Početna strana > Rubrike > Kulturna politika > Platani i mediji
Kulturna politika

Platani i mediji

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Milutinović   
ponedeljak, 01. februar 2010.

Najavljena februarska seča drvoreda platana na potezu od Vukovog spomenika do Cvetkove pijace, više od 400 stabala, već je izazvala masovno protivljenje građana. Njihovi motivi su sigurno razni, ali ovaj tekst će biti o tome da je pogrešno ovo nezadovoljstvo pripisati samo bolećivosti osetljivijih građana zbog uništavanja drveća. Kroz slučaj platana na jednom mikronivou može se jasno videti stanje medija i demokratije u Srbiji. I to tim više što je to tema naizgled lokalna i samo ekološka. Platani su simptom ukupnog stanja.

O čemu se tu radi? U Bulevaru kralja Aleksandra postoji drvored koji su svi koji su poslednjih decenija prolazili tom ulicom ili živeli u njoj zapamtili. On ima istorijski, ekološki i estetski značaj, ali se ukupnost tog značaja teško može opisati. To je jedna od stvari koji stvaraju prijatnost u životu, jedna od stvari koje čine njegov kvalitet. Taj drvored je osim toga javno dobro, on je tu za sve i vlasništvo je svih, odnosno, formalno, grada. Nasuprot tome izgleda da stoji samo interes nekoga da zaradi na poslu u kome će sva ta stabla da poseče i izvadi i da zasadi nova. Znači, imamo jednostavan slučaj: na jednoj strani je javno dobro, ono što svima koristi i što je osim toga neobnovljivo u istom obliku – na drugoj je interes verovatno nekoliko pojedinaca da zarade novac. I hajde da vidimo kako sistem funkcioniše kada se te dve stvari sukobe.

Najpre je bez ikakvog obaveštavanja javnosti, kao da se radi o privatnoj stvari, odluka donesena i, sudeći prema najavi o seči drveća u februaru i detaljnim objašnjenjima kakvim drvoredom će postojeći biti zamenjen, ceo posao je već sklopljen. I onda je stvar samo puštena u javnost. Politika je 26. januara 2010. objavila članak u kome je dala prostor dvojici direktora Gradskog zelenila da objasne šta će biti urađeno, što su oni uradili detaljno uz razna obrazloženja zašto je to neophodno. Niko drugi nije dobio prostor. Oprema teksta se jasno stavljala na stranu privatnog interesa. Naslov je glasio „Drvored u Bulevaru još pre tri godine bio u lošem stanju“, a slika je prikazivala stablo koje u sredini ima rupu oko koje je verovatno počeo proces truljenja. Ali recimo da je sve to samo vest, tek najava o poslu, i da još nikakva polemika nije pokrenuta itd. Međutim, to nije tako. Već posle tog teksta pokrenuta je Fejsbuk grupa „Sačuvajmo beogradske platane“ i jasno je bilo da je ova stvar od javnog interesa, mada je to moralo biti jasno i novinarima Politike. I šta rade sad mediji? Svi do jednoga, uz male razlike, se bave spinovanjem ove stvari tako da se javni interes ne vidi.

Blic objavljuje tekst sa istom slikom rupe u platanu (uzged, kada se pogledaju platani u Bulevaru, velika većina je takvog oblika da se ovakva rupa na njima ne može naći) i sa nadnaslovom „Polemika o seči stabala na Bulevaru“, ali u samom tekstu nema druge strane u polemici. Samo su tu objašnjenja profesora Šumarskog fakulteta koji je radio studiju o stanju drveća na Bulevaru, a koja su u potpunosti na liniji objašnjenja direktora Gradskog zelenila. Tu se čak i bukvalno vidi da u izveštavanju medija nešto fali. Mnogo manje tiražni Danas ipak je obavestio i o neslaganjima sa sečom u tekstu „Dve hiljade građana protiv seče stabala“ koji govori o fejsbuk grupi, u međuvremenu narasloj na više od 5000 građana, gde ima i naznaka da sam medij shvata o čemu se radi (drvored se naziva „nezamenljivi ukras najveće gradske ulice”), ali se tekst završava istim objašnjenjima direktora Gradskog zelenila i profesora sa zaključkom da je „seča platana izvesna, bez obzira na nezadovoljstvo građana”. Dakle, i ovaj tekst deluje u istom pravcu. B92 objavljuje tekst 28. januara kada je kontroverznost odluke već sasvim jasna, ali ponovo kao izveštavanje o nečemu što je već odlučeno: „Bulevar ostaje bez platana“. Podnaslov je sasvim jasan: „Beogradski Bulevar kralja Aleksandra ostaće bez 400 platana. Iako se građani protive seči drvoreda, u ‘Zelenilu’ tvrde da je uklanjanje stabala neminovno.” U tekstu je dat prostor ponovo na jednoj strani direktoru Zelenila Radovanu Draškiću, profesoru Šumarskog fakulteta Čedomiru Markoviću, da ponove iste argumente, dok su citirani i neimenovani građani koji se uglavnom protive seči. Čak i Novosti („Trulež stabala na Bulevaru“), Pres i Kurir izvestili su o ovome na isti način. Jedini izuzeci za koje ja znam su uticajno „Dizanje” na radiju B92 i radio Dojče vele, koji je objavio tekst iz perspektive javnog interesa.

Dakle, skoro svi mediji su celu stvar spinovali precizno i isključivo u pravcu protiv javnog interesa. Davali su prostor isključivo jednoj strani sa opremom tekstova koje potkrepljuju tvrdnje direktora Gradskog zelenila, a ako su izveštavali o protivljenjima tekstovi su se uvek završavali sa kontrolisanjem takve štete: evo izvestili smo o nezadovoljstvu, ali ono je uzaludno jer seča je izvesna, neminovna itd. A šta su mediji mogli da urade? Mogli su da rade svoj posao. Mogli su da povedu javnu raspravu o tome: to nije stvar o kojoj se može odlučiti na osnovu izjava jedne zainteresovane strane, mogli su da se potrude da objektivno izveste o javnom mnjenju, koje je verovatno u ogromnoj većini protiv seče, mogli su da naprave minimalan trud da ispitaju da li je tačno ono što se tvrdi u izjavama profesora i direktora. Sigurno postoje zainteresovani pojedinci i institucije koje bi se obavezno moglo pitati: Ministarstvo ekologije i prostornog planiranja, grad Beograd, opština Zvezdara, ekološke organizacije, građani koji žive u Bulevaru i uopšte u Beogradu. Kako su to mediji radili, dobro se vidi na slučaju Novosti: tamo su od pet anketiranih građana svih pet za seču, zabrinuti za svoju bezbednost.

Iz svega ovog se vidi da postoji ogroman problem i da stvar nije samo u gubitku jednog prirodnog i kulturnog dobra. Stvar je u tome da se, dakle, skoro svi mediji bave time da ušutkaju moguća protivljenja i spinuju u nečijem privatnom interesu, da javni interes u odnosu na privatni gubi sa 10:0, ako izumemo Goricu i Dragana koji su možda izrazili samo svoj stav. Interes građana u poslovima institucija i u medijima zapravo ne postoji. Za sada sve stranke takođe ćute o ovoj stvari.

I ovo stanje je redovno. Da se radi o sukobu javnog i privatnog interesa povodom n-tog asfaltiranja neke ulice, sve bi bilo isto samo bi cena koju bi društvo platilo bila u novcu. Sada, međutim, zbog toga što se radi o nečemu što postoji već oko 80 godina i što je važno na više nivoa, stvar postaje zaoštrenija, pa se i priroda medija vidi jasnije. Problem se tiče samog sistema. Onda kada su se mediji privatizovali svi su mislili da je to dobro jer će se tako povećati finansijska odgovornost, efikasnost itd. Međutim, skoro niko se nije pitao šta će tako privatizovane medije naterati da se još uvek bave zajedničkim interesom? Neko može da kaže da će ih građani kazniti nekupovanjem, ali to je veoma problematično: moderni mediji oko 70 odsto prihoda ostvaruju preko reklama koji dolaze ili od privatnog sektora ili od javnih preduzeća, dok je sigurno moguće dovoljno građana privući slikama poznatih, skandalima i pukom nužnošću da se negde dođe do kakvih-takvih informacija. Kao što smo videli u slučaju Bulevara, sami po sebi mediji nisu ništa drugo do psihološko-propagandni kompleti u interesu povezanih lica. Bojim se da je to stanje nepovratno, što znači da bi trebalo razmišljati o novim medijima. Na primer, u okviru jedne fejsbuk grupe u kojoj bi se našli ljudi koji su završili Šumarski fakultet ili znaju praksu u drugim zemljama ili su se potrudili da dođu do studije koja se pominje u ovoj priči moglo bi se doći do više informacija o slučaju platana nego u svim medijima Srbije koji koriste velike resurse i obrću ogroman novac.

Nego da se vratimo platanima. Zbog svega rečenog, ovo pitanje je trenutno najvažnije političko pitanje u zemlji. Ako seča počne, to će biti znak da je u Srbiji, sada u sasvim drugačijim uslovima, moguće ostvariti nešto slično čuvenom slučaju pomračenja sunca koje je medijskom manipulacijom pretvoreno u najveću opasnost po bezbednost i zdravlje građana. I, u neku ruku, to će biti znak da je privatni, partikularni interes najzad i potpuno potisnuo javni. Ako neko misli da je nezaposlenost, kriminal ili čak Kosovo, ono što je važnije političko pitanje, tu se vara. Sve te stvari pokazuju istu strukturu koji imate ovde na mikronivou. Nezaposlenih ima mnogo i zbog toga što je privatni interes u privatizaciji pobedio javni interes za zaposlenošću što većeg broja ljudi uz jednako pojednostavljena i manipulativna obrazloženja o većoj efikasnosti privatne svojine. A Kosovo je egzemplaran slučaj u kome je partikularni interes potisnuo sve norme koje su bile u opštem interesu uz obrazloženja o „jedinstvenom slučaju” koja su bila jednako apsurdna i siromašna kao ova sada. Ako ne znamo ili nećemo da zaštitimo elementaran javni interes, ništa od ovoga se nikada ne može odbraniti, jer nećemo znati kako i gde se to brani.

PS.

U filmu „Avatar” reč je o potpuno istoj stvari kao u slučaju beogradskih platana.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner