Početna strana > Prikazi > „Novi hladni rat“
Prikazi

„Novi hladni rat“

PDF Štampa El. pošta
Radovan Radinović   
subota, 14. februar 2015.

Prošlog meseca (januar 2015. godine) izašla je nova knjiga Beogradskog foruma za svet ravnopravnih – nevladine, nepartijske i neprofitne organizacije koja okuplja pripadnike različitih političkih ideologija, ali je njima nacionalni i državni interes iznad svake politike i ideologije. Knjiga se pojavila pod naslovom „Novi hladni rat“. U njoj su objavljena saopštenja učesnika Međunarodne konferencije koju je Forum održao 22. i 23. marta 2014. godine, a povodom 15-e godišnjice oružane agresije NATO-a na Srbiju. Forum, inače, svake godine na dan početka agresije obeležava taj varvarski čin Zapada na čelu sa SAD, čin u kojem su sitematski i neselektivno razarana naša zemlja, njena privreda, elektro-energetski sistem, infrastruktura, ubijani nedužni ljudi, uključujući decu i strace, i zagađena životna sredina.

Konferencija čija su saopštenja i Završni dokument objavljeni u ovoj knjizi održana je na temu „Globalni mir protiv globalnog intervencionizma i imperijalizma“. Konferenciji je prisustvovalo oko 500 učesnika: članova, prijatelja i poštovalaca Foruma, međunarodnih pokreta i organizacija čija su programska opredeljenja i praktično delovanje slični naporima koje čini Forum. Njih preko 200 bili su stranci i to sa svih kontinenata, što na svoj način svedoči o velikom ugledu koji Forum uživa u svetu, a što inače znatno prevazilazi veličinu javnog prostora u našoj zemlji koji je na raspolaganju naporima i delovanju Foruma.

Jedan od razloga zbog kojih naš javni prostor restriktivno pristupa Forumu verovatno je u tome što Forum ne dozvoljava da u zaborav padnu žrtve koje je naš narod i država podnela odlučno se suprotstavljajući svedimenzionalnoj agresiji Zapada prema Srbiji, koja inače traje od početka 90-ih godina prošlog veka sve do naših dana. Agresija je kulminirala oružanim napadom NATO-a 1999. godine, čime je Zapad (SAD i EU) podržao i vojnom silom pomogao terorističku oružanu pobunu kosmetskih Albanaca radi secesije dela državne teritorije Srbije i na tom delu uspostvljanja druge albanske države na Balkanu.

Dakle, knjiga „Novi hladni rat“ je nastala kao rezultat ove Konferencije. Knjigu je za štampu pripremio uređivački odbor u sastavu: Prof. dr Radovan Radinović, general u penziji, Dr Stanislav Stojanović, ambasador u penziji, prof. dr Jelena Lopičić – Jančić, student-apsolvent Nenad Uzelac i Branislava Mitrović -prevodilac i publicista. U svojoj strukturi, knjiga ima sledeće delove, odnosno poglavlja: Predgovor; Poglavlje „Otvaranje Konferencije i pozdravne reči“ sa ukupno 11 priloga; Poglavlje „Izlaganje učesnika“ – ukupno 62 priloga od čega su 45 prilozi stranih učesnika, a 17 domaćih; Poglavlje „Forum mladih“ sa ukupno sedam priloga, od čega četiri inostrana učesnika, a  tri domaća (od te trojice jedan je iz Republike Srpske i njega iz razumljivih razloga smatramo domaćim učesnikom); Poglavlje „Završni dokument“ u kojem se rezimiraju rezultati rasprave na Konferenciji.

Završni dokument je objvaljen na više jezika; srpskom, ruskom, engleskom, nemačkom i italijanskom. Namera nam je bila da na ovaj način međunarodnu javnost obavestimo o rezultatima ovoga skupa, jer Forum kao neprofitna organizacija nije u stanju da knjigu u celosti prevede na svetske jezike i na taj način je učini dostupnom stranoj javnosti.

Sam naslov knjige („Novi hladni rat“) najavljuje da se između korica vodi rasprava o tome kako je agresijua na Srbiju iz 1999. godine poslužila i kao primer i kao iskustvo za masovnu primenu globalnog intervencionizma. Toliko učestalo i toliko masivno da su se mnogi zapitali da li to znači  da je Treći svetski rat već počeo ili je svet ušao u eru Novog hladnog rata. Preovladalo je ovo drugo stanovište, mada nisu retki ni učesnici koji smatraju da se svet nalazi pred ozbiljnim iskušenjima i opasnostima od novog velikog rata u kojem ne bi bilo pobednika već samo poraženih.

Pored obilja empirijskih činjenica, upozorenja i zaključaka o tome u kakvom se stanju danas nalazi svet, kuda se taj svet zaputio i kuda on, nažalost, može nezaustavljivo krenuti, možda je u teorijskom i doktrinarnom  pogledu najsvežiji i najvredniji deo i aspekt ove knjige onaj u kojem se do krajnjih granica razobličava jedna ne posve nova, ali svakako podmukla doktrina a to je tzv. Doktrina odgovornosti za zaštitu. Upravo tom doktrinom pravdaju se sve vojne intervencije koje je u decenijama koje su prošle preduzimao Zapad na čelu sa SAD, uključujući oružanu agresiju na Srbiju 1999. godine. Suština ove doktrine je u sledećem: države su dužne da štite sva demokratska i druga ljudska prava građana i to u skladu sa principima i standradima koje, naravno, propisuju SAD i Zapad, a to znači da se radi o standardima i vrednostima neoliberalnog kapitalističkog društvenog projekta. Dakle, svet, bez obzira na mnogobrojne i duboke civilizacisjke razlike među narodima i državama mora biti uređen po načelima koje propisuje i na svaki način promoviše Zapad na čelu sa SAD. Upravo Zapad, odnosno SAD, kao njegova sila predvodnica, ima odgovornost da sve narode u svim državama sveta, sve etničke, verske i druge grupe štiti od njihovih država, ako one nisu u stanju da to same čine. Kada SAD i Zapad procene da države nisu u stanju da ispune taj zadatak odgovornosti za zaštitu, na scenu stupaju SAD i njeni saveznici sa svojim arsenalom moći, uključujući vojnu silu. Centralnu ulogu u tome ima NATO kao udarna pesnica novog američkog intervencionizma i imperijalizma. Po navedenom obrascu je izvršena agresija na Srbiju i to zato da bi se, navodno, zaštitili ugroženi Albanci na Kosovu i Metohiji i da bi im se poklonila država tako što će se oteti i okupirati deo teritorije Srbije. Na taj isti način je izveden i ceo niz tzv. obojenih revolucija u Severnoj Africi, Siriji, nešto ranije u Gruziji, a danas u Ukrajini. Ameriku i evropski Zapad uopšte ne zabrinjava činjenica što glavnu ulogu u ukrajinskoj krizi igraju neonacističke snage tzv. Desnog sektora Ukrajine koje su u Drugom svetskom ratu bili na strani Hitlera.

Sve dotle dok predstavljaju pouzdani oslonac američke doktrine odgovornosti za zaštitu navodno ugroženih prava Ukrajine od strane ruske hegemonije te neonacističke snage koje vrše nečuvene zločine nad građanima Ukrajine ruske nacionalnosti, uživaće podršku SAD. Štaviše, ukrajinska kriza se i vodi tako da se ne može razreštiti unutrašnjim političkim dijalogom niti mirnim putem, da bi se NATO (čitaj SAD), kao navodni zaštitnik Ukrajine i demokratskih vrednosti zapadne civilizacije doveo na granice Rusije. Cilj je da se Rusija opkoli, da se ona odbaci iz Evrope u dubinu Evroazije i da se stvore uslovi za njeno teritorijalno prekomponovanje po obrascima koje modeluju i nude zapadni geopolitičari, kao što su Bžežinski i dr. Naravno, krajnji cilj je dezintegracija Rusije i kontrola prirodnih resursa  s kojima ona raspolaže.

Iz navedenih razloga brojni autori priloga koje sadrži ova knjiga pitaju se da li to znači da Zapad sa SAD na čelu gura svet u novu ratnu kataklizmu. Mnogi među njima upozoravaju da je poslednji momenat da se tome stane na put. Upravo je glavni moto ove knjige „Globalnim mirom protiv globalnog intervencionizma i imperijalizma“ s tom  napomenom da autori priloga u ovoj knjizi izražavaju zabrinutost što za sada izostaje snažna, u svetskim razmerama, opozicija toj imperijalističkoj agresiji i ekspanziji, čiji je cilj kontrola svetskih resursa i teritorijalno prekomponovanje sveta. Za sada je Rusija glavna meta. Ako ona ne izdrži na red će dođi drugi, ali sa daleko manje izgleda da se tome odupru. Zato je ovo, izgleda, poslednja šansa. Ostaje da se vidi da li će je miroljubivi svet iskoristiti.