Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Kome sve odgovara da jug Kosova bude bez Srba
Kosovo i Metohija

Kome sve odgovara da jug Kosova bude bez Srba

PDF Štampa El. pošta
Ana Radmilović   
subota, 26. septembar 2009.

U Ispred crkve Uspenja svete Bogorodice u Novom Brdu ponovo demonstriraju neki Srbi, malo ih je, dvestotinak, mirni su, tužni, čak i bez ikakvih naznaka da bi mogli izazvati bilo kakav incident. Stoje Srbi sami, okupili se ispred crkve i čekaju da im bilo ko dâ bilo kakav odgovor na makar jedno od mnogobrojnih pitanja koja se tiču njihovog opstanka na toj teritoriji – od koje je Srbija digla ruke, kojom se svet nevoljno bavi i koja je, na kraju, većini građana Srbije dosadila. Stoje okupljeni oko crkve i čekaju, jer je ta (kakva god da je) teritorija jedina kuća koju imaju.

Reč je, naravno, o brutalnim, neočekivanim i, sva je prilika, bezrazložnim hapšenjima četvorice (a zatim i petog) stanovnika ovog kraja srpske nacionalnosti, u blizini Gnjilana u sredu, 23. septembra, zbog navodne umešanosti u ratne zločine – što je čarobna formula za maltretiranje, zastrašivanje i lišavanje elementarnih ljudskih prava malobrojnih preostalih Srba u ovom kraju Kosova i Metohije.

Jedan čovek je spavao u sobi sa svojom ćerkom, čuo galamu, prenuo se, pogledao kroz prozor i video – vojsku! Nakon toga upali su mu u kuću, pretresali, prevrtali stvari tražeći nešto, na glavu njegove ćerke prislonili pušku. Neko ga je u tom trenutku snažno udario i čovek je pao u nesvest. Vezali su ga i odveli u Prištinu. Tamo su ga ispitivali. Šta su tražili, za šta je osumnjičen ovaj čovek? Jedan kaže „za drogu“, ali čovek radi sa drvima, prodaje drva za ogrev, nema nikakve droge. Dakle, ratni zločinac.

Onda ta vojska, Euleks, možda i ROSA (jer liči), dođe i sledeće noći. Uzimaju stvari ljudima iz kuća, prevrću po ostavama, hranu im bacaju, neko ubije kuče od mesec dana, deci na oči.

Jedan od uhapšenih je, povrh svega, pripadnik KPS-a (dakle, morao je mnogo ranije proći sve kontrole i ne može biti reči o nekakvim ratnim zločinima). Među uhapšenima je i jedna žena. Dokaza ili makar nekih preciznijih detalja o ratnom zločinu ovih mirnih i većinom siromašnih ljudi – nema. Neki mladi parovi, nekoliko dana kasnije, pakuju kofere – odlaze. Nije važno gde.

Jedan incident se, treba podsetiti, dogodio pre nekoliko meseci baš u Novom Brdu. Bilo je to na nekakvom sastanku, skupu ljudi koji će učestvovati u decentralizaciji, obrazovali su se timovi koji će voditi ovaj proces u tom kraju koji na papiru nije srpska opština (kao što je Gračanica na papiru Priština, a Goraždevac na papiru opština Peć) i na tom su sastanku predstavnici Albanaca bili ljuti na međunarodnu civilnu kancelariju Pitera Fejta i napustili demonstrativno skup. O čemu se radilo? Nakon prebrojavanja onih koji će izaći na glasanja na novembarskim izborima ispostavilo se da to mesto ima oko 5.300 Srba dok samo nekoliko stotina Albanaca. Novo Brdo, dakle, srpska je opština ako će se raditi po Ahtisarijevom planu. Trebalo je, dakle, da se Srbi ne prijave, da poslušaju savet nekih državnih činovnika (Republike Srbije) i da se drže maksime „tvrdog severa“ po kojoj je svaki Srbin koji učestvuje u albanskim procesima – izdajica. Odbijanje kosovskih Srba da učestvuju u sistemu kvazidržave odgovara, ispostavlja se, i srpskim i albanskim nacionalističkim (ovaj put u negativnom po Srbe smislu) liderima, odgovara onima koji se i dalje nadaju podeli Kosova na južno i severno od Ibra. Jedino kome ne odgovara – to su ljudi koji žive tamo, narodu, Srbima iz Novog Brda, Klokota ili Gračanice, Čaglavice, Prilužja... Oni (ti Srbi južno od Ibra) čine 70 odsto srpskog stanovništva Kosova.

Zanimljivo je, takođe, da su ova hapšenja u sredu usledila nakon incidenata zbog sve većih tenzija između Euleksa i Prištine oko policijskog protokola potpisanog između Euleksa i Srbije. Protokol je na snazi, ali se očekuje nastavak razgovora sa Beogradom u pogledu njegove implementacije. Nakon što su pristalice ekstremne albanske struje koju predvodi Albin Kurti demonstrirali svoje nezadovoljstvo rušenjem i demoliranjem Euleksovih vozila, upozoravajući na taj način međunarodnu zajednicu da nikakvo, pa čak ni ono koje ide u prilog uvođenju nekog reda i zakona na Kosovu, uplitanje Republike Srbije u kosovska pitanja – što se njih tiče, ne dolazi u obzir.

Pored otpora srpskoj državi čije se prisustvo na Kosovu ne želi, ovaj čin pokazuje još nešto. Ne samo srpska država nego i građani srpske nacionalnosti na ovom mestu nisu poželjni. Pa čak ni ti mirni, koji pokušavaju da se integrišu u jedan nepostojeći sistem neke države u nastajanju, ali koja još uvek nema gotovo nikakve poluge upravljanja – sem straha kojim drži Srbe u enklavama mirnim i lišenim skoro svakog prava.

Srbi u selima, u takozvanim enklavama (što često zaboravljamo da pomenemo) – zapravo su većinom oni proterani Srbi iz gradova, ljudi koji su do pre deset godina imali neke univerzitete, neka pozorišta, bioskope, neke restorane i slobodu kretanja koja u praksi znači pravo na socijalni i kulturni život.

To nisu čak ni „pobunjenici“ protiv kakve-takve integracije preostalih Srba u kakvu-takvu (nazovi) državu Kosovo. To su, naprotiv, uglavnom ljudi koji su „prihvatili stvarnost“, koji su, rizikujući da čak budu proglašeni izdajnicima među svojim sunarodnicima koji žive nešto severnije i bliže matičnoj Srbiji, rešili da učestvuju u procesima decentralizacije na Kosovu, da izađu čak i na novembarske izbore koje raspisuje vlada iz Prištine… To su, dakle, Srbi koji će prihvatiti gotovo sve, najčešće očigledno nefer, uslove samo ako će im to omogućiti ostanak na Kosovu.

Učešće Euleksa u ovakvim hapšenjima, upadanje u srpske kuće i odvođenje ljudi na nekakva ispitivanja u Prištinu pod neuverljivim i nedovoljno objašnjenim izgovorom da je reč o nekakvim ratnim zločincima – strašno je, demorališuće je i može da se protumači samo kao podilaženje navodno ekstremnim albanskim grupama poput „Samoopredeljenja“. Navodno ekstremnim – jer više je nego jasno da nema te albanske „ekstremne“ grupe koja radi bilo šta a da se prethodno nije konsultovala, ili tačnije dobila instrukcije iz „centrale“. Niko u Prištini ne nasrće na Euleks i ne prevrće vozila svojih dojučerašnjih čuvara i pomagača u uspostavljanju Republike a da se o tome prethodno nije većalo sa vođama, tj. najvišim predstavnicima njihove vlasti.

Ono što je, povrh svega, najčudnije, ono za šta čovek ni uz najbolju volju ne može da pronađe odgovor i reši enigmu je sledeće: Šta je cilj onih koji se u celoj ovoj kosovskoj zapetljanciji deklarišu kao takozvani ekstremni Srbi? Zvanično, to su neki ljudi koji su apsolutno protiv svega što upućuje na (nesporno sumornu) činjenicu da Albanaca na Kosovu ima mnogo, mnogo više nego Srba, to su ljudi koji su gluvi na, jednako nepopularnu, istinu da oni (ti Albanci) tamo prave neku albansku državu, u čemu ih podržava veliki broj razvijenih zemalja koje su poslale mali milion nekih svojih misionara, izviđača, izveštača i ostalih kako bi se projekat „albanska država Kosovo“ nekako implementirao.

Oni, doduše, ne idu dotle da prevrću vozila Euleksa, malobrojniji su od Kurtijevih pristalica i njihovi protestni skupovi uglavnom deluju neubedljivo i otužno. Ipak, zahtevi su slični. Sličan je otpor koji ova „tvrda“ nacionalna struja u Srba demonstrira spram povezivanja i sporazuma Euleksa sa MUP-om Srbije, što je (ipak) dosta neobično.

Naime, dâ se naslutiti zbog čega članovi pokreta „Samoopredeljenje“ ne žele da ikakav MUP Republike Srbije ima veze sa „njihovim“ Kosovom. Oni su Albanci, nacionalno vrlo jasno određeni, sa ciljevima koji su sasvim u skladu sa njihovim ustrojstvom, tj. opredeljenjem. Sasvim je legitimno da ti ljudi prosto ne nameravaju da dopuste da srpski MUP vršlja Kosovom, makar i pod patronatom i uz odobrenje Euleksa.

Zbog čega Srbi ne žele ovaj sporazum i šta je to što „najpatriotskije“ Srbe među svim kosovskim Srbima nagoni na to da se protive sporazumu svoje države sa trenutno jedinim pravim „gazdama“ na Kosovu – to je pitanje na koje, čak i da mi padne na pamet, ne bih smela da dam odgovor.

Faktički, protivljenjem sporazumu MUP-a Srbije sa Euleksom ovi Srbi protive se prisustvu Srbije na Kosovu. Zbog čega, ako je Kosovo Srbija i Srbija je Kosovo, nekome ko je Srbin smeta zvanično uplitanje srpskih organa u poslove koji se odvijaju na toj teritoriji?

U kakvoj bi vezi mogli da budu protivljenje i albanskih i srpskih „ekstremnijih“ grupacija saradnji Euleksa i MUP-a sa nedavnim divljačkim upadom u nekoliko srpskih kuća u inače mirnom Novom Brdu – ja to naravno ne mogu da znam.

Ono što se, međutim, samo nameće je sledeće: Republike Srbije nema na Kosovu, a ono malo srpskih ministara u prištevskoj vladi nemaju ni podršku ni logistiku da nešto ozbiljno učine na boljitku svojih sunarodnika. Umesto da se iz sve snage i složno preostali Srbi sa Kosova zalažu za sprovođenje decentralizacije i formiranje srpskih opština, veliki deo njih sabotira ove procese, devastirajući one Srbe koji su shvatili da moraju da učestvuju u tim procesima jer je to jedini način da, u ovom trenutku, opstanu na Kosovu.

Srbi su, dakle, u Novom Brdu kao i u svim ostalim enklavama sasvim nezaštićeni i veoma su laka meta za one Albance koji ih ne žele na tim mestima. U te krajeve ne zalazi niko iz srpske vlade, srpski advokati ne dolaze iz Beograda da štite ovaj zaista bespomoćan narod koji već pakuje kofere, dok Srbi sa severa (valjda se još uvek nadajući nekoj podeli koja bi i za Srbiju i za Kosovo bila pogubna) zatvaraju oči, nastavljajući da insistiraju na neprihvatanju jedne stvarnosti koja je više nego vidljiva.

U pravu su čuvari srpskog severa kada kažu da albanska država na Kosovu nije ni zamišljena ni stvorena tako da u njoj bude mesta za Srbe. Pitanje je samo kako to mesto stvoriti, kako se i kojim sredstvima izboriti, kako ljude sačuvati. Baviti se stvarnim problemima, a ne trošiti snagu na unapred izgubljene pobune, blokade puteva i bacanje kamenja na albanske zidare iz naselja Brđani, dok se na nekom drugom mestu dešava nešto što se slobodno može nazvati i novim etničkim čišćenjem uz pomoć pritiska, zatvaranja, maltretiranja i zaplašivanja ljudi koji su imali nameru da mirno ostanu da žive u jednoj maloj srpskoj sredini, da čak i rade u famoznim „kosovskim institucijama“, osnivaju timove za decentralizaciju i albanske, novembarske izbore i učestvuju u tom, ionako diskutabilnom, albanskom sistemu na Kosovu. Sada se dogodilo u Novom Brdu, sutra se može desiti i bilo gde drugde. Srpski manastiri su bez struje, južno od Ibra prodaju se hektari i hektari srpske zemlje, a ništa svetlija slika nije ni na severu, odakle se gotovo svakodnevno iseljavaju neki profesori, pravnici, lekari – rečju svako ko ima gde da ode „u Srbiju“ i napusti „srpsko Kosovo“.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner