Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Da li su incidenti sa ujgurskom manjinom razlog za zabrinutost Pekinga?
Savremeni svet

Da li su incidenti sa ujgurskom manjinom razlog za zabrinutost Pekinga?

PDF Štampa El. pošta
Vladanka Raković   
subota, 23. novembar 2013.

U ponedeljak, 28. oktobra 2013. godine, automobil u punoj brzini sa registarskim tablicama kineske Autonomne provincije Sinđiang, uleteo je u gomilu turista na severnom delu pekingškog centralnog trga Tiananmen i potom se zapalio. Petoro ljudi je tom prilikom zadobilo smrtonosne povrede, uključujući tri osobe iz automobila (muškarac ujgurskog porekla, njegova supruga i majka) i dvoje stranih turista koji su se u tom trenutku nalazili u neposrednoj blizini, a povređeno je oko 40 ljudi.     

Policijske snage, koje su zajedno sa gardistima danonoćno raspoređene na trgu, koji je simbol političke i kulturne moći Kine i u čijoj se neposrednoj blizini nalazi Velika sala naroda u kojoj zaseda Državni narodni kongres i Komunistička partija Kine, kao i glavne turističke atrakcije kineske prestonice, evakuisale su mesto incidenta.

Strani novinari, koji su pokušali da snime mesto događaja, udaljeni su sa trga, a nekoliko sati nakon toga trg je ponovo otvoren. Nekoliko dana kasnije policija je imenovala pet osoba, takođe poreklom iz Sinđiang provincije, za koje se sumnja da su na neki način povezane sa ovim događajem. Kineska vlast je potom okarakterisala incident kao detaljno planiran i dobro organizovan teroristički napad. Detaljne zvanične informacije i saopštenja za medije su izostali, a spekulacije o samoubilačkom napadu nisu zvanično potvrđene. Komentari, fotografije i video snimci incidenta koji su se pojavili na kineskim društvenim mrežama i blogovima su izbrisani i strogo se cenzurišu. Na društvenim mrežama i u stranoj štampi postavljena je dilema - da li je u pitanju teroristički napad ili politički protest pripadnika ujgurske nacionalne manjine? Manjak transparentnosti, vezan za detalje o incidentu, može da svedoči i o zabrinutosti Pekinga.

Razlozi za zabrinutost su višestruki. Etnički bazirani incidenti i sukobi između ujgurske populacije i pripadnika kineske vojske i policije nisu novost. Oni datiraju od sredine 90-ih godina i dešavaju se u najzapadnijoj, i teritorijalno najvećoj kineskoj provinciji Sinđiang, koju većinski naseljavaju Ujguri, muslimanski narod turkijskog porekla, koji ima status priznate nacionalne manjine. U krvavim sukobima demonstranata i policije i bombaškim napadima život su do sada izgubile stotine osoba. Za kinesku vlast ovi incidenti predstavljaju jasne separatističko-terorističke napade, i unutrašnju pretnju broj jedan nacionalnoj bezbednosti Kine. Za njihovu organizaciju okrivljuju ujgurske separatističke organizacije poput ETIM-a (Islamski pokret za Istočni Turkistan), koji se nalazi na listi terorističkih organizacija Kine, Sjedinjenih Američkih Država, Organizacije Ujedninjenih nacija i Evropske unije, ali i organizacije ujgurske dijaspore, poput Svetskog kongresa Ujgura, koji se mirnim putem zalaže za demokratizaciju Sinđianga i prava Ujgura.

Sporadični sukobi Tibetanaca i kineske vojske, kao i protesti u vidu samospaljivanja u susednom Tibetu, takođe se doživljavaju kao terorističko-separatistički akti pojedinaca koji ugrožavaju stabilnost kineske države i jedinstvo multietničke Kine. Ovi razlozi navode Kinu da bude jedna od prvih država koja se, uprkos nesuglasicama i osetljivim bilateralnim odnosima sa SAD, spremno priklonila globalnoj borbi protiv terorizma. U cilju suzbijanja „tri zla“: separatizma, terorizma i religijskog ekstremizma, kineska vlast je u Sinđaingu inicirala i vojno-policijsku kampanju pod nazivom „Udari jako, maksimalni pritisak!“ u kojoj je angažovano više od 15.000 pripadnika vojske i policije. Smatra se i da je kineska inicijativa za osnivanje regionalnog foruma Šangajske organizacije, pored razloga ekonomske prirode, koji se, kada je Kina u pitanju, odnose na olakšano snabdevanje energentima iz bivših sovjetskih republika, potekla velikim delom i iz snažne potrebe za jačanjem bezbednosti državnih granica.    

Podaci Svetskog kongresa Ujgura, po kojima je do sada nestalo na hiljade Ujgura, za koje se smatra da su ubijeni ili zatvoreni, ili slični podaci tibetanske vlade u egzilu, kao i podaci međunarodnih nevladinih organizacija, poput Human Rights Watch, mute crno-belu sliku stalnih incidenata i etnički baziranih nemira koje Peking emituje u svet.

Po ovim podacima, većina ujgurske populacije je duboko nezadovoljna svojim položajem u kineskoj državi, i uplašena za svoju sigurnost i čak i opstanak. Ne podržavaju separatističke težnje pojedinih ekstremnih ujgurskih političkih frakcija i ne odobravaju bombaške napade u kojima stradaju nedužni Kinezi i Ujguri. Smatraju da su ekonomski i politički marginalizovani od države i da im se sistematski uskraćuje zakonom zagarantovano pravo na teritorijalnu i političko-kulturnu autonomiju, kao i osnovne verske slobode. Žale se na pojačanu militarizaciju Sinđianga, nezaposlenost, siromaštvo, plansko naseljavanje kineske radne populacije u ovu pokrajinu i sistematsko iscrpljivanje bogatih prirodnih resursa pokrajine (nafta, gas, minerali) za pojačane potrebe snabdevanja Pekinga i bogatih priobalnih provincija energentima.

Njihovi dosadašnji napori za ostvarivanje manjinskih prava nisu urodili plodom. Dilema koja se pojavila na kineskim društvenim mrežama postavlja logično pitanje - da li je incident koji se desio u ponedeljak, i u kome su život izgubili nedužni ljudi, u stvari politički vapaj, koji je imao za cilj da široj javnosti ukaže na nepovoljan položaj dela kineske populacije? Da li je to jedan od razloga za zabrinutost Pekinga? Ili strah pred činjenicom da je ujgurski protest prvi put „preseljen“ iz Sinđianga u Peking, te da može da posluži kao uzor ostalim nezadovljnim grupama?

Smatra se da je Tiananmen najbolje čuvan trg na svetu. Pored toga što predstavlja simbol političke moći Kine, on neizostavno asocira i na proteste usmerene protiv vlasti, naročito na čuveni protest iz 1989. godine, koji je okončan vojnom intervencijom i stradanjem više stotina demonstranata. Iako pod strogim obezbeđenjem, u poslednjoj deceniji trg je u nekoliko navrata bio mesto sporadičnih protesta, a počinioci i razlozi protesta su uglavnom ostajali nepoznati. Sve što se desi na ovom trgu ide direktno u svet. Tako i ovaj incident može u svet da pošalje sliku Kine koja je nemoćna ili nevoljna da reši jedno od gorućih unutrašnjih problema.. Ili da ukaže na to da se nagomilani unutrašnji problemi, od kojih su nezadovoljne manjine jedan od mnogih, ne mogu rešavati donošenjem ekonomskih mera?

Domaći i strani stručnjaci upozoravaju da je ključno doneti i primeniti širi paket socijalnih reformi koji bi pratio ekonomske mere, koje imaju za cilj održanje stabilnosti u poslednje vreme oslabljene kineske ekonomije. Donošenje i primena takvih mera, od koje bi se neke osnosile i na novi pristup manjinama, ne bi smanjile reputaciju i skoro beskompromisnu podršku koju Komunistička partija Kine uživa od strane svojih građana. Poslužile bi kao još jedan dokaz uspešnosti autentičnog, kineskog modela razvoja.