Hronika | |||
Božidar Đelić: U Nemačkoj naglo skočilo interesovanje za razmatranje kandidature Srbije |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 25. jun 2011. | |
Ističući da je „jedini ovlašćeni da ovde izrazi poziciju Nemačke njen ambasador”, (koji je rekao da se očekuje „rešenje u korist ljudi”), naš sagovornik je kazao da se u kontaktima sa nemačkim zvaničnicima, zapravo, videlo da je „u ovoj ključnoj evropskoj zemlji posle hapšenja Ratka Mladića naglo skočilo interesovanje za razmatranje onoga što je naš cilj – dobijanje statusa kandidata i početak pregovora”. Članstvo za našu zemlju u EU je još daleko. Da li možete u procentima da kažete koliko će odluke koje Srbija očekuje krajem godine zavisiti od političke volje zemalja članica? Ovaj proces nije matematički algoritam. Ali postoje tri velike komponente za pozitivnu odluku. Prva je saradnja sa Haškim tribunalom u kojoj je napravljen ogroman napredak, ali ta saradnja mora da se dovrši. Druga je ispunjenje Akcionog plana. I treća prvi konkretni rezultati u dijalogu između Beograda i Prištine. Na sva tri fronta dobro napredujemo, ali još je puno posla pred nama. Naš pristup nije da razmišljamo o procentima već da izbijemo argumente iz ruku onih koji bi hteli da onemoguće napredak građanima Srbije na njihovom evropskom putu. Zato sam u Evropskom parlamentu nedavno rekao da očekujemo od EU da bude stroga, ali ne i nepravedna postavljajući nove uslove. Ima li nekih indicija iz Brisela da bi upravo to moglo da se dogodi? Nema najava, ali postoji rizik. Koren tog rizika jeste ekonomska kriza koja je u nekim bitnim zemljama ojačala antievropske stranke. A, u stavu nemačkih poslanika koji su govorili o neophodnom priznanju Kosova ne nazirete pomenute indicije? Ne. Stav Nemačke, u kojoj postoji dogovor između levice i desnice, jeste da je mesto Srbije unutar EU. Nemačka je najveći pojedinačni donator u našoj zemlji sa milijardu evra u poslednjoj deceniji. I veoma je dobro što smo imali u poseti ovoliki broj nemačkih zvaničnika, koji pripremaju očekivanu posetu kancelarke Angele Merkel u avgustu. Nazire se da Nemačka želi da ima elemente ne da bi onemogućila početak pregovora Srbije za ulazak u EU već da bi videla ima li dovoljno elemenata da to podrži. Da li je nama važnija „čvrsta većina” u EU ili da uz sebe imamo ključne igrače, poput Nemačke ili Francuske? Nama u decembru treba glas svake članice EU. A, kako se lakše stiže do tog dogovora – preko uticaja Nemačke ili preko stava većine? Do dogovora se dolazi našim radom i dijalogom sa članicama EU, kao i sa Evropskom komisijom, koja predstavlja zajednički imenitelj svih tih zemalja. Tu je, prvo, Akcioni plan, deo toga je saradnja sa Haškim tribunalom, a dodatna politička okolnost jeste početak dijaloga između Beograda i Prištine. Znači, ne treba misliti da će jedna snažna zemlja EU da odradi posao umesto nas. Zbog toga, bitka u ovom momentu je da na ova tri fronta naš učinak bude takav da se u mišljenju EK, 12. oktobra, pojave dve bitne reči – otvaranje pregovora. Ako EK to ne preporuči, nećemo imati konsenzus u decembru. Ako preporuči otvaranje pregovora, imaćemo elemente za veoma tešku borbu da toga dođe. Ako do kraja godine Goran Hadžić ne bude u Hagu, da li to može da bude razlog za zaustavljanje Srbije? Postoji rizik da jedna ili više članica kaže: „Hajde da sačekamo da se i to uradi pre nego što počnu pregovori”. Zato bi bilo bolje da se i to desi. Ali to ne znači da je nemoguće da otpočnu pregovori, a da Hadžić nije u Hagu. Hrvatska je dobila datum za pregovore pre lociranja Gotovine. Vi ste izjavili da ste spremni da date ostavku ako ne dobijemo status kandidata u decembru. Da li ste to rekli zbog toga što ste toliko sigurni u pozitivan ishod ili…? I dalje sam na tom stanovištu. U vladi sam da bismo postigli rezultat za Srbiju. Podsetio bih vas da sam to rekao pre nego što je Mladić uhapšen. A tada je dobijanje statusa kandidata bilo mnogo manje verovatno nego sada. Govoreći o svojoj nedavnoj poseti Briselu, kada je predstavio inicijativu zemalja zapadnog Balkana za povećanje podrške evropskog budžeta regionu pre njegovog ulaska u EU, Đelić ističe da se „tim predlozima bije ključna finansijska bitka za Srbiju ove decenije”, jer ukoliko bi ta bitka bila neuspešna „za neke stvari biće nam potrebno, umesto deset, 20 ili 30 godina”. Objašnjava zatim da bi prihvatanje tih ideja omogućilo mnogo bržu izgradnju železnice, investicije u ekologiju, bezbednost, naučnu infrastrukturu, integraciju osetljivih grupa, rečju „da realizujemo naš puni razvojni potencijal”: „Na sastanku sa Olijem Renom, evropskim komesarom za ekonomiju, dogovoreno je da se dalje razradi učešće Srbije i zapadnog Balkana u novom mehanizmu ’evropskog polugodišta’, gde bismo za održive javne finansije dobijali garancije za izlazak na tržište kapitala, što bi donelo ogromne uštede našim građanima. Tada država ne bi na domaćem tržištu uzimala kredite na tri do pet godina sa kamatama i do sedam odsto nego bismo imali zaduženja na međunarodnom tržištu kapitala, na deset do 20 godina sa kamatama od dva do tri odsto. Zauzvrat bi Evropa dobila trajno održive javne finansije na zapadnom Balkanu i eliminisala rizik pojavljivanja nove Grčke.” Razgovarala: Biljana Čpajak (Politika) |