Početna strana > Hronika > Muhamed Jusufspahić: I tretiraju nas i maltretiraju
Hronika

Muhamed Jusufspahić: I tretiraju nas i maltretiraju

PDF Štampa El. pošta
ponedeljak, 27. april 2015.

Kada sa muftijom srbijanskim Muhamedom Jusufspahićem, zamenikom reis-ul-uleme Islamske zajednice Srbije, šetate Dorćolom, prekinućete razgovor i šetnju barem nekoliko puta jer komšije i poznanici zastaju da ga pozdrave, ponešto i da ga priupitaju, onako u hodu, na uvo. Muftija je i sam mnogo puta ponavljao da je Srbija njegova zemlja, Beograd njegov grad, ali nas je nedavno ponovo podsetio da se ovdašnji muslimani sreću sa čitavim nizom problema. Većina ih se tiču onih najosnovnijih prava. Od toga da nemaju svoje groblje do toga da se jedina beogradska muslimanska bogomolja vodi na Grad Beograd i Republiku Srbiju.

„Pravni položaj džamije sledi pravni položaj zajednice srbijanskih muslimana, i još uvek je nerešen, a nije nerešiv, samo ako i malo dobre volje ima među čovečnima. Prosto nam se svima nameće pitanje da li ovaj narod uopšte zove Boga”, kaže u intervjuu „Politici“ muftija srbijanski Muhamed Jusufspahić.

Da li je to jedini gorući problem koji muči beogradske muslimane?

Gorućih proba i problema ima, ali od pitanja našeg sveukupnog pravnog položaja u našoj zemlji Srbiji – nema. To je naš najveći ispit i iskušenje,jer iz njega ishodi svaki drugi, delatno-pravno-imovinski nesporazum koji možemo imati sa svojom domovinom. Napominjem, to jeste muka srbijanskih muslimana, ne samo beogradskih, jer se iste stvari činjenično dešavaju i niškim, novosadskim, novopazarskim, šabačkim muslimanima, i verujte mi da bi nabrajanje gradova potrajalo.

Koliko vaša zajednica ima bogoslužbenih prostora u Beogradu i koliki, otprilike, broj vernika živi u glavnom gradu?

Muslimani čine znatan deo beogradskog življa, deset odsto, tako da je 15 klanjališta za oko 185.000–200.000 beogradskih muslimana, reklo bi se, malo, jer se radi o kućicama koje uz Bajrakli džamiju koristimo kao molilišta Bogu samom u raznim beogradskim opštinama. Nijedna naša džamija, kao i naša prva, Bajrakli, nije dobrodošla ovde, jer nije legalizovan prostor, Drugačijese ne može shvatiti. S druge strane, od sveukupnog spomenutog broja muslimana, mali broj su poklonici, klanjači Bogu samom, pa tako stanemo u taj mali prostor. Moram da napomenem da upravo usled povećanog broja naših molitvenih prostora, broj poklonika, klanjača nikada nije bio veći, verovatno i zbog toga što su im sada molilišta bliža, pa je jednostavnije čoveku.

Šta je sa pravnim položajem Islamske zajednice Srbije? Da li se pred zakonom i Islamska zajednica Srbije i Islamska zajednica u Srbiji tretiraju kao tradicionalne verske zajednice?

I tretiraju nas i maltretiraju. Sve su to naslage nerazuma prošlosti i želja da se takvo stanje održava i produbljuje. Muslimani Srbije treba da poštuju i vole svoju domovinu, svoju Srbiju, bezuslovno, samog Boga radi. Ali i Srbija nas treba da poštuje, samog Boga radi, pa i ako nas, njega radi, ne može voleti. Da su neka od spomenutih prava ispunjena, prvenstveno registar, a draže mi je reći beležnik, verovatno biste postavljali druga, lepša, pitanja, i dobijali druge, lepše, odgovore, ali ovo jeste muka... Sve to, pa i uspostava nesrbijanske islamske zajednice, ima za cilj izazivanje nereda, ugrožavanje javnog reda, pa i uređenja. Musliman Srbije ne treba da traži sebi drugu domovinu, već da na najpravniji i najispravniji način sebi izbori ravnopravnost, u svakom pogledu, sa ostalim žiteljima Srbije. Tuda smo se uz Božju pomoć kao srbijanski muslimani i zaputili.

Da li ste podneli zahtev za restituciju imovine i imate li procene koliko imovine treba da bude vraćeno vašoj zajednici kroz proces restitucije?

Dosta imovine naše zajednice treba da bude povraćeno našim zahtevom. Bilo bi i više, jer nam je najviše oteto pre vladavine ateista, nepobožnih, a ovaj zakon ne obuhvata ranije oteto.

Da li ima dijaloga između Islamske zajednice Srbije i Islamske zajednice u Srbiji? Ima li prostora da se te dve zajednice ujedine?

Kad god nam je sami Bog preči, tada nam je i pravo Božje preče. Pravo Božje nas uči da svaki rod, svako tlo, svaki jezik, svaka država, ima pravo na svoju zajednicu alaholjubnih-bogoljubnih, muslimana, i na zajedništvo svih alaholjubivih zajednica. Prema tome, i mi muslimani Srbije ravnopravni utome jesmo. Ko to shvati, kad god shvatio, nema kuda, već ovuda. Samom Bogu je slava i hvala, imamo mnogo dobrih ličnih veza i odnosa sa svojom braćom gde god da su, jer nam je sami Bog srcima preči. Ima i onih drugih, pa mu ispravno ne služe i ne ispovedaju veru.

Raste broj Evropljana koji odlaze u verske ratove, a vehabizam je prisutan i na našim prostorima. Kako Islamska zajednica Srbije može da utiče na zaustavljanje ovakvih pojava? Da li su i vaši vernici uznemireni njihovim prisustvom?

Bogom, samim mirom, es-selamom, mi smo mirni. Nismo uznemireni, ali moramo biti brižni, jer nebriga jeste veliki greh. Moramo da delujemo, pomenom samoga Boga, i na sebe i na druge, koliko je Božja volja. Moramo se boriti i izboriti protiv svakog vida nasilja pa i zastrašivanja drugih. Moramo se kao hodže, imami, muftije, predvođeni reisom, ovde u Srbiji, mi muslimani svi, boriti ispravnim tumačenjem korenite, kuranovite reči samog Boga, Alaha. Muslimani su selamni, a ne islamni, Muslim je selamista, a ne islamista, on jeste Bogoljub, a ne Veroljub. Ne ljubi, ne obožava veru, već samog Boga, a veri je voljom volitelj. Bogoljub voli sve Božje. Veroljub ne voli drugoverne.

Posle svih dešavanja uzrokovanih napadom na redakciju „Šarli ebdoa”, kakvo je vaše mišljenje: da li Evropa dovoljno poznaje islam?

„Izazivački postupak je gori od izazvanog ubistva”, to je Božja reč. Pa zar nije „uzrokujuće zlo gore od uzrokovanog, posledičnog, zla”. Pa sledeće ubistvo biva posledicom svog uzroka, prethodnog ubistva. Pojedini „islamolozi” u Evropi, pa i ovde u Srbiji, među kojima neki ni jezik kuranoviti čestito ne poznaju, nečasno obavljaju svoju dužnost. S druge strane, današnji osvajači, tačnije vaseljenski i svemirski moćnici, čas koriste pridošle, ko god da su, kao konkurentnu radnu snagu, svojoj matičnoj, čas ih koriste kao neoosvajačku radnu snagu prema vladama njihovih matičnih zemalja. Sve je to „već viđeno” kod svih osvajača i sve je to u sklopu potrage za pravim vrednostima koje se ne mogu odštampati, a bez kojih se ne može. Ne shvata narod da mu je Bog sami darovao sve što mu treba za zdrav i prav život, i vazduh sav i vodu svu, i zemlju da rađa mu, ida ne treba halapljivo otimati. Kao što je u prilici da približi se samomBogu, ispravnim hodom i putem pravim, pripadnik svake vere, u prilici je i da se udalji od samog Boga, neispravnim hodom i putem krivim.

Nezvanično se govorilo da ste kandidat za ambasadora Srbije u Saudijskoj Arabiji. Da li su se te najave konkretizovale?

Biće volja Božja. Božji, Alahovi, prihvatamo je, rado. Tu je mir.

Jelena Čalija

(Politika)