Politika: Zagreb traži od srpskih vlasti Meštrovićevu skulpturu „Majka Hrvata”

Hrvatska će od srpskih vlasti uskoro da zatraži da joj bude vraćena skulptura Ivana Meštrovića (1883-1962) „Povijest Hrvatske”, poznata i pod imenom „Majka Hrvata”, koja se nalazi u parku ispred kompleksa Beli dvor u Beogradu. Gradonačelnica Knina Josipa Rimac najavila je da će to biti prvi potez grada Knina nakon petog avgusta i proslave godišnjice „Oluje”, kao i da će to učiniti uz pomoć Ministarstva spoljnih i evropskih poslova, prenosi zagrebački nedeljnik „Globus”. U tekstu „Povijesni misterij – kako je Meštrović `Majku Hrvata` prodao Srbima” napominje se i to da se lik Meštrovićeve majke, uklesan u skulpturu, odnedavno nalazi i na biometrijskim ispravama hrvatskih građana.

Razlog zbog čega Hrvati traže da skulptura bude premeštena u Hrvatsku jeste taj što navodno skulptura nije plaćena, kao i da je želja poznatog vajara bila da ona bude u Hrvatskoj. U tekstu se navode različiti podaci. Najpre da u monografiji Ivana Meštrovića iz 1933. piše da je kralj Aleksandar Karađorđević skulpturu platio, a potom se citiraju delovi iz pisama Ivana Meštrovića Mihovilu Abramiću, tadašnjem direktoru Arheološkog muzeja u Splitu, iz 1953, gde vajar preporučuje direktoru da se zauzme da se skulptura iz Beograda prenese u Split. Ta pisma objavio je i Duško Kečkemet, autor najopsežnije monografije o Ivanu Meštroviću.

U Meštrovićevom pismu stoji: „Vi se sećate da sam bio u svoje vreme izradio jednu sedeću figuru s jednim fragmentom na krilu koju sam nazvao ’Hrvatska povijest’. Ta je stvar imala doći u Muzej hrvatskih starina koga su trebale u Kninu podići Savska i primorska banovina, no kada je ta ideja propala ova stvar je svršila u vili kralja Aleksandra na Dedinju. Sada kad će se napokon taj muzej ostvariti u Splitu, ja držim da ova skulptura prvenstveno spada u Muzej hrvatskih starina u Splitu, i da se smesti negde na ulazu u Muzej”.

U pismu piše i da je kralj Aleksandar Karađorđević saznao za ovu figuru, izjavio je da mu se kip vanredno dopada i da bi želeo da ga kupi. „Kad sam mu objasnio da za koju je svrhu napravljen, on je izjavio da ga želi privremeno postaviti u poseban paviljončić kraj svoje vile na Dedinju, a kad se muzej napravi, da će ga onda pokloniti muzeju. Sa Aleksandrom se doskora desilo šta se desilo, a figura u mramoru ostala je na Dedinju, a ja joj ne znam dalju sudbinu”, piše u pismu Ivana Meštrovića.

„Globus” dalje podseća da je višegodišnji upravnik Muzeja Ivana Meštrovića, Andro Krstulović Opara, prošle godine, u okviru Noći muzeja, postavio studijsku izložbu posvećenu ovoj skulpturi i potrebi njenog povrataka u Hrvatsku. On je, kako se ističe u tekstu nedeljnika, uveren da kralj nije platio skulpturu, rekavši da Meštrović kao častan poslovan čovek ne bi insistirao da se skulptura vrati  da je bila plaćena. „Koliko ja znam, iz svega što sam do sada proučavao, kralj Aleksandar nije platio skulpturu”, tvrdi Opara. A na pitanje šta ako se ispostavi da je ipak plaćena, on kaže da i u tom slučaju treba postići dogovor da se skulptura vrati u Hrvatsku.

U tekstu se citira Jana Vujnović, kustos Belog dvora, koja kaže da je skulptura plaćena, a da se račun nalazi u Arhivu Jugoslavije. Iz Arhiva, međutim, do zaključenja broja nismo dobili potvrdu da je račun pronađen.

Pres služba Belog dvora odgovorila je „Politici” da se jedino pitanje u vezi sa ovim slučajem odnosi na problem same inicijative iz Hrvatske da to nekome treba da se vrati. – Kome da se vrati i zašto? Skulptura je plaćena novcem kralja Aleksandra Karađorđevića – kažu u Dvoru.

U katalogu državne umetničke kolekcije Dvorskog kompleksa u Beogradu navedeno je da je skulptura nastala kao verzija istoimenog dela koje je umetnik radio 1932. godine za Muzej hrvatskih starina u Zagrebu.  Na inicijativu kralja Aleksandra Prvog, od novembra 1933. do aprila 1934. Meštrović je zajedno sa timom klesara radio na izradi skulpture „Povijest Hrvata” za Dvorski kompleks. Delo je dopremljeno maja 1934. i smešteno u vrtni paviljon, naspram glavnog ulaza u Kraljevski dvor. „Povijest Hrvata” predstavlja žensku figuru odevenu u stilizovani nacionalni kostim Dalmatinske Zagore, onda ne čudi što se u dokumentima naziva i skulpturom Zagorkinje – napisano je u katalogu.

Na skulpturi se vidi ozbiljno lice bez izraza, i sa rukama sklopljenim na horizontalnoj površini ploče u njenom krilu odaje utisak savršenog sklada i mira. Ovakav koncept ženskog lika, arhetip majke mudrosti, nalazi se i u ranijoj Meštrovićevoj skulpturi iz 1908. „Moja majka”. Horizontalna ploča na kojoj počivaju ruke žene nosi natpis ispisan glagoljicom „Povijest Hrvata”. U katalogu piše da ploča kao i stilizovani nacionalni kostim Zagore podvlače identitet hrvatske nacije. „Majka Hrvatska oličena u skulpturi ’Povijest Hrvata’, uzdignuta je na postament sa sopstvenim odrazom u vodenom ogledalu ispred paviljona. U mitologiziranoj viziji jedinstvenog jugoslovenskog prostora u okviru oficijelnog dvorskog vrta, ona bi mogla predstavljati pandan arhetipu ratnika oličenom u liku Miloša Obilića”, navedeno je u tekstu kataloga.

M. Sretenović

(Politika)