Početna strana > Hronika > Mihailo Medenica: Menjam ženu za radno mesto
Hronika

Mihailo Medenica: Menjam ženu za radno mesto

PDF Štampa El. pošta
nedelja, 11. decembar 2011.

Kao zakleti pristalica vodilje „ko voli da radi, o glavi mu se radilo" izražavam najdublju zahvalnost organima (bez) vlasti na uvođenju novih praznika, kako državnih tako i verskih, apelujući da se ne stane samo na tri.

Štaviše, predložio bih još nekolicinu izuzetno značajnih događaja, koji bez dileme zaslužuju da budu praznovani i sačuvani za pokolenja kao vanvremenske vrednosti.

Novi Vaskrs: dan kada je mesija iz Žitorađe skinut sa petooktobarskog krsta i vaskrsao u političkoj javi, opisan u jevanđelju po Borisu, rečima: „Bejah nerazuman kod pameti i slep kod očiju, kad mi se u postizbornoj tmini ukaza Sveti duh i posla angela kojeg su jedva nosila nejaka krila. Obrati mi se rečima: „Donosim ti koalicioni kapacitet i poslanicu o istorijskom pomirenju, grešniče! Ko u mene (po)veruje njegovo je carstvo ovozemaljsko, nebesko ostavimo glasačima". Ostadoh nem pred milošću božjom, primih ga u svoje skromne vladajuće jasle, i njegovih stotinak apostola u ministarstva i upravne odbore, i njihovu nejač u državnu službu, i poznanike u razne komisije, i osetih radost kakvu još samo naručeno istraživanje javnog mnjenja doneti može"...

Predlažem da se ovaj praznik slavi najmanje sedam dana, uz radosni poklič: „Ivica vaskrese, Borisu radost donese - vaistinu donese"!

Dan mladosti: rođendani svih koalicionih lidera, ministara, državnih sekretara, podsekretara, savetnika, pi-arova, vozača i tetkica u Vladi. Na dan rođenja premijera svakom novorođenom detetu, bez obzira na pol, dati ime Mirko, u znak neizmerne zahvalnosti roditeljima basiste iz Zaječara, koji su nakon dužeg većanja, jedne hladne noći odlučili da ga daju u politiku, verujući da će se bolje snaći u ulozi državnika nego pastira, s obzirom na to što se iz čobanije uvek vraćao s nekoliko ovaca manje. Mada i danas deluje kao da mu nisu sve ovce na broju, stado kojem sad rukovodi bezbrižno bleji na zadnjim sedištima službenih „audija".

Praznik rada: slavi se individualno, odnosno na dan kada radnik ostane bez posla i svečano preuzme radnu knjižicu, uz toplu reč poslodavca na rastanku: „A za ovo što ti dugujem možeš samo da me mrziš i tužiš, al' ćeš da dobiješ..."!

Možda bi čak i lokalne samouoprave mogle da omasove ovaj praznik organizujući prezentaciju tehnoloških dostignuća u svojim opštinama: „Tehnološki viškovi za 21. vek", recimo, pa da vremenom to preraste i u bratimljenje opština i gradova sa jednakim brojem nezaposlenih, međusobne posete, svečanosti, (ne)radničke igre, sklapanje mešovitih brakova (ona je na birou, on u otkaznom roku)...

Verujte, svašta može da se izrodi iz ove ideje, rijaliti šou na primer: „Menjam ženu za radno mesto"; „48 sati otkaz"; „Domaćine, razvedi se, našla je zaposlenog"; „Survajver - od doručka do večere" (nije obavezno da budu u istom danu, naprotiv)...

Dan sećanja na poslanike: izuzetno važan praznik, u čast dana kada je svih 250 poslanika poslednji put bilo u sali i radilo svoj posao, poznat i kao „moleban za kvorum". Tog dana bi valjalo organizovati za osnovce i srednjoškolce nastavu u prirodi i marš „stazama poslanika", koji bi se završavao u skupštinskom restoranu, mestu gde su poslednji put viđeni narodni predstavnici u većem broju. Jedna od stajanki bi, naravno, bila i pred skupštinskom blagajnom, gde bi im Veljko Odalović držao nadahnute govore o junačkim ofanzivama poslaničkih grupa na taj dobro utvrđeni objekat.

Dan žena: ne mislim na prevaziđeni 8. mart, već dan kada je Nada Kolundžija prešla iz stranke u stranku (znači, više datuma), Jelena Trivan rekla nešto pametno (željno isčekujemo taj dan, pa da ga slavimo), Vesna Pešić se povukla iz politike (deco, o tome ostavljamo vama da svedočite, eventualno), Jorgovanka Tabaković postala zaista napredna i umerena (ha-ha-ha-ha-ha), Snežana Malović počela da se meša u svoj posao (sreća da ima vizit-karte na kojima piše „ministarka pravde" inače bi promašila i ulicu i zgradu), i tako dalje, spisak je podugačak, a život kratak...

Dan ulaska u EU: slaviti svaki dan, pa kad bude! Pred kraj dana bi se Boža Đelić obratio naciji između reklame za lek protiv noćnog mokrenja i dnevnih uložaka saopštenjem: „Ni danas nismo ušli u EU, ali već sutra, sasvim moguće! Obucite se svečano i budite u pripravnosti"! Ili još bolje, uvesti neki broj na koji bi se javljao, kao ono za tačno vreme: „Tačno je 15 časova, 30 sekundi, osam stotinki - još nismo u Evropskoj uniji, molimo pozovite kasnije"...

Dan običnog čoveka: ha-ha-ha-ha-ha-hah... Bože, što ste naivni! Suspendovano do daljnjeg! Godina ipak ima samo 365 dana.

(Pres)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner