Hronika | |||
Saša Radulović: Rebalans budžeta nesposobnog premijera |
četvrtak, 30. oktobar 2014. | |
Aleksandar Vučić očigledno nema ni znanja ni kapaciteta ni sposobnosti ni interesa da izvruče zemlju iz duboke krize, dublje i od one pred 5. oktobar 2000.godine. Jedino čime se premijer ozbiljno bavi jeste kontrola medija i medijski mrak, kako bi od građana Srbije sakrio svoju nesposobnost. Ukidanje Utiska nedelje je poslednji primer gušenja slobode medija. Premijer nije u stanju ni da prizna da je na vlasti gotovo dve i po godine. On ne želi da građani znaju da je za to vreme nastavio sa pogubnim Tadićevim parazitskim sistemom i Dinkićevom perpetuum mobile ekonomijom i nastavkom vere u „strane" investitore kao spasioce Srbije, i gurnuo zemlju još dublje u krizu. Za te dve i po godine povećao je dug za preko 7 milijadri evra, smanjio broj zaposlenih za preko 50.000 i postigao rekordan deficit u istoriji Srbije, od preko 2,5 milijarde evra. Ceo budžetski prihod Srbije je jedva 8 milijardi evra. Aleksandar Vučić obmanjuje javnost da penzioneri odricanjem od svoje penzije investiraju u budućnost svoje dece. Smanjenje plata i penzija nije žrtva građana radi bolje budućnosti. Ono je cena nesposobnog premijera, nesposobne Vlade i nesposobnog ministra finansija. Ono je cena partokratije kojoj su važniji nesposobni kadrovi sa kupljenim diplomama na izmišljenim administrativnim radnim mestima u javnom sektoru i koji nas koštaju preko milijardu evra godišnje, od građana Srbije. Otkako je Aleksandar Vučić došao na vlast 2012.godine, do sada je 4 puta sa svojim ministrima finansija radio fiskalnu konsolidaciju i svaki put ju je najavljivao kao spas za Srbiju. I četiri puta smo upali dublje u rupu. Ne može se smanjiti deficit povećanjem poreza i smanjenjem rashoda. To dovodi do smanjenja privredne aktivnosti, koja dovodi do pada poreskih prihoda i još većeg problema sa deficitom. Ovo je peti put da pokušavamo isto. Racionalni ljudi ne rade isto i očekuju drugačiji rezultat. Prvo je Dinkić radio rebalans budžeta za 2012. godinu i promašio na prihodnoj strani za 150 miliona evra. Pa je radio budžet za 2013.godinu i promašio na prihodnoj strani za 1 milijardu evra. Pa je radio rebalans budžeta za 2013.godinu i promašio na prihodnoj strani za 300 miliona evra. Pa je ministar Krstić radio budžet za 2014.godinu i promašio na prihodnoj strani za preko 350 miliona evra. Sada ministar Vujović pokušava da uradi isto. U rebalansu budžeta poreski prihodi su manji za 360 miliona evra, iako je zajedno sa budžetom za 2014.godinu bivši ministar finansija Lazar Krstić povećao gotovo sve poreske stope. Prihodi od PDV-a manji su za 270 miliona evra. A povećali smo stopu PDV-a sa 8% na 10%. Prihodi od PDV-a u zemlji manji su za 350 miliona evra. Prihodi od akciza manji su za 140 miliona evra. A povećali smo stope akciza. Pihodi od akciza na duvan manji su za 170 miliona evra. Sa druge strane: - Povećane su bezumne Dinkićeve subvencije za 110 miliona evra na ukupno 780 miliona evra - Budžet same Vlade i njenih kancelarija je povećan za 16 miliona evra - Rashodi za robu i usluge još 15 miliona evra - Kazne i penali po nalogu sudova gotovo 80 miliona evra - Nabavka zgrada i građevinskih objekata 152 miliona evra. - Nabavka raznih mašina i opreme 84 miliona evra - Nabavka zemljišta 37 miliona evra. - Dinkićev Nacionalni investicioni plan 35 miliona evra - Otplata kamata po garancijama javnim preduzećima monopolistima 75 miliona evra - Razne dotacije nevladinim organizacijama 70 miliona evra A ukupni očekivani efekti smanjenja penzija su 210 miliona evra na godišnjem nivou. Potpuno je jasno da je ova mera nepotrebna. Nisu mogli ni da sačekaju 2 godine, kako kažu, da se strpe za mašine, opremu, zemljište, zgrade, subvencije, budžet Vlade, dotacije... i da ne diraju plate i penzije, a da sa druge strane uvedu red. Detalje po svim stavkama i ministarstvima rebalansa budžeta možete pronaći u ovom izveštaju koji poredi budžet i rebalans budžeta za 2014.godinu, U dokumentu su navedeni svi rashodi po ekonomskoj klasifikaciji kao i visina budžeta skupštine, predsednika, vlade i svih ministarstava i institucija koje se finansiraju iz budžeta. Inače, bilo bi zgodno da sama vlada objavljuje ove podatke i daje nam analizu, kako bismo mogli da pratimo u čemu su promene. To je očigledno previše da se traži. Isto tako, zaista je krajnje neozbiljno usvajati rebalans budžeta krajem oktobra meseca i usvajati ga po hitnom postupku. Do kraja oktobra je po zakonu morao biti gotov nacrt budžeta za 2015.godinu. A njega nisu ni počeli. Kako su banana zakoni kojima se smanjuju plate i penzije neustavni, pokrenuli smo potpisivanje peticije protiv smanjenja plata i plenzija . Potpisnici peticije će biti uključeni u ustavnu žalbu koju pripremamo i koju ćemo podneti Ustavnom sudu. Plan za izlazak iz krize sam dao još u septembru 2013. godine kao ministar privrede. Na žalost, od tog plana je Aleksandar Vučić odustao jer je podrazumevao konačno uvođenje reda i odustajanje od partokratije. On je bio i ostao glavna prepreka za sve ozbiljne reforme u Srbiji. Smanjenje penzija nije reforma. Plan je ukratko predviđao (detalje možete pročitati u tekstu Zašto sam ušao u vladu): - Otpuštanje 15% partijskog viška iz javnog sektora - ušteda od preko 1 milijarde evra - Uvođenje univerzalnog sistema socijalne pomoći za sve porodice u Srbiji koje nemaju primanja - trošak od 300 miliona evra - Smanjenje poreza i doprinosa i uvođenje progresivnog oporezivanja, tako da je ukupno poresko zahvatanje na minimalnu zaradu 20%, ne 60% - trošak od 700 miliona evra - Ukidanje subvencija - Završetak restrukturiranja do kraja jula meseca 2014.godine - Povezivanje radnog staža za sve zaposlene, isplata svih zaostalih zarada i overa zdravstvenih knjižica - Uvođenje reda u javna preduzeća, njihova profesionalizacija i departizacija, do kraja 2014.godine Ovim bi se održala domaća agregatna tražnja i stvorile pretpostavke za prevođenje sive ekonomije koja čini 30% BDP-a Srbije u legalne tokove i značajan privredni rast na osnovu čega bi nastavili dodatno smanjenje poreza i doprinosa i doveli ga na nivo od 10% na minimalac. Ne treba smanjivati penzije. Ne treba smanjivati plate. To ne samo da je protivustavno i nemoralno, nego i je i ekonomski štetno. Od penzija živi pola Srbije. Treba ukinuti sulude Dinkićeve subvencije. Otpustiti partijski zaposlen višak kadrova sa kupljenim diplomama iz javnog sektora. Uvesti univerzalnu socijalnu zaštitu za sve porodice u Srbiji koje nemaju primanja. Overiti svima zdravstvene knjižice. Smanjiti namete na rad. I uvesti red. „Možeš neke ljude obmanjivati sve vreme, sve ljude neko vreme, ali ne možeš obmanjivati sve ljude sve vreme." (Blog Saše Radulovića) |