Početna strana > Prenosimo > Organizovali su paniku oko svinjskog gripa
Prenosimo

Organizovali su paniku oko svinjskog gripa

PDF Štampa El. pošta
Volfgang Vodarg   
četvrtak, 14. januar 2010.

(L'Humanité, 08.01.2010; Global Research, 11.01.2010)

Nemački predsednik Komiteta za zdravlje Saveta Evrope (Health Committee of the Council of Europe), Volfgang Vodarg, iznosi optužbe protiv farmaceutskih lobija i vlada. Dao je inicijativu da to telo započne istragu o ulozi koju su farmaceuti igrali u panici oko virusa.

Bivši član SPD (SPD)[1] Volfgang Vodarg je lekar i epidemiolog. Članovi Komiteta za zdravlje Evropskog saveta su jednoglasno odobrili njegov zahtev da istražna komisija ispita ulogu farmaceutskih kompanija u borbi protiv epidemije svinjskog gripa koju su vodili Svetska zdravstvena organizacija (WHO) i pojedine države...

Šta je učinilo da posumnjate da su farmaceutske kompanije uticale na odluke koje su donošene oko svinjskog gripa?

Volfgang Vodarg (VV): Suočeni smo sa ogromnim neuspehom nacionalnih institucija odgovornih za upozoravanje na rizike i za reagovanje ukoliko do pandemije dođe. U aprilu, kada je stigao prvi znak za uzbunu iz Meksika, veoma su me iznenadile brojke koje je dala Svetska zdravstvena organizacija (World Health Organization – WHO) u cilju opravdavanja objave pandemije. Odmah sam postao sumnjičav: brojke su bile vrlo niske, a nivo alarma vrlo visok. Nije bilo još ni hiljadu obolelih, a već se govorilo o pandemiji veka. A proglašen je i maksimalni nivo opreza, zasnovan na tome što je virus bio nov. Ali karakteristika influence (gripa) i jeste da se vrlo brzo razvije, uz viruse koji stalno dobijaju novi oblik tako što prolaze kroz nove domaćine: životinje, ljude, itd.

U tome nije bilo ničega novog. Svake godine se javlja novi tip virusa gripa. U stvari, nije bilo razloga da se toliko jako zvoni na uzbunu. To je bilo omogućeno samo time što je WHO početkom maja promenila sopstvenu definiciju pandemije. Do tada, trebalo je da se radi ne samo o bolesti koja se istovremeno pojavila u više zemalja, nego je ona trebalo da ima i vrlo ozbiljne posledice – broj smrtnih ishoda je trebalo da bude iznad uobičajenog proseka. Iz nove definicije je ovaj aspekt uklonjen, i kao jedini kriterijum zadržana je samo brzina rasprostiranja oboljenja.

Osim toga, oni (iz daljeg teksta proizlazi da VV pod “oni“ podrazumeva naizmenično – nekad WHO, nekad farmaceutsku industriju – prim. prev.) su tvrdili da je virus opasan, jer ljudi nisu imali prilike da protiv njega razviju imunitet. To za ovaj virus nije bila istina. Jer – zapaženo je da ljudi stariji od 60 godina već imaju antitela. To će reći: već su imali prilika da dođu u dodir sa sličnim virusima. To je i razlog što skoro niko stariji od 60 godina nije ni oboleo od te bolesti. Pa ipak, preporučeno je da se baš ta grupa brzo vakciniše.

Ono što mi je, između ostalog, pobudilo sumnju bila je, s jedne strane ta odlučnost da se zvoni na uzbunu – a s druge strane i neke čudne činjenice. To je, na primer, preporuka WHO da se daju po dve doze vakcine. To nikada ranije nije činjeno. Za to ne postoji naučno zasnovano opravdanje. Tu je takođe bilo i ta preporuka da se upotrebljavaju samo specijalne, patentirane vakcine. Ali, nije bilo razloga da se, kao “dopuna“ redovnoj sezonskoj vakcini koja se svake godine koristi sada ne dodaju i specifične antivirusne[2] čestice ovog novog H1N1 virusa (specific antiviral particles of this new H1N1 virus). Ovo nije učinjeno zato što su više voleli da koriste patentirane vakcine koje su najveće laboratorije već koncipirale i proizvele kako bi bile spremne za slučaj da se razvije pandemija. A radeći tako, nisu oklevali da ugroze vakcinisane ljude.

Kakva je opasnost?

VV: Kako bi se što brže isporučili proizvodi, u nekim vakcinama su korišćeni adjuvansi[3] čiji efekti još nisu ispitani na zadovoljavajući način. Drugim rečima – oni su apsolutno želeli da koriste baš te nove patentirane proizvode, umesto da razviju vakcine tradicionalnim metodima proizvodnje, koji su mnogo jednostavniji, pouzdaniji i jeftiniji. Za to nisu postojali medicinski razlozi. To je bilo [rađeno] jedino u svrhe marketinga.

Pa kako to neko može da opravda?

VV: Da bi to razumeli, treba da se vratimo na epizodu ptičjeg gripa (avian influenza) iz 2005-2006. To je bilo vreme kada su definisani novi međunarodni planovi kako postupati u slučaju pandemijske uzbune. Zvanično, ti planovi su pravljeni kako bi se omogućila brza proizvodnja vakcina u slučaju upozorenja [na opasnost]. To je dovelo do pregovora farmaceutskih kompanija sa vladama. S jedne strane, laboratorije su se obavezale da budu stalno spremne za razvoj i proizvodnju, a s druge strane države su se obavezale da će to sve pokupovati. Posle ovog čudnovatog dogovora, farmaceutska industrija više nije imala rizika kad započne novu proizvodnju. A u slučaju izbijanja pandemije, bio bi joj obezbeđen džekpot (jackpot)[4].

Ne slažete se sa dijagnozama, pa čak ni sa mogućom težinom influence A?

VV: Da, to je samo jedna normalna vrsta gripa. On ne izaziva ni deseti deo smrtnosti koju izaziva klasični grip. Sve što je bilo od važnosti i što je dovelo do velike panične kampanje koju smo doživeli bilo je da je to bila zlatna prilika predstavnicima laboratorija koji su znali da će dobiti džekpot ako se objavi pandemija.

Vi iznosite jako ozbiljne optužbe. Kako je omogućen takav jedan proces u WHO?

VV: Jedna grupa ljudi u WHO je vrlo tesno povezana sa farmaceutskom industrijom.

Da li će se istraga Saveta Evrope voditi i u tom pravcu?

VV: Mi želimo da razjasnimo sve ono što je dovelo do ove ogromne operacije dezinformacija. Hoćemo da znamo ko je donosio odluke, na osnovu kojih dokaza/činjenica i da tačno saznamo kako je došlo do uticaja farmaceutske industrije na donošenje odluka. A najzad je došlo i vreme da i mi iznesemo zahteve vladama. Cilj ove istrage je da ubuduće više ne dođe do lažnih uzbuna ove vrste i da se ljudi mogu osloniti na analize i ekspertize nacionalnih i međunarodnih javnih institucija. Ove druge su sada diskreditovane, jer su milioni ljudi vakcinisani proizvodima koji sadrže moguće rizike po zdravlje. To nije bilo potrebno. To je takođe dovelo i do priličnog rasipanja javnih finansijskih sredstava.

Imate li neke konkretne brojke o visini ovih rasipanja?

VV: U Nemačkoj, to iznosi 700 miliona evra. Ali, vrlo je teško saznati tačne brojke, jer s jedne strane govorimo o vakcinama koje su bile preprodavane stranim zemljama, a većina firmi ne saopštava svote iz ugovora koje su zaključile sa državama, kao i u vezi sa odštetnim klauzulama iz tih ugovora, sve zbog principa “poslovne tajne“.

Da li će istraga Saveta Evrope obuhvatiti i “lobiranje“ farmaceutskih kompanija kod nacionalnih instituta za zdravlje?

VV: Da, mi ćemo ispitati držanje instituta kao što su Robert Koh institut u Nemačkoj, ili Paster u Francuskoj, koji bi u stvari trebalo da savetuju svoje vlade sa kritičke tačke gledišta. U nekim zemljama izvesni instituti su tako uradili. U Finskoj i u Poljskoj su naprimer, kritički glasovi rekli: „nije nam to potrebno“.

Da li je džinovska globalna operacija dezinformacije takođe bila omogućena zahvaljujući tome što je farmaceutska industrija imala svoje “predstavnike“ i unutar vlada najmoćnijih zemalja?

VV: Što se ministarstava tiče, to mi izgleda očigledno. Ne mogu da objasnim kako su specijalisti, jako bistri ljudi koji probleme bolesti influence napamet znaju, mogli da ne primete šta se događa.

Pa šta se, onda, desilo?

VV: Bez da idem tako daleko da kažem da se radi o čistoj korupciji, a siguran sam da ona postoji, laboratorije su imale mnogo načina da utiču na odluke. Evo vrlo konkretnog primera: Klaus Štor (Klaus Stöhr), koji je bio šef epidemiološkog odeljenja WHO u vremenu ptičjeg gripa, i koji je zato pravio prethodno pomenute planove za borbu protiv pandemije, u međuvremenu postao vodeći direktor kompanije Novartis (Novartis). A tu si i slične povezanosti između kompanija Glakso i Bakstera (Glaxo and Baxter), itd. i uticajnih lica iz WHO. Ove velike firme imaju “svoje ljude“ u spojnicama upravljačkih sistema, pa im tako povlače konce kako bi se donosile “ispravne“ odluke. To će reći: onakve odluke koje će im omogućiti da ispumpaju što više para od poreskih platiša.

Ali ako vaša istraga uspe, zar to neće biti podrška građanima da traže da njihove vlade zahtevaju da takve velike grupacije polažu račune?

VV: Da, u pravu ste, to je jedan od najvažnijih aspekata ove istrage. Države bi ovo zaista mogle iskoristiti da se usprotive ugovorima koji su zaključeni pod, da tako kažemo, nepravilnim uslovima. Ako bi se moglo pokazati da je taj proces započet pod uticajem firmi, onda bi države trebalo podstaći da zahtevaju povraćaj novca. Ali, to je samo finansijska strana, a tu je i ljudska strana –ljudi koji su vakcinisani neadekvatno ispitanim proizvodima.

Dakle, kojim su se rizicima ljudi nesvesno izložili primajući vakcinu?

VV: Ponavljam, vakcine su prebrzo razrađene (razvijene), neki adjuvansi su nedovoljno ispitani. Ali, najgore tek dolazi. Novartisova vakcina je proizvedena od ćelija raka u bioreaktoru. To je tehnika koja nikada nije do sada upotrebljena.

Zašto, ja očigledno nisam ekspert, ali kako neko može da pravi vakcinu od bolesnih ćelija?

VV: Normalno se koriste kokošija jaja na kojima se gaji virus. U stvari, neophodno je da radimo na živim ćelijama. Jer, virusi se mogu razmnožavati samo na taj način i tako se po definiciji prave preparati virusa. Ali, ovaj proces ima veliku manu – on je spor a i potrebno je mnogo jaja. A to je i dug i tehnički komplikovan proces. Druga, potencijalno odlična tehnika je da se virus gaji na živim ćelijama u bioreaktorima. To zahteva ćelije koje rastu i vrlo brzo se dele. To je otprilike kao i metod koji se koristi za kulturu jogurta, koji se isto pravi u bioreaktoru, ali u ovom procesu ćelije su tako promenjene po svojoj okolini i rastu, da rastu kao ćelije raka. A oni gaje virus u ćelijama koje se tako brzo razmnožavaju. Ali, da se prozvede vakcina, virus se mora re-ekstrahovati (izvući) iz tih ćelija u koje je bio ubačen. I zbog toga se može desiti da tokom proizvodnje vakcine delići kanceroznih ćelija mogu ostati u preparatu. Na isti način to se događa i u slučaju klasične vakcine protiv gripa, kod koje se neželjeni efekti mogu desiti kod ljudi koji su alergični na albumin iz belanceta jajeta. Ne može se isključiti [mogućnost] da belančevine, ostaci kancerozne ćelije prisutni u vakcini koja je pravljena u bioreaktoru prouzrokuju tumor kod osobe koja je vakcinisana. U skladu sa istinskim principom opreznosti, pre nego što se takav proizvod pusti na tržište, treba da postoji 100% sigurnost da su takve posledica zaista isključene.

A zar to nije učinjeno?

VV: Nije. EMEA (European Medicines Agency) – Evropska agencija za lekove, jedna institucija pod odgovornošću Evropskog komesara za ekonomske poslove (European Commissioner for Economic Affairs), koja se nalazi u Londonu i koja izdaje dozvole da vakcine izađu na evropsko tržište, dala je zeleno svetlo za komercijalizaciju ovog proizvoda, uz obrazloženje da način njegove proizvodnje nema “značajnog“ rizika. Ovde, u Nemačkoj, mnogi eksperti ne misle tako. Oni su, nasuprot tome, pozvali na uzbunu i izneli svoje primedbe protiv toga. Ja sam njihova upozorenja ozbiljno shvatio. Taj slučaj sam ispitao i intervenisao u zdravstvenom komitetu Bundestaga, čiji sam član – tako da ta vakcina ne bude upotrebljena u Nemačkoj. Izjavio sam da nikako nisam protiv razvoja vakcina pomoću te tehnike. Ali, prvo se mora imati potpuna garancija njene neškodljivosti. Taj proizvod zato nije bio korišćen u Nemačkoj, gde je vlada prekinula ugovor sa Novartisom.

Kako se zove ta vakcina?

VV: Obta flu (Obta flu).[5]

Ali, to znači da se u ostalim evropskim zemljama, kao što je i Francuska, taj proizvod može prodavati bez ikakvog problema?

VV: Da, on je dobio odobrenje od EMEA i može se upotrebljavati svuda u EU.

Koje alternative nameravate da predložite kako bi se budući skandali ove vrste izbegli?

VV: Trebalo bi da WHO bude transparentnija, tako da jasno znamo ko odlučuje i kakva vrsta veze postoji među učesnicima u organizaciji. Uz nju takođe treba da stoji i bar jedna izabrana komora koja bi trebalo da bude u stanju da vrlo kritički reaguje i u kojoj bi svako bio slobodan da se izrazi [svoj stav]. Ovakva pojačana kontrola javnosti je neophodna.

Da li se, u stvari, ne pomalja pitanje o jednom drukčijem sistemu koji bi bio u stanju da se bavi takvom jednom temom koja je zajedničko dobro građana širom cele planete?

VV: Možemo li nastaviti da dozvoljavamo proizvodnju vakcina organizacijama čiji je cilj da zarade što je više moguće novca? Zar nije proizvodnja vakcina nešto što države apsolutno moraju kontrolisati i same izvoditi? Zbog toga mislim da treba napustiti sistem patentiranja vakcina. To će reći: [napustiti] mogućnost da jedna velika grupa monopolizuje proizvodnju vakcina. Jer, takva opcija bi značila da samo u ime poštovanja tih monopolskih prava treba da žrtvujemo hiljade [ljudskih] života. U pravu ste, baš to pitanje mi je postalo očigledno.

Intervju Bruna Odena (Bruno Odent). Za originalni francuski tekst, kliknite ovde

Zahtev Saveta Evrope za preporuku: Faked Pandemics -- a threat for health

http://www.globalresearch.ca/index.php?context=va&aid=16902

(Prevod na srpski sa engleskog prevoda: Vasilije Kleftakis)


[1] SPD: (Sozialdemokratische Partei Deutschlands) – nemačka Socijaldemokratska partija (Prim. prev.)

[2] (specific antiviral particles of this new H1N1 virus): Greška Volfganga Vodarda, ili novinara – ni u jednoj vakcini se ne nalaze “antivirusne“ čestice, nego – ili oslabljeni živi virus (ako se radi o živoj vakcini), ili umrtvljeni ili pak sintetizovani virus (delovi virusa) – “antigeni“. Ovo je mrtva vakcina – dakle radi se o antigenima, a ne o “antivirusnim česticama“. (Prim. prev.)

[3] Adjuvansi (doslovno: “pomoćnici“) su supstance koje – dodate onom materijalu protiv koga se želi izazvati pravljenje antitela (antigenu) – u slučaju gripa: delićima virusa gripa, pojačavaju stvaranje antitela kod vakcinisane osobe. Klasični adjuvansi u ljudskim vakcinama su soli aluminijuma, nekad kalcijuma, a ima ih i uljanih – a među njima je najpoznatiji skvalen (u prirodi prisutan u ulju ajkuline jetre). On se dosta koristi i u kozmetici, a u vakcini protiv gripa je u Evropi odobren kao adjuvans (adjuvant MF59C1). Protivnici njegove upotrebe tvrde da može da podstakne razvoj autoimunih bolesti (sistemskog lupusa i reumatoidnog artritisa), ali to do sada kod ljudi nije dokazano. (Prim. prev.)

[4] Jackpot: maksimalna premija u nekoj igri na sreću. (Prim. prev.)

[5] O vakcini pod tim imenom (Obta flu) je teško nešto pronaći. Novartis iznosi da je dobio od Švajcarske i Nemačke dozvolu za svoju Celltura monovalentntu anti-H1N1 vakciju, zasnovanu na tehnologiji koju u ovom intervjuu opisuje Volfgang Vodarg. (Prim. prev.)