Početna strana > Hronika > Porodice srpskih žrtava na Kosovu i Metohiji: Tražimo pravdu za 3.000 ubijenih
Hronika

Porodice srpskih žrtava na Kosovu i Metohiji: Tražimo pravdu za 3.000 ubijenih

PDF Štampa El. pošta
subota, 23. jul 2011.

Porodice srpskih žrtava na Kosovu i Metohiji apelovale su na državne organe Srbije da od UN zatraže da pokrenu mehanizme za procesiranje i kažnjavanje odgovornih za otmice, ubistva i trgovinu organima njihovih najmilijih.

Apel je upućen sa okruglog stola u Beogradu na kome je vođena debata povodom 13. godišnjice otmica i masovnih stradanja srpskog i drugog nealbanskog stanovništva na Kosovu i Metohiji.

Debata je upriličena povodom 12. godišnjice masakra 14 srpskih žetelaca u Starom Grackom kod Lipljana, koje su pripadnici albanske paravojne formacije OVK pobili 23. jula 1999. godine.

Predsednica Udruženja porodica kidnapovanih i ubijenih na Kosmetu Nataša Šćepanović zatražila je istinu i pravdu za, kako je navela, više od 3.000 nedužnih Srba i drugih nealbanaca, koji su prisilno nestali ili ubijeni pre, u toku i posle oružanih sukoba.

Ona je istakla da mnoge porodice ovih žrtava znaju ko su počinioci zločina, a oni se danas slobodno šetaju Kosovom "zaštićeni i pošteđeni odgovornosti i kazne, a mnogi se bave politikom i nalaze u vrhu vlasti i privremenim kosovskim institucijama".

Šćepanovićeva je podsetila da niko od Albanaca, pripadnika OVK, bez obzira na obilje ponuđenih dokaza i svedoka "još nije osuđen" i da "jedino porodice srpskih žrtava na Kosmetu nisu doživele nikakvu satisfakciju, za razliku od onih u BiH i Hrvatskoj".

Istakavši da su srpske žrtve diskriminisane, ona je navela da se namerno istina o njihovom stradanju daje u "malim dozama" i razvlači godinama, jer je "cilj da se nikada ne sazna i da kaznu izbegnu glavni krivci, oni koji su ubijali za etnički čisto, nezavisno Kosovo".

Član Upravnog odbora Udruženja Marinko Đurić naglasio je da "srpskim i drugim nealbanskim žrtvama nije ukazano i dužno poštovanje, niti iskazan žal za njima".

"Nevladine organizacije srpske žrtve zaobilaze. Izgleda da nisu za njih dovoljno 'finansijski unosne', a oni u međunarodnoj zajednici, koji bi trebalo da razotkriju zločine, guraju ih pod tepih", rekao je Đurić.

"O hrvatskim, muslimanskim, albanskim žrtvama mediji su brujali i sve o njima znamo", rekao je on i zaključio da je krajnje vreme da se "država Srbija potrudi da rasvetli zločine nad Srbima".

Milena Radević ispričala je kako su njen sin Ivan Radević (25), i još pet srpskih mladića, ubijeni u rafalnoj paljbi albanskih terorista 14. decembra 1998. na kafić "Panda" u Peći, a muž Bogdan kidnapovan na kućnom pragu 24. juna 1999. godine, posle potpisivanja Kumanovskog sporazuma.

Ovim zločinima se nije bavio Haški tribunal, jer se ne tretiraju kao ratni zločini, koji ne zastarevaju, ukazala je Radevićeva, pa zato porodice mnogih srpskih žrtava strepe da ubice njihovih najmilijih nikada neće stići kazna i da će biti zaboravljene, a "zaborav je gori od smrti".

Zamenik srpskog tužioca za ratne zločine Miloljub Vitorović je objasnio da, prema stavovima Haškog tribunala, zločini OVK počinjeni uoči i neposredno posle ulaska međunarodnih trupa, ne potpadaju pod ratne zločine, jer u to vreme "nije bio dovoljno visok intenzitet sukoba".

Prema njegovim rečima, ni 140 žrtava za njih nije dovoljno da potvrdi sukob visokog intenziteta, ali bez obzira na to srpsko tužilaštvo za ratne zločine bavi se tim zločinima.

"Problem je obezbediti dokaze i svedoke, pa je tako i u slučaju 'Panda' srpsko tužilaštvo formiralo predmet, ali nema tragova koji bi doveli do hapšenja", naveo je Vitorović koji je radio na slučaju "Gnjilanske grupa", odgovorne za smrt najmanje 80 ljudi.

On je podsetio da je u ovom slučaju 11 dana, po pet sati, svedočio Albanac koji je učestvovao u tim zločinima i ispričao kako je od 14. godine bio trovan mržnjom prema Srbima i da je morao da progovori, jer s tim zlodelima nije više mogao da živi.

"Bojim se da nikada nećemo doći do glavnih krivaca, onih na vrhu, jer su ohrabreni i nagrađeni za zločine", rekao je Vitorović.

"Ti koji su terali ljude da čine zlo, danas žive na Gnjilanskom Dedinju, njihova deca se školuju u inostranstvu, a oni koje su zadojili mržnjom i koji su počinili zločine, nemaju ništa", kazao je Vitorović i zaključio da je pravda za žrtve moguća ukoliko oni svedoče.

(Tanjug)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner