ih naći tamo gde ne očekujemo: kod „zaostalih“, „običnih“ i „prezrenih“, kod ljudi koji instiktivno osećaju i brane slobodu. Gledali smo kako se krivac predstavlja kao pobednik i „pravednik“ (Kina), kako se širi scijentistički kult omiljen svakom totalitarnom umu o „vladavini stručnjaka“ koji vodi u čipovanje, snimanje, mahnito vakcinisanje i totalnu kontrolu stanovništva. Uhvatili smo na delu one koji samo pričaju o napretku, a zapravo snevaju konc-logore, one koji govore o zlim desničarima, a spremaju najgori mogući pakao na zemlji.

Iz takvog polariteta predstava i stanovišta izrastaju suprotstavljene vizije čoveka. Jednog „savršenog“ i racionalnog, vernika naučne dogme, građanina Orvelove distopije, uzornog ali ispraznog, poslušnog ali glupog, živog ali preplašenog. Drugog nesavršenog i pogrešivog, ali dostojanstvenog, bića kome je potencijalna smrt manje strašna od životarenja u „vrlom novom svetu“.

Sve to smo videli i svemu tome treba da se odupremo, kako kod kuće tako i šire. Barem nešto dobro ima od te proklete korone.

(talas.rs)