Početna strana > Hronika > Mihailo Medenica: Kome mirdita - kome dobar dan?!
Hronika

Mihailo Medenica: Kome mirdita - kome dobar dan?!

PDF Štampa El. pošta
petak, 31. maj 2019.

 Godinama pišem protivu tog festivala idiotluka „Mirdita- dobar dan“ i sve sam ubeđeniji da grešim- nije nama problem mirdita, već dobar dan!

Odavno smo prestali da se borima za dobre dane pa otuda jedno mizerno mirdita i može da nas uzdrma iz temelja, jer smo prag dali za panj…

Na panj su se kao na presto popeli pajaci, podlaci, ludaci, svakojaki hohštapleri i ubedili nas da vredimo samo kao prezreni, kužni, kao polusvet koji za bolje nije jer od boljega nije…

Ubedili su nas da nismo ništa valjaniji od njih i da ih zalužujemo, da su nam zaslužena kazna i jedini blagoslov, pa nas otuda to „mirdita“ baca i povija ko mladicu na vetru jer ne znamo kud nam je dobar dan?!

Na jutrenjima i liturgijama su nam dobri dani!

Svaki bolji od minulog, uz skute Gospoda.

U ispovesti i pričesti su, no učinili su da kao besna pseta kidišemo na majku, na mirn plamena voštanice kao na podivljaju vatrenu pošast što preti da sagori sve!

Nadvili smo se gordo nad svetom nam crkvom, natrklili je besom i nemirom, a ona, mater mirna i blaga, tihuje, prašta i zove da se saberemo pod sen raspeća s Golgote ali smo se od grimase fariseja uplašili blagosti osmeha Boga- Hrista!

Ne verujemo u dobar dan pa strhujemo od koprene, ništvila mirdita!

Plaše nas zavetnom svetinjom a mi čitavi povijeni u nju, sazdani od nje…

Prete da nas neće biti ukoliko ne damo Kosovo i Metohiju, kao da nas može biti kad ga damo..?

Tamo nam sviće svaki dobar dan, no lažu kako će biti dobro ako se izbore da nam svane još koji, ni dobar, nit dan, no mirdita pa šta za nas ostane?!

Šta nam zapadne od ostataka, a mi strašljivo zagledani u pod gde da pojurimo jedni preko drugih kad se raskruni Gračanica, Dečani, Sveti Arhangeli, Devič, Ljeviška, Peć, Zočište…pa da radosno pozobljemo mrvice nafore što je pajaci i podlaci s panja pogane, parčaju i bacaju niz vetar!

Nije Pećka patrijaršija sveta što su joj vekovi u kamenu, već što su nam majke, očevi, deca, unučad od tog kamena!

Ne ogleda se Gračanica onako milo i blagovesno u oku što je tek lepa, već što je oku lepo videti gde izvire ta živa voda beskraja…

Niti su Dečani veliki što se izviješ da čitav vidiš, već što vidiš odraz u nebu kad se izviješ put dečanskih visina.

Nije to mit, već je mit da je naše tek ono za šta se „junački“ izbore da nam udele od našega!

Zbog toga toliko nemira zbog mizernog mirdita, jer strašljivo ćutimo da ne smeju izdati dobar dan!

Nije Gospod sebi prizvao najbolje da postradaju za pogan, već svetinju!

Najveću!

Šta će Gospodu najbolji za šaku „jalovišta“?!

Što je sebi prizvao anđele ako to nije nebo svakog našeg dobrog dana?!

Izdamo li metar Kosova i Metohije neće „Mirdita- dobar dan“ biti tek festval idiotluka, već jutro- podne i veče, doveka!

Nastavimo li da strašljivo kličemo pajacimo i podlacima s panja tražićemo se pogledimo u „Danima Komadanta Lešija“, pomenu Ađif efendiji i još stotinu prilika gde ćemo sve glasnije nazivati dobrome danu, ali će se jedino čuti- mirdita!

Izdamo li Kosovo i Metohiju ne tražimo sutra oproštaj u Petrovoj crkvi, Đurđevim stupovima, Sopoćanima, Crnoj reci…

U vatrenoj pošasti nema mira voštanice…

Srbije će ostati tama za taj panj što smo dali za prag, i dovoljno podlaca i pajaca da sa njega zapeva kako je mirdita isto što i dobar dan…

(Dva u jedan)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner