Početna strana > Prenosimo > Korak ka federaciji
Prenosimo

Korak ka federaciji

PDF Štampa El. pošta
Vojislav Koštunica   
četvrtak, 12. novembar 2009.

(Večernje novosti, 12.11.2009)

Donošenje Statuta Vojvodine posle novog Ustava Srbije iz 2006. godine trebalo je da predstavlja prvi korak u postupku pravnog uobličavanja pokrajinske autonomije. To je trebalo da bude čisto pravno pitanje. Pod uticajem spoljnih pritisaka i što autentičnog, što kalkulantskog separatizma u Demokratskoj stranci, nešto što je trebalo da bude pravno pitanje premetnulo se u ozbiljno državno pitanje. Do toga se došlo pre više od godinu dana usvajanjem Predloga statuta u Skupštini Vojvodine, a zatim i nedavno Predlogom zakona o utvrđivanju nadležnosti Vojvodine. Tako, umesto da definiše autonomiju Vojvodine u okviru važećeg Ustava Srbije, sadašnja vlast tu autonomiju određuje izvan, odnosno znatno šire od utvrđenog ustavnog okvira, darujući Vojvodini kao jedinici teritorijalne autonomije u okviru države Srbije elemente državnosti, pretvarajući je u državu u državi.

Sve ovo potvrđuje davanje više od stotinu novih nadležnosti koje moraju pratiti ustupanje novih prihoda Vojvodini. A posebno zabrinjava, kada je reč o pravu na referendum, moguće tumačenje da se radi o zasebnom teritorijalnom integritetu Vojvodine u odnosu na Srbiju. Ali, da stvari pojednostavimo. Šta će sutra za građane Srbije značiti vest da se predsednik Vlade Vojvodine sastao sa predsednikom Vlade Srbije, kako se po novom Statutu naziva dosadašnji predsednik Izvršnog veća Vojvodine? Kako će odjeknuti vest da je u predstavništvu Vojvodine u Briselu predsednik Vlade ili drugi zvaničnik Vojvodine potpisao međuregionalni sporazum? Da li će ambasador Srbije makar kao gost prisustvovati ovom svečanom činu? Tako se naočigled građana Srbije postepeno i sve manje prikriveno stvara nova država.

Naravno, nova država Vojvodina mora da ima i svoj poseban identitet, makar i veštački, makar i od juče. Zato je tu i posebna, Vojvođanska akademija nauka i umetnosti. Srbija je i svetu prepoznatljiva po svom ćiriličnom pismu, ali to je za naše severne separatiste bio razlog više da novi vojvođanski identitet grade i na latiničnom pismu. Tako su po novom statutu upravo Vlada Vojvodine, međunarodna predstavništva, Vojvođanska akademija nauka i umetnosti i latinično pismo postali bitne simbolične i uporišne tačke za postepeno pravljenje države u državi.

Najtvrdokornijim piscima Statuta Vojvodine ni sve ovo nije dovoljno. Oni bi i dalje i više. Sadašnji Ustav Srbije nije po meri njihovog statuta, pa Ustav treba promeniti, odnosno zameniti novim. Stvari treba postaviti na glavu. Ustav Srbije ima da bude u skladu sa Statutom Vojvodine, a ne obrnuto.

Srbija se poodavno suočava sa albanskim separatizmom. Uzroci albanskog separatizma su stariji, teži, složeniji. Ali stvaranje novog vojvođanskog separtizma ne samo da nema nikakvog dubljeg osnova, nego predstavlja nasilno razdvajanje živog državnog organizma. Istog dana kada je u Beogradu slavljeno rušenje Berlinskog zida i izgradnja ujedinjene Nemačke, započelo je uspostavljanje vojvođanskog zida na Savi i Dunavu, odnosno razgradnja Srbije.

Sve u svemu, u ustavnom, političkom i funkcionalnom smislu Predlog statuta Vojvodine i naknadno pripremljeni Zakon o nadležnostima predstavlja vraćanje Srbije u status paralizovane poludržave. To je korak u pravcu federalizacije, odnosno razgradnje Srbije po uzoru na ustavni sistem iz 1974. godine, sa svim mogućim zamislivim i nezamislivim pogubnim posledicama po razvoj podjednako i Srbije i Vojvodine. Suprotno temeljnim načelima pravne države ovde je više nego jasno da je reč o podređivanju državnog interesa partijskom interesu vladajućeg konglomerata. Samim time, to je i korak u pravcu razobručene pravne samovolje po uzoru na nekadašnjeg neprikosnovenog vođu koji će, između ostalog, ostati zapamćen i po poruci da se zakona, odnosno prava ne treba držati kao pijan plota.

Zasad najšira javnost nemo i u neverici gleda na rađanje novog separatizma. Kao da još postoji nada da to ipak nije separatizam i da se vlast nije okrenula protiv sopstvenog naroda i sopstvene države. Nažalost, i 1974. bilo je nešto od slične atmosfere, osim velikih i časnih izuzetaka. Zato su Srbija i ceo srpski narod najtežom cenom platili Ustav iz 1974. godine. Sadašnji Statut Vojvodine samo je naslednik takvog antisrpskog ustava. Još ima vremena da se odlučno podigne glas protiv razbijanja Srbije i da narodni poslanici preuzmu stvar u svoje ruke i odbace ovaj separatistički akt.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner