Početna strana > Prenosimo > Pitanje Kosova mora ostati u Savetu bezbednosti
Prenosimo

Pitanje Kosova mora ostati u Savetu bezbednosti

PDF Štampa El. pošta
Vojislav Koštunica   
petak, 30. jul 2010.

(Danas, 28.7.2010)

Od početka smo upozoravali da je pogrešan pristup da se traži mišljenje MSP. Sledeći pogrešan korak jeste da se suprotno mišljenju MSP, predlaže rezolucija Generalnoj skupštini UN, koja može naneti teži i dalekosežniji poraz Srbiji. I pored javnih i jasnih upozorenja da srljamo u provaliju, nastavlja se pogrešna politika, kao da se traži alibi za potpuni slom i uništenje svake mogućnosti da se Srbija i u budućnosti bori za Kosovo, kaže u razgovoru za Danas Vojislav Koštunica, predsednik Demokratske stranke Srbije, čiji poslanici u republičkom parlamentu nisu podržali Odluku vlade o mišljenju MSP i daljim aktivnostima na očuvanju državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

Koliko je realno da dođe do pravih statusnih pregovora Beograda i Prištine ili bi to mogla da bude repriza bečkih i badenskih susreta, gde dve strane nisu mogle da se slože ni o čemu pregovaraju, a prema rečima tadašnjih posrednika rezultat se unapred znao?

- Srbija je, dok je vodila državotvornu politiku, dakle do proleća 2008, uspela da obezbedi suštinski važnu stvar - da se u SB neće menjati Rezolucija 1244, koja garantuje suverenitet i teritorijalni integritet Srbije. Uspeli smo da obezbedimo podršku Rusije, tako da smo u SB, gde Rusija ima pravo veta, stvari držali u našu korist. Istina je da nije bilo pravih pregovora, ali zato nema ni promene Rezolucije 1244, a samim tim ni članstva Kosova u UN. Sadašnja vlast pravi kardinalnu grešku kada pitanje Kosova iz SB, gde zahvaljujući principijelnoj podršci Rusije imamo stvari pod kontrolom, izmešta u Generalnu skupštinu gde se odlučuje većinom, a sve to još posle ovakvog mišljenja MSP. Ali, znajući kakva je sadašnja vlast ne bi me začudilo da u Generalnoj skupštini UN i sama Srbija glasa za takvu rezoluciju koja će otvoriti proces uspostavljanja dobrosusedskih odnosa Srbije i Kosova.

Kakve su Vaše procene u kom će se pravcu razvijati rešavanje kosovskog pitanja, u čemu sve važniju ulogu uzima EU?

- Od najvećeg je značaja koju će politiku da vodi Srbija, jer se radi o našem neotuđivom delu teritorije. Današnja neupitna politika da EU nema alternativu, može da dovede do velikog poraza od koga ćemo se dugo oporavljati. Srbija ne može kratkoročno gledano da promeni stav zapadnih sila koje su tutori lažne države Kosovo. Ali, državotvorna politika bi mogla mnogo toga da sačuva i postupno da popravlja stvari u našu korist.

Da li bi signali iz Prištine da je Tačijeva vlada spremna da Srbima na severu KiM ponudi autonomiju mogli da budu uvod u podelu južne srpske pokrajine i koliko su bile tačne ocene da je krajni cilj nekadašnje zajedničke politike DSS i DS prema Kosovu bila podela?

- Dok su trajali pregovori o Kosovu nikada nisam čuo nijedan ozbiljan predlog o podeli. Sam nikada nisam bio za podelu, jer kada date jednu polovinu onoga što je vaše, tog trenutka ste zapravo definitivno dali sve. Zagovaranjem podele, trajno se oduzimaju svi argumenti koje imamo u rukama, a koji počivaju na neprikosnovenosti principa teritorijalnog integriteta i suvereniteta svih država.

U poslednjoj skupštinskoj raspravi, između ostalog, postavljena su i pitanja doslednog poštovanja Ustava i propisa Srbije - zbog čega nije donet zakon o suštinskoj autonomiji KiM, šta je bilo sa sprovođenjem Akcionog plana za slučaj jednostranog proglašenja kosovske nezavisnosti, zbog čega posle proglašenja nezavisnosti Beograd nije reagovao vojno. Imate li odgovor na ta pitanja, jer ste 17. februara 2008. bili na čelu Vlade Srbije?

- Ustav Srbije je temelj državotvorne politike koja je utvrdila da je Kosovo neotuđivi deo Srbije. Veoma je važno pitanje kada je pravi trenutak da se na osnovu Ustava ide na donošenje zakona o suštinskoj autonomiji. Donošenje zakona je neposredno skopčano i sa mogućnošću njegove primene, jer ništa ne obesmišljava neki zakon kao njegovo neprimenjivanje. Odmah posle 17. februara došlo je do suštinske razlike u samoj Vladi između naše državotvorne politike i na predsedničkim izborima novoustanovljene politike da EU nema alternativu, što je i dovelo do pada Vlade. Pravi i jedini odgovor na 17. februar nije nipošto trebalo da bude vojni, nego dosledna i odlučna odbrana Kosova dokazivanjem da su zastupnici sile oni koji proglašavaju, suprotno svim načelima prava, lažnu državu Kosovo na teritoriji Srbije.

Šta bi ste Vi, odnosno DSS da ste u poziciji da odlučujete o državnoj politici radili u sadašnjoj situaciji, imajući u vidu savetodavno mišljenje MSP, pritiske EU i odnos snaga na međunarodnoj sceni?

- Mislim da bi na međunarodnom planu bio najcelishodniji potez da se podnese tužba pred MSP makar protiv jedne države koja je priznala Kosovo i da se saopšti da bi tužba mogla biti podneta i protiv država koja sada nameravaju da priznaju Kosovo, kako bi pokušali da sprečimo novi talas priznanja posle pogrešne politike koja je dovela do ovakve odluke MSP. To je i stav više uglednih stranih pravnika. Druga važna stvar je da se pitanje Kosova drži isključivo u SB i da se ne premešta u Generalnu skupštinu gde je stvar neizvesna i rizična. Na unutrašnjem planu potrebno je maksimalno jačati sve vidove naših institucija na Kosovu.

Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je pred poslanicima Skupštine Srbije da ste najodgovorniji za nemire, paljenje ambasada i žrtve posle Mitinga za KiM u februaru 2008. Kako komentarišete Tadićevu prozivku?

- U doglednoj budućnosti pokazaće se koliko je sadašnja politika vlasti da EU nema alternative pogrešna i koliko je zasnovana na političkim obmanama. Za takvu politiku i poraze koje donosi, a koje će još donositi, mora uvek neko drugi biti kriv. To je glavni motiv njihove propaganda. Moja politika se uvek zasnivala na legalizmu, poštovanju i isticanju argumenata prava, a ne sile. Tako sam vodio i Vladu. Ove optužbe su obmane koje nastaju kao alibi za promašenu politiku.

Da li je MSP ocenom da deklaracijom o kosovskoj nezavisnosti nisu prekršeni međunarodno pravo, Rezolucija 1244 i Ustavni okvir izbio Beogradu glavne argumente u borbi za KiM?

Prava ocena je da je to pre poraz jedne pogrešne i površne politike. Ipak, značajno je da je sam sud zvanično saopštio da se nije bavio i nije razmatrao suštinu stvari. Dakle, jošima mogućnosti da Srbija deluje pravom i promišljenom politikom.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner