Početna strana > Hronika > Mihailo Medenica: Umiranje u kontejneru
Hronika

Mihailo Medenica: Umiranje u kontejneru

PDF Štampa El. pošta
utorak, 13. septembar 2016.

 Pogrešio je avetni Milanović nazvavši nas "šakom jada", jer jada je ovde mnogo više nego za šaku, a šake staračke, umorne, drhtave...hladne, ukočene, umrle...

Starcu je poklopac kontejnera slomio vrat, u nekom aranđelovačkom naselju, juče, koji minut pre podneva.

Skupljao je, kažu, ostatke hrane, jedva se uspevši taj korak do "neba", na stopicu kontejnera...

Poklopac mu je prelomio vrat! Ko staru, krtu granu. Imao je 92 godine.

Da, lepe godine...

Duboka starost. Ko zdenac. Kao kontejner po kojem je prebirao.

Kao grob u koji će, prebijenog vrata, uz opelo i slovo da ga je zdravlje poslužilo, jer ipak su to lepe godine za umiranje, a smrt ko smrt- nikakvih manira, neuviđavna, vazda ljubomorna na život pa bane i prene onako ružna, ne mari jel dostojna, dostojanstvena, vredna pomena: “O, lepe li smrti...”

Da, ima i lepih, verujte, ako se umre od života, recimo!

Ne umoran od njega, ne slomljen njime, ne skupljajući krhotine života, već ko čovek, ne u 92 godini prelomljenog vrata, u kontejneru!

Smrt ovog mučenog starca smrt je svih nas! 

Smrt ovog starca na dušu vama, bahati i razgoropađeni politički lešinari, ma koje orijentacije bili, jer svi ste orijentisani isto- ka sebi i svojim foteljougodnim zadnjicama, i obrazima koji na jastuku ostave trag đona!

Jel to ta žrtva koju moramo podneti danas zarad goreg sutra?!

Kakav je to put u “izvesno” svetlu budućnost ako je oivičenim krajputašima postradalih u čeonim sudarima s naličjem života?!

Jel svetlo na kraju tunela zapravo plamen sveće, pa kako ko stigne do kraja preda je onom za njim i poželi: “Neka ti je lak crni život, žao mi je, iskreno, saučestvujem u bolu!”

Zalud vam vaše mizerne pobede i uspesi koliki god bili, jer ništavni su naspram vesti o stracu prelomljenog vrata, jer upravo nije vest već nekrolog Srbiji!

Sram vas bilo, nesoji, jer lepe je godine doživeo...

Baš lepe, i otišao “mirno”- prelomljenog vrata, u kontejneru, bez jauka, možda s korom hleba među koščatim, zgrčenim prstima..?

A, možda da i ovo preinačite u svoj uspeh: “Starac, koji je zahvaljujući vizionatskoj politici vlade uspeo da doživi 92 godinu, u snazi da sam otvori kontejner, preminuo je nakon ostvarenog cilja- dohvatio je komad hleba s dna kontejnera, što je za svaku pohvalu, i primer ostalim ispisnicima da godine nisu i ne smeju biti izgovor, već dokaz da se sve može kad se hoće, i da nema parčeta hleba koji staračka ruka ne može dohvatiti, ma koliko đubreta bilo preko njega...”

Imao je 92 godine, bio je gladan, zapravo- sit svega! Nastradao je pod nerazjašnjenim okolnostima- sumnja se da smrt nije imala ništa s tim, život se nalazi u bekstvu...

(Moj Nedeljnik)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner