Incko i Mun za jaku Republiku Srpsku!?

(Pres za RS, 27. 09. 2011)

Povodom posljednjih izjava visokog predstavnika i američkog ambasadora, čovjek ne zna da li treba da se razveselimo ili zabrinemo. Ali sigurno je da bi morali duboko da se zamislimo.

Najprije je onomad, poslije sastanka sa Dodikom, Incko izrazio “spremnost da brani jaku RS u funkcionalnoj BiH”. A zatim je, u izjavi za “Nezavisne novine” taj stav ovjerio i P. Mun: “To je apsolutno tačno. Mi smo to i predsjedniku RS ponovili na svakom našem sastanku. Nema prijetnji za RS. Dejton je uspostavio strukturu vlasti koju u potpunosti podržavamo”. Već pažljivija analiza ovih milozvučnih riječi izaziva brojne sumnje i strepnje. Kada na primjer Incko veli “da podržava jaku RS u okviru funkcionalne BiH”, onda je možda diplomatski preskočio ono “ali samo” (u okviru …) a dobro znamo da se “funkcionalnost” u protektorskim kancelarijama prevodi kao “ustavne promjene koje treba da obezbjede autoritet centralnim organima u Sarajevu”. Kada pak Mun veli da “podržava dejtonsku strukturu” onda se valja upitati zašto upotreb ljava riječ “struktura” umjesto “sporazum”. Nije li to opet neka ujdurma poput one “duh Dejtona” umjesto “slova Dejtona”. Kada kaže da “nema prijetnji za RS”, takođe nije jasno na kakvu Srpsku on misli: onakvu kakva je definisana u Dejtonu ili na entitetsku ljušturu osiromašenu za još neke vitalne nadležnosti. Najzloslutnija je ipak rečenica u kojoj tvrdi da je “iste stavove uvijek zastupao pri susretima sa Dodikom” jer pamtimo šta se poslije događalo.

Ali, hajde da, bar hipotetički, naivno povjerujemo da izjave Incka i Muna realno imaju po nas najpovoljnije značenje, ostaje nedoumica: “Šta im odjednom bi?” Najvjerovatnije je sve posljedica njihova dva nedavna velika profesionalna promašaja.

Prvi je totalni fijasko tragikomičnog udruženog poduhvata Mun-Incko-Lagumdžija na preuzimanju vlasti u BiH od strane SDP-ovih “platformaša”. Da je to budalaština od koje na kraju neće biti ništa dvojica iskusnih zapadnih diplomata nisu morali da provjeravaju kod Dodika i Čovića jer su mogli da se obavjeste čak i na stranica ma Slobodne Bosne. Ipak, obojica su - Incko skandaloznim poništenjem odluke CIK, a Mun telegramom čestitke - potvrdili nagađanja da stoje iza operacije zbog koje je BiH ostala devet mjeseci bez vlade, a Hrvati se više nego i Srbi udaljili od Sarajeva. Ne znam samo kako su u Stejt departmentu uspjeli da objasne da ih je Zlatko navukao da autoritet OHR i SAD upregnu u ostvarenje njegove ambicije da postane premijer ili bar ministar spoljnih poslova.

Drugi je Inckova i Munova kontraproduktivna dramatizacija “srpskog” referenduma sve do nivoa Savjeta bezbjednosti. Inicijativa američkog predstavnika u UN da se aktiviraju bonska ovlaštenja naišla je na rusko i kinesko odbijanje, a potom i potpuno poražena diplomatskom paradom Ketrin Ešton ispred EU. Jedini efekat njihovog zajedničkog diplomatskog poduhvata jeste antagoniziranje EU i SAD, produbljivanje jaza između Sarajeva i Banjaluke i jačanje Dodika koji je bio glavna meta, a referendum više povod.

Dolazak Incka i Muna jednog za drugim u Banjaluku, posjete predsjedniku Dodiku, slatke riječi koje su uputili javnosti RS, više treba da pokažu šefovima u Vašingtonu i Briselu da se trude da isprave sve što su zabrljali tokom ove godine nego što što najavlju ju neku promjenu kursa međunarodne zajednice u BiH. Naprotiv, profesionalno i karijerno lično uzdrmani, oni će intimno biti još neskloniji jačanju RS. U Sarajevu, naravno, već šize što su “Incko i Mun otišli Dodiku “na noge”, a mi bismo više voljeli da mu “idu na ruku” kao Lagumdžiji.

Kao Dodikov “vječiti politički savjetnik”, ja bih mu preporučio da ipak provjeri namjere visokog predstavnika i najvišeg ambasadora. Rekao bih im ono što obično oni kažu nama: “Čuli smo riječi, ali hoćemo da vidimo dijela”. Bio bih i sasvim konkretan: Vratite u BiH izvorni Dejtonski sporazum po kome Savjet ministara obuhvata samo četiri resora, po kome RS ima onih pedesetak otetih nadležnosti, po kome visoki predstavnik ima jedino ulogu da “pods tiče, ohrabruje i usmjerava unutrašnje procese”, bez drugih ovlaštenja, pogotovo bonskih. Ili, kao prvi test vaših dobrih namjera, vratite Srpskoj za početak samo ingerencije u oblasti pravosuđa. Ili bar nemojte da se lažemo!