Početna strana > Polemike > Famozna opsesivnost Svetislava Basare
Polemike

Famozna opsesivnost Svetislava Basare

PDF Štampa El. pošta
Marinko M. Vučinić   
utorak, 16. mart 2010.

Često se može čuti da pisci kažu da uvek u stvari pišu jednu te istu knjigu sledeći svoje opsesivne teme i trajne literarne preokupacije. Pisac Svetislav Basara je u svojim famoznim kolumnama uneo jednu novinu, jer on i u novinskim tekstovima prati nekoliko za njega nezaobilaznih i uvek prisutnih tema i ljudi.

Prvi ne udaru je Dobrica Ćosić, zatim slede Nova srpska politička misao i autori Đorđe Vukadinović i Slobodan Antonić. Ne može da prođe gotovo nijedno njegovo famozno dnevno oglašavanje a da ih ne pomene. Pogubno je kada pisac prestane da prati svoju stvaralačku inspiraciju i veže se za svoje kolumnističke opsesije tako da veoma lako postaje pravi hajkač i progonitelj. To je upravo demonstrirao Svetislav Basara u tekstu „Kosovo je Prosveta“ u kojem sa puno cinizma kaže da nema te nepravde, a pun ih je svet, koja će izmaći nedremanom oku Dobrice Ćosića.

Izdavačko preduzeće Prosveta postaće žrtva razularenog kapitalizma i izrabljivanja čoveka po čoveku, kaže uz neprikriveni i neprimereni sarkazam Svetislav Basara. On prebacuje Dobrici Ćosiću što se tek sada, nakon tri godine, obratio predsedniku Republike Borisu Tadiću da svojim uticajem spreči otimačinu Prosvete koja je po njemu inače teška svinjarija. Ali šta ima prirodnije da pisac koji je stekao svoju punu stvaralačku afirmaciju upravo u Prosveti nastoji da pomogne ovoj izdavačkoj kući da izbori svoj opstanak.

Međutim, poznato je u našoj javnosti da Svetislav Basara sada u ulozi pisca famoznih kolumni ne propušta priliku da kad god je po njemu zgodan povod najgrublje napadne Dobricu Ćosića. Čak i zalaganje Dobrice Ćosića za očuvanje jedne od preostalih naših najznamenitijih izdavačkik kuća iskoristiće Svetislav Basara za najprizemniji politikantski napad. On ovom prilikom povezuje apel Dobrice Ćosića za očuvanje Prosvete sa skidanjem ljudi sa voza koji su kasnije bili streljani, tvrdeći da Dobrica Ćosić nikada nije izjavio da je to bila teška nepravda. On na kraju svog teksta izriče neverovatnu tvrdnju da, da nije bilo tih egzekucija, ne bi bilo ni problema sa Prosvetom.

Ovakvim tvrdnjama su pređene sve granice elementarne pristojnosti i obzira jer se pisac Dobrica Ćosić otvoreno optužuje da je svojim nereagovanjem podržavao i odobravao etnička čišćenja. I sve je to uvezano u nastojanje da se pokaže kako je pisac Dobrica Ćosić jedan od glavnih krivaca za sve nevolje koje su snašle i ophrvale Srbiju.

Tu više nije na delu samo Basarina opsesivna obuzetost odlučujućom istorijskom ulogom Dobrice Ćosića, već se radi o posebnoj vrsti politikantskog ispraznog egzibicionizma koji se sve više pretvara u rutinsko kršenje svih elementarnih principa racionalne komunikacije. Ni ovog puta Svetislav Basara nije odoleo da u tekstu „Vule dolazi“ otvoreno napadne Slobodana Gavrilovića kao poslušnog sledbenika Dobrice Ćosića.

Ovakvi prizemni i denuncijantski napadi postali su već uhodani manir u Basarinim famoznim kolumnama koje sve više prerastaju u opsesivna i sve prizemnija politikantska ideološka obračunavanja. Ovakva pisanija se ne mogu više braniti kao deo njegove literarne poetike, radi se o najgrubljem negiranju samih osnova ljudske potrebe da se opisuje i tumači na racionalan i objektivan način svet u kojem živimo. Pred nas se često postavlja dilema, da li se nalazimo među progonjenima ili onima koji su progonitelji.To je izbor koji čovek mora sam da razreši. Svetislav Basara je sudeći po njegovim famoznim kolumnama odavno načinio svoj nedostojni izbor.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner