Početna strana > Prenosimo > Srbija bez Kosova i Vojvodine u EU bez prava glasa
Prenosimo

Srbija bez Kosova i Vojvodine u EU bez prava glasa

PDF Štampa El. pošta
Mila Alečković-Nikolić   
nedelja, 03. oktobar 2010.
(Smedia 1.10.2010)

 Nije nam nužno svrstavanje u EU bez Kosova i Vojvodine. Takozvani besplatni EU fondovi naplaćuju se na drugi način. Potrebni su nam dobri bilateralni odnosi sa svakom zemljom Evrope, nezavisno od Brisela, a posebno sa zemljama koje nisu priznale Kosovo. Spas je što više čvršćih bilateralnih ugovora sa Rusijom i učešće u novim organizacijama zemalja - BRIKU i „Šangajskoj organizaciji“.

Iako ima evropski pasoš i svetsku karijeru uglednog predavača, prof. dr Mila Alečković-Nikolić, profesor psihologije i psihijatrije na univerzitetima u Sorboni i Beogradu, svuda s ponosom ističe svoju nacionalnu pripadnost. Ćerka slavne pesnikinje Mire Alečković svojim delima i postignutim rezultatima prkosi globalističkoj nemani, kojoj je Srbija jedan od poslednjih neosvojenih bastiona.

Prof. dr Alečković-Nikolić aktivista je srpske evropske dijaspore i osnivač Socijalnog antiglobalističkog pokreta (SEDEP), a odnedavno je i predsednica Pokreta savesti srpskih žena (ŽENES), koji zahteva naplatu štete od NATO za svaku ženu u Srbiji koja je obolela od karcinoma od bombardovanja do danas. Na vlastitom primeru, naša sagovornica pokazuje kako se čuvaju nacionalno dostojanstvo i integritet, dajući kao pojedinac primer državi kako bi mogla da se bori za prava svojih građana.

-Puno sam govorila o stradanju Srba u Hrvatskoj i o jedinom pravom genocidu koji se na Balkanu (posle otomanskih osvajača) dogodio 1941. godine – kaže prof. dr Mila Alečković-Nikolić za S media portal. - Kao potomak jasenovačkih žrtava po ocu, imam moralno pravo da govorim o ovom genocidu. Moja majka je posle Drugog svetskog rata verovala u „bratstvo i jedinstvo“, napisavši svečanu pesmu „Jugoslavijo“, koja se izvodila uz divnu muziku Nikole Hercigonje. Meni je i dan-danas žao kada slušam tu pesmu. Mnogi ljudi su verovali da Jugoslavija može da preživi, jer je vera u Jugoslaviju bila u stvari vera da se teška istorija neće ponoviti. Međutim, zastupnici teze o istorijskim konstantama koje se nužno ponavljaju, ponovo su, i ovoga puta bili u prilici da na balkanskim događajima potkrepe svoju tezu.

Odnosi Srbije i Hrvatske

Naša sagovornica insistira na tome da bi odnosi između Srbije i Hrvatske morali da počivaju na iskrenosti:

-Koliko god mi želeli da popravimo odnose sa Hrvatskom, trebalo bi jasno reći da se događaji iz 1991. godine, bez obzira na promašaje srpske politike, nikako ne mogu razumeti bez događaja iz 1941. U etičkom smislu, samo uzrok zla može smatrati stvarnim krivcem. A uzroci krvavih događaja na obe strane 1991. godine bili su krvavi događaji iz 1941. godine.

Razdvajanje Srbije i Crne Gore je neuspelo oceubistvo

Crna Gora je, podseća prof. dr Alečković-Nikolić, srpska zemlja i ona će to ponovo biti:

Duboko verujem da će se izduvati „primarni narcizam“ jedne nove i veoma skupe tvorevine, i sigurna sam da će na nekom sledećem glasanju građani Crne Gore ponovo izglasati prisajedinjenje Srbiji. To je istorijska dugoročna nužnost. Ovo danas je samo nezreli hir i jedna neiživljena etapa male regije koja još ne vidi koliko je skupo praviti slabu i beznačajnu državu. Jedino jake države imaju smisla, kako geopolitičkog, tako i u cilju olakšanja života svojim građanima. Male i slabe države su skupe i nerentabilne (vojska, policija, administracija, diplomatija). Psihološkim rečima, ovo danas je samo neuspelo oceubistvo!

Da nije bilo tog, delom racionalnog delom iracionalnog straha Srba iz Hrvatske da će se, posle odvajanja Hrvatske iz Jugoslavije ponoviti događaji od pre pola veka i da nisu Srbi u Hrvatskoj izbačeni iz Ustava kao konstitutivni narod, nikada ne bi došlo do njihove želje da se odvoje, niti do rata, niti do progona iz Krajine. Sve je to uzročno-posledično povezani lanac.

Po njenim rečima, Evropa u prvom delu događaja snosi veliku krivicu zbog brzog priznavanja otcepljene Hrvatske, a da pri tome nije predvidela rešenje srpskog pitanja. U drugom delu događaja devedesetih godina krivicu snosi Amerika, jer je bila logistička podrška za akcije proterivanja Srba iz Hrvatske.

-Sve ovo govorim kao neko ko ima evropski pasoš. Čak i kada je u pitanju iracionalni strah, on je u psihopatologiji ozbiljna činjenica, a kamoli racionalni strah jednog naroda koji se javlja na osnovu već proživljenog iskustva – ističe prof. dr Alečković-Nikolić i dodaje:

-Naravno, ova gledišta ne bi trebalo da spreče naše nove odnose sa Hrvatskom, ali dokle god se ne postigne povratak Srba u Hrvatsku i povraćaj njihove imovine, trebalo bi pominjati istoriju. Takođe, mene ova gledišta uopšte nisu udaljila od mnogih hrvatskih prijatelja antifašista, koji misle kao i ja.

Sprečiti odvajanje Vojvodine

U Francuskoj bi, naglašava naša sagovornica, bilo nezamislivo da se pravi statut Bretanje, Normandije ili Katalonije:

-Kod njih je pojam o državi jasan. U svetu u kome je vodeća tendencija bila da se sve države razaraju, svi su gazili po pojmu države, dok ih viša sila u vidu velike svetske spekulativne krize nije podsetila čemu država služi. Danas se zakleti protivnici države zaklinju da će upravo država spasiti populaciju od ekonomskog propadanja koje su izazvali veliki privatni dužnici. Ali, to je samo jedan aspekt države koja još uvek najbolje čuva individualna prava svojih građana (država može da bude jaka, ali jeftina i bez monopola). Bez države nema ni pravog očuvanja kulture. Jevrejski narod obično navodi da je vekovima bio bez države, a da je očuvao svoju kulturu. Ali, on je zapravo očuvao veru, a kultura, literatura i jezik su mu zavisili od naroda i država u kojima je živeo.

Sagovornica S media portala podseća da je Miloš Crnjanski bio optužen da je „fašista“ kada je rekao da bez države nema očuvanja kulture naroda. Međutim, smatra ona, njegov sud je potpuno tačan, i to ilustruje sledećim primerom:

-Ako država ne stane iza ćiriličnog pisma, nikakvi privatni klubovi i društva ljubitelja ćirilice tu ništa ne mogu da poprave.

Govoreći o budućnosti Vojvodine, prof. dr Alečković-Nikolić upozorava da se danas apsolutno mora sprečiti njeno odvajanje, uz poštovanje regionalizacije:

-Za to još uvek ima vremena. Tu je potrebna politička borba sa istorijskim argumentima, a ne partijsko dogovaranje u Skupštini Vojvodine.

Jačanje prirodnog saveza sa Rusijom

Zbog nove finansijske krize koja će trajati barem do 2012. godine, danas niko više nije siguran, osim zemalja koje imaju velike federalne rezerve zlata ili koje imaju naftu i gas. Kina, koju prof. dr Alečković-Nikolić dobro poznaje jer je tamo jedno vreme predavala, odbila je da se posveti saniranju kraha američkih banaka.

-Konfučijanski duh odlučio je da velike spremljene sume novca ne da SAD spekulativnim gubicima, već da to upotrebi za poboljšanje uslova života svojih seljaka. Kada sredi ljudska prava svojih građana, ukinuće, kako Kinezi kažu, smrtnu kaznu pre nego što to uradi Amerika. Kriza je Kinu još više učvrstila u njenoj socijalnoj solidarnosti i u viziji drugačijeg sveta koji sarađuje u zajednici BRIK (Brazil, Rusija, Indija i Kina) i u „Šangajskoj saradnji“. Njih više ne zanima agresivni, osvajački kapitalizam koji drugima nameće svoje kulturne (nekulturne) obrasce, već saradnja zasnovana na razmeni. Te zemlje će se, po mom mišljenju, spasiti – ocenjuje naša sagovornica i pojašnjava da je interes Srbije priključenje ovom novom svetu.

-Srbija ima prirodni i spontani savez sa Rusijim koji može da joj pomogne u svim oblastima. Narod u Srbiji ne zna koliko se Francuska trudi da sačuva bilateralne odnose sa Rusijom koji nemaju veze sa briselskim naređenjima. Ovo se ogleda u potražnji gasa, u industrijskoj i vojnoj razmeni. Ove godine Francuska je potpisala čak 400 ugovora sa Rusijom. Na isti način, za Srbiju je, naravno, spas što veći broj čvršćih bilateralnih ugovora sa Rusijom, a zatim i što veće učešće u novim organizacijama zemalja koje se stvaraju na novim osnovama. Upravo govorim o BRIKU i što da ne, možda i „Šangajskoj organizaciji“. Nismo ni mi tako daleko na globusu – komentariše sagovornica S media portala.

Srbija i Evropa

Kao srpsko-francuski državljanin, prof. dr Alečković-Nikolić ne krije svoju naklonost Evropi, ali upozorava da je krajnje vreme da shvatimo kako je „zdravlje“ „Starog kontinenta“ – ozbiljno načeto.

-Možda će tek svetska kriza koja najavljuje prelazak na manje egoistični život ove crve izbaciti iz čaure prezrele voćke.

Pomoć bez direktive Brisela

Ulazak u NATO za Srbiju bi, smatra prof. dr Alečković-Nikolić, bio ekonomski i moralno štetan, jer ćemo jednoga dana možda moći da naplatimo realnu štetu od bombardovanja. Ona predlaže i kako bi koja zemlja iz okruženja mogla da pomogne Srbiji:

-Francuska bi Srbiji obavezno trebalo da gradi brze pruge, i da nam pomogne sa sistemom iznošenja i recikliranja đubreta (kod nas je to još 19. vek). Rusija bi trebalo da nam da energente, kao i veliko tržište za voće i povrće. Ako ne umemo da izradimo socijalni sistem zaštite, najbolje je da se prepiše francuski ili švedski. Naše infrastrukture su strašne, u svim turističkim priručnicima Evrope piše da ne treba voziti kroz Srbiju! Tu bi bilo koja zemlja Evrope mogla da nam pomogne, bez direktiva Brisela.

Bogata Francuska ukinula je čak 30.000 radnih mesta samo u 2009. godini. Nezaposlenost i siromaštvo rastu. Zato Srbiji nije nužna žurba svrstavanja, ako je teritorijalno razdrobljena (a u EU njena prava su proporcionalna veličini i snazi). Pre nego svrstavanje u EU bez Kosova i Vojvodine, nama su potrebni dobri bilateralni odnosi sa svakom pojedinačnom zemljom Evrope, kakve ima, recimo, Francuska sa Rusijom, nezavisno od Brisela, a posebno sa zemljama koje nisu priznale Kosovo. Trebalo bi znati da MMF ima uticaja na EU, ali nema na pojedinačne zemlje i njihove nacionalne parlamente. Potrebni su nam, takođe, svi narodi i sve organizacije u svetu, pogotovo nove, multipolarne strukture – predlaže naša sagovornica.

Kancelarija Ministarstva za dijasporu na KiM

Prof. dr Alečković-Nikolić podseća da je ozbiljno rešavanje pitanja Kosova i Metohije trebalo početi onda kada je zapad politički podržavao nove vlasti.

-Ovaj patriotski poslednji „kosovski zamah“ javio se kasno, 2006. U politici je važno razlikovati dve faze: jezik koji se govori dok on još može da promeni stvarnost i onaj koji se govori onda kada on već ima samo terapijsku ulogu. Sama Rusija tvrdi da između njenog priznavanja Osetije i Abhazije i daljeg principijelnog stava o nepriznavanju države Kosovo nema protivrečnosti, jer za njih međunarodno pravo ionako ne postoji od vremena raspada Sovjetskog saveza. Ja mislim da u praksi međunarodno pravo nije nikada, nažalost, ni postojalo. Ono je uvek bilo samo norma i univerzitetski predmet. Bili sam u Nagorno Karabahu i videla da nas Jermeni u borbi za Kosovo od početka podržavaju, a da istovremeno traže priznanje Karabaha. I ljudi iz Pridnjestrovlja su mi rekli to isto. Oni su za srpsko Kosovo, ali su za nezavisno Pridnjestrovlje. Tako priča o jasnom i logičkom preslikavanju analoških prava, ako ne uzmemo u obzir istoriju određenih konflikata, nema nikakav smisao – komentariše naša sagovornica.

Ako je državi Srbiji zaista stalo do Kosova i Metohije, ona bi, smatra prof. dr Alečković-Nikolić, trebalo hitno da izmesti što veći broj svojih kancelarija na sever Kosova:

-Punu deceniju već govorim da bi takozvano Ministarstvo za dijasporu moralo da otvori veliku kancelariju na Kosovu i Metohiji. Ne može se braniti zemlja koju gledate samo na salonskim geografskim kartama!

Nacionalni plan i elita

Sagovornica S medija portala podseća da „načertanije“ sve ozbiljnije zemlje sveta projektuju više decenija unapred i ocenjuje da u Srbiji trenutno ne postoji nacionalni plan za period duži od dve godine.

-Kada je u pitanju nacionalni program, francuska istorijska definicija „zajedničke sudbine“, sa različitim narodima, jer „čistoća krvi“ nije bitna, je u tom pogledu još uvek najbolja odrednica. Još uvek partitokratijska država (kao 4. francuska Republika iz 1957), mi nemamo ni trajne institucije, jer čak i one koje smo napravili, neka buduća vlast može da razruši. To je rizik svih partitokratijskih vladavina. Kod nas nije shvaćena čak ni reč „funkcioner“, koja zapravo znači raditi za državu. Ovde se govori o „visokim partijskim funkcionerima“, što znači da niko ne radi za opšti interes. Vlada pojmovna zbrka, neznanje i velika otimačina. Diplomatiju bi trebalo prepoloviti. Vratiti kući sve te dame koje sanjaju o holivudskom životu i svuda postaviti ljude iz rasejanja koji u svetu imaju svoje stanove. Neka dođu na obuku u državu, ako treba. Isto kao što Francuska radi uštede postavlja svoje ljude iz „Dom-toma“ – kategorična je prof. dr Alečković-Nikolić.

Ona smatra da je Srbiji potrebna i neka vrsta Senata, sastavljena od umnih ljudi koji bi bio dodatna društvena kontrola skupštinskih odluka.

Srbija i nada u budućnost

Sagovornica S media portala napominje da je na pomolu novi i drugačiji svet, čije je rađanje upravo uzrokovala sadašnja globalna finansijska kriza.

-Pročitajte knjigu Žaka Sapira: „Novi 21. vek- od američke ere do povratka nacijama“. Ali, ti narodi neće biti u narcisoidnom ratu nego u internacionalnoj slozi. Možda je to starogrčka, možda Morova, Rusoova, Sen Simonova, a možda prosto novozavetna Utopija na pomolu. Čist ekonomski ili egoizam pojedinca više neće biti preporuka blagostanja, kako su verovali Hobs ili Adam Smit. Ljudi će, da bi opstali, morati ponovo da se obrazuju, da promene ekološke navike i da žive novi altruizam. Nikola Tesla je sanjao da će svaki čovek jednoga dana imati besplatnu solarnu energiju. Novi postkapitalistički svet će to morati da ostvari – decidna je prof. dr Alečković-Nikolić.

Po njenim rečima, probudiće se možda i kod nas neki novi prosvetitelj, neki Rastko Nemanjić:

-Valjda ćemo u tom budućem orkestru nacija preživeti makar kao violina sa slomljenom žicom. Rekla bih, nasuprot Dvoržaku, u Simfoniji ponovo rađajućeg, starog deontološkog sveta.

(Razgovor vodio: S. Moldovan)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner