Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Hrvati su naša poslednja šansa
Komentar dana

Hrvati su naša poslednja šansa

PDF Štampa El. pošta
Aleksandar Nedić   
utorak, 13. decembar 2016.

Dok sam bio mlad nisam razumeo pravoslavne mislioce koji su tvrdili da su naši neprijatelji u stvari samo strogi prijatelji i da nam u stvari pomažu. Danas, kada sam makar u naznakama upoznao svet i pravila po kojim se „kreće“ ova misao mi je potpuno razumljiva. Dok nas  „takozvani“ prijatelji štede, zavaravaju i pritiskaju na odloženo, izbegavajući da odmah primene najbolnija i najsurovija sredstva stari, dobri, neprijatelji nam odmah sve bace u lice.
Zato volim Balkan i balkanske narode. Ovde nema preteranog uvijanja, svi ti u lice kažu šta misle i šta će uraditi pa makar to bilo i na vlastitu štetu.

U „Evropi“ je već nešto drugačije. Pred javnošću se kunu da je sve „transparentno“ da se igra po jasnim pravilima, a posle se ispostavi da se radi o bandi lopova i licemera kojima ni čast ni zakon ne znače ništa.

Baš zbog toga treba osluškivati šta nam poručuju balkanski susedi koji su osetili čari Evropske Unije pre nego izjave EU zvaničnika. Predstavnici EU birokratije se zaklinju u nepovredivost granica, napišu jedno u rezoluciji 1244 pa priznaju „Kosovo“, oni se pridržavaju zakona pa plivaju u korupciji, oni vole slobodno tržište ali da njihove firme dobiju povoljne uslove u privatizaciji, oni podstiču imigrante a posle nama prete uvođenjem viza...

Sa Hrvatima smo bar načisto, oni će učiniti sve što mogu da nam spreče ulazak u Evropsku Uniju i na tome im hvala. Mi smo sa njima bili u dve države i mislimo da je već dosta, na obostranu korist. 

Ministru pravosuđa Hrvatske Miljeniću se otela pretnja ali njegova izjava da „Srbiji mora biti jasno da ih to čeka (uslovljavanja) i što pre počnu za njih je bolje. To je jednostavno tako i mi odstupiti nećemo“ je potpuno iskrena i u duhu hrvatske politike.

O ulasku Srbije u EU neće odlučivati Hrvati. O našem članstvu će odlučiti Nemačka (a kad ona odluči to će aplauzom podržati i Hrvatska). Ne baš ista, ali ne mnogo različita od Nemačke sa kojom smo ratovali u oba svetska rata i navodno pobedili. Naslednica Nemačke koja je streljala Srbe po receptu sto za jednog. Pomagaće joj Hrvatska koja se još uvek nije suočila sa istinom o Jasenovcu i NDH. Odlučivaće Mađarska u kojoj je mirno umro Šandor Kepiro, zločinac iz novosadske racije…. Odlučivaće oni koji nas nikada nisu voleli i nikada to neće ni učiniti. Svako od njih ima mali spisak želja koje otvoreno ili prikriveno misli da ispostavi Srbiji pre eventualnog ulaska u EU.

Mislim da je to pošteno i da to treba da urade. Sad i ovde, jer će samo tako građanima Srbije postati jasno u kakvo se društvo uključujemo i kakva je to zajednica naroda koja nas očekuje. Slušajući briselske licemere možda i steknemo lažno uverenje da smo dobrodošli, da su Francuzi možda oni stari Francuzi iz dedinih priča i da bratska podrška Grka može išta da promeni.

Evropskoj birokratiji trebaju putevi, rudnici, vazdušni prostor, voda i još neke tehničke sitnice. Treba im i jeftina i krotka radna snaga, najbolje nema i nepismena. Možda i našto malo drugačija, ali im u svakom slučaju ne trebaju Srbi. Srbi, pravoslavni, slobodni, svojeglavi, ponositi, nezavisni. 

Njima ne trebmo mi koji postojimo, njima trebaju neki drugi, ali umesto da idu i traže ih, odlučili su da nas uz pomoć nesposobnog državnog vođstva promene. Pa kad budemo onakvi kakvi treba da budemo onda će nas i primiti.

Kako stvari stoje, Hrvati su nam zadnja šansa. Ne dajte da uđemo u EU, a za uzvrat kad shvatite gde ste dopali, mi ćemo vama pomoći da iz nje izađete. Onako bratski, kao stari neprijatelji.

(Autor je član Srpskog liberalnog saveta)