Početna strana > Rubrike > Politički život > "Olujne" marginalije ili o izdaji i vođenju države
Politički život

"Olujne" marginalije ili o izdaji i vođenju države

PDF Štampa El. pošta
Emil Vlajki   
subota, 05. avgust 2017.

Jesen 1991. godine. Neposredno prije i nakon proglašenje hrvatske nezavisnosti, Srbi u Hrvatskoj stvaraju nekoliko svojih autonomnih oblasti. Vojno se organiziraju. Nažalost, unutar tih oblasti počinje progon i šikaniranje Hrvata.

Iz Sarajeva objavljujem članak u beogradskoj 'Borbi'. Kažem da razumijem što se događa. Srbi su puni nepovjerenja prema Hrvatima. Pred očima su im Jasenovac, Jadovno, Gradiška Stara, Bihać... Ne žele više da žive sa takvom Hrvatskom u kojoj su od konstitutivnog naroda postali nacionalna manjina i gdje prevladavaju HDZ ustaške tendencije. Ali Hrvati, pogotovo oni rođeni nakon rata, to nikada neće razumjeti. Oni vide da se Srbi nasilno ponašaju prema njima u samoproklamiranim autonomnim oblastima, da su Hrvatsku geografski, saobraćajno i ekonomski razbili na više dijelova među kojima nikakva komunikacija nije moguća.

Znam da je situacija nerješiva, a rat neminovan.

.....

Nakon izlaska iz Sarajeva prema Beogradu na čelu konvoja od 2000 Srba krajem 1992. godine, odsjedam u hotelu 'Toplice', u (bivšoj) 'Ulici 7. jula'. Početkom 1993. godine, kod mene dolazi delegacija Srba iz Hrvatske. Pitaju me što ja mislim o situaciji.

Zapad nikada neće dozvoliti komadanje Hrvatske, odgovaram im. Povezivanje Srba Srbije, onih iz BiH i Hrvatske, u zajedničku državu, nikada se neće ostvariti pošto Zapad želi da uništi sve srpsko, a Rusija se ne manifestira.

Najbolje bi bilo, nastavljam, da nađete neki modus vivendi za suživot u Hrvatskoj. Sve je ostalo utopija.

Nisu zadovoljni mojom analizom. Tvrde mi kako će radije pasti travu nego ponovo živjeti sa Hrvatima u Hrvatskoj.

Odgovaram im, da nisam ideolog nego naučni radnik i da će vrijeme pokazati tko je bio u pravu.

.....

Januar, 1995. godine. Tuđman igra poker svog života računajući na srpsku osionost. Prihvaća, naime da se povedu pregovori sa predstavnicima Srba Hrvatske o planu Z-4.

Plan 'Z-4' (skraćeno od Zagreb 4) je naziv mirovnog sporazuma koji je predložen radi okončanja rata u Hrvatskoj i reintegracije samoproglašene Republike Srpske Krajine u Republiku Hrvatsku.

Prijedlog je pripremila grupa Zagreb 4, poznata kao mini-kontakt grupa, koju sučinile SAD, Rusija i Evropska unija. Njihov plan je predat hrvatskim i krajiškim vlastima u januaru 1995. godine, ali nikada nije primijenjen zbog protivljenja krajiških vlasti.

Plan je predlagao reintegraciju Srpske Krajine u hrvatski državni sastav putem davanja široke autonomije većini srpskih teritorija. Također, plan je pozivao na povratak hrvatskih izbjeglica u općine koje su držali Srbi. Plan je zahtijevao da se produži mandat UNPROFOR-a kako bi omogućio primjenu sporazuma, i amandmane na hrvatski ustav, kojima bi se omogućila autonomija. Plan je uključivao slijedeće aspekte autonomije za Srbe:

-potpunu monetarnu nezavisnost, koja bi uključivala fiskalnu politiku i zasebnu monetu;

-Krajina bi bila zona slobodne trgovine bez carina, čime bi se ohrabrio ekonomski rast;

elementi državnosti bi uključivali grb, zastavu, himnu i policiju;

-11 općina u kojima su Srbi imali većinu prema posljednjem jugoslavenskom popisu iz 1981. godine imale bi poseban status i činile bi „Srpsku Krajinu“;

-Istočna Slavonija, Zapadni Srem i Baranja ne bi bili uključeni u autonomnu Krajinu, ali bi imali odvojene procese reintegracije uz prisustvo međunarodnih mirovnih snaga;

-Ustav i zakoni Republike Hrvatske bi važili na teritoriji Krajine, ali bi prethodno morali biti odobreni od predstavnika Krajine;

-Krajina bi imala izbore za predsjednika Krajine;

-Krajina bi bila demilitarizirana a hrvatska vojska bi mogla ući samo na poziv predsjednika Krajine;

-Ni jedan zvaničnik Krajine ne bi bio odgovoran nijednom zvaničniku Hrvatske.

.....

August 1995. godine. Sjedim ispred televizora u Otavi i posmatram akcije hrvatske vojske prilikom operacije 'Oluja' i osvajanja SAO Krajine i Knina. Amerikanci su sve organizirali.

Nakon toga, gledam neprekidnu kolonu srpskih izbjeglica iz Krajine; preko 200 000 ljudi. Bogu za plakati. Podsjeća me na egzodus Jevreja iz Egipta iz filma '10 zapovijedi'. Tu je i ('faraonova') hrvatska vojska. Hrvati tuku izbjegličku kolonu iz aviona; navodno, u koloni ima srpskih terorista. Spaljuju i napuštena srpska sela. Ubijaju sve one koji su ostali: uglavnom stare i nemoćne.

Najstravičniji i krajnje nevjerojatni su komentari zapadnih medija: „Tako im (Srbima) i treba“! Užas!

.....

2005. je. U Hagu sam, u zatvorskoj ćeliji sa Miloševićem kao njegov savjetnik za medijska i politička pitanja. Evociramo događaje od prije deset godina. Govori mi kako je bio razočaran kada mirovne trupe OUN koje su bile između Srba i Hrvata nisu spriječile 'Oluju'. Ne mogu vjerovati svojim ušima. Pitam ga, kako to da nije shvatio da su snage OUN bile tamo do trenutka dok hrvatska vojska, zahvaljujući američkoj pomoći u svakom pogledu, nije postala osposobljena da se upusti u osvajanju Kninske Krajine. Sliježe ramenima i ponavlja: „Vjerovao sam im“.

Nakon toga mu kažem kako su zapadni mediji pisali kako su srpski tenkovi, ostala borna kola i glavni komandni kadar napustili Krajinu sedam dana prije 'Oluje'. Nije li se radilo o izdaji, upitao sam? Vukovar koji je na „ledini“, branio se tri puna mjeseca dok nije pao, a kninska oblast koja je prirodna tvrđava, pala je za dva dana!

Ne odgovara mi direktno. Ipak mi je nešto rekao. Napomenuo je kako su moja shvaćanja moralistička jer ne znam što znači voditi državu. „Osnovni cilj mi je bio sačuvati Srbiju i krnju Jugoslaviju ako je moguće, izbjeći sankcije Zapada. U svemu ostalom, što se tiče srpskog ujedinjavanja, sam bio fleksibilan i djelovao prema situaciji. Pogotovo je bilo teško, skoro nemoguće, raditi sa ljudima koji su bili na čelu Krajine: Martićem i Babićem. Izdaja, to je tema nezrelih idealista, demagoga i frustriranih osoba, onih koji nisu u vlasti“.

Šutim, jer stvarno, nemam pojma što znači voditi državu.

.....

Nakon par dana, ponovo vodimo debatu o suštini izdaje.

-Da li ste ikada manipulirali srpskim narodom?

Nasmijao se.

-Upotrebljavate krive termine kao da ste novinar, ali neka vam bude.

Ne samo sa srpskim nego i sa ostalim narodima koji su bili u igri. Prilikom raspada Jugoslavije, morao sam nešto učiniti. Već sam vam rekao. Prvo sam htio sačuvati kakvu-takvu Jugoslaviju, a onda su me prilike nagnale da se ograničim samo na Srbiju. Konkretni pojedinci i grupe nisu važni. Bitno je bilo sačuvati teritorij gdje bi narod mogao živjeti.

-Da li ste se mogli nagoditi sa Amerikom?

-Čitavo vrijeme sam im ugađao, ali mi oni nisu vjerovali kao predstavniku „malih Rusa“.

-Htio bih vas ponovo i direktno nešto upitati.

Da li ste izdali Krajinu i dozvolili operaciju „Oluja“?

-To je stvar interpretacije. To je stvar interpretacije. Nakon što su krajiški Srbi odbili plan 'Z-4', Amerikanci su im rekli da neće više tolerirati njihovu okupaciju Kninske Krajine. Obećali su mi, da ako ne bude značajnijeg oružanog otpora, da će narod moći otići i ponijeti pokretnu imovinu. Jugoslavija neće više biti pod embargoom, i da će rat u BiH prestati. Pristao sam na ovaj dil. I vrlo je važno što ću sada reći.

Učinio sam da se povuče glavnina oficirskog kadra i naoružanja tek kada mi je, suprotnoMladiću, Karadžić rekao da se vojska Republike Srpske neće angažirati ako Hrvati napadnu Krajinu.

To vi možete nazvati izdajom ako hoćete, ali sam ja ovim dilom uspio spasiti glavninu srpskog naroda u regionu, uspostaviti mir u BiH, i dati međunarodni legitimitet Republici Srpskoj.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner