Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Zašto su Nemci čekali tri godine da investiraju u srpsku energetiku
Ekonomska politika

Zašto su Nemci čekali tri godine da investiraju u srpsku energetiku

PDF Štampa El. pošta
Miša Laketić   
utorak, 30. oktobar 2012.

Vest da RWE, nemački elektroprivredni gigant, odustaje od gradnje elektrane u Istri, Plomin C, iznenada je odjeknula u hrvatskim medijima. Svi su mislili da je na tenderu za izgradnju nove termoelektrane u Plominu glavni favorit upravo ova nemačka kompanija koja zajedno sa Hrvatskom elektroprivredom (HEP) već upravlja elektranom Plomin 2 (blok B). Umesto toga RWE se oglasila da neće učestvovati čak ni u pretkvalifikacijama ali je ponudila pomoć u smislu tehničkog "nou hau-a". Ralf Blomberg, predsednik uprave Termoelektrane Plomin i RWE-a u Hrvatskoj, je za Radio Pulu objasnio zašto su odustali od tog projekta.

"Mi od početka jula imamo novog generalnog direktora i novi UO i oni su doneli jasnu odluku kako nećemo investirati u termoelektrane. Razlog tome su najave analitičara koji prate našu kompaniju i ocenjuju naš kreditni rejting da je 60 odsto naše kompanije u termoelektranama na ugalj. I to je previše, to nije dobro za tržište. Rekli su nam da će nam ako nastavimo sa gradnjom TE na ugalj, dati nižu ocenu našeg kreditnog rejtinga. Ako se to desi plaćali bi veće kamate i naši projekti bi bili preskupi, tako da se nećemo uključiti u ovaj projekat", rekao je Blomberg, dodajući da u ovaj projekat treba uložiti milijardu evra.

Umesto u Hrvatsku RWE ulaže u Srbiju

Skoro u isto vreme kada je obznanjeno da RWE odustaje od investiranja u Istri, u Srbiji je objavljeno da će ta nemačka kompanija graditi termoelektranu Nikola Tesla B3 u Obrenovcu. U nekim hrvatskim medijima to je odmah protumačeno u smislu da je nemačka kompanija odustala od Hrvatske da bi ulagala u Srbiju.

Da li zbog straha od dobijanja lošijeg kreditnog rejtinga (ili je to bio samo izgovor za hrvatsku javnost) RWE je istovremeno sa interesovanjem za gradnju termoelektrane izrazila želju i da gradi hidroelektrane u Srbiji. Tako bi Nemci pored TE Nikola Tesla B3, čija vrednost bi prema procenama trebalo da bude više od milijardu evra, gradila i najmanje pet hidroelektrana na Velikoj Moravi, vredih 352 miliona evra. RWE želi da gradi hidroelektranu i na gornjoj Drini. Na tom poslu, vrednom oko 500 miliona evra, učestvovaće i Elektroprivreda Republike Srpske.

Da su namere ulaganja u Srbiju ozbiljne, RWE je potvrdio potisivanjem memoranduma sa EPS-om. Naime, za vreme posete potpredsednika srpske vlade Aleksandra Vučića Nemačkoj početkom septembra, u Berlinu su predstavnici Elektroprivrede Srbije i koncerna RWE potpisali Memorandum o razumevanju za stratešku saradnju. Kako je Aleksandar Obradović, v.d. direktora EPS-a izjavio, Memorandum se sastoji iz dva dela - prvi se odnosi na razvoj naših hidropotencijala na glavnim rekama, a drugi na mogućnost razvoja termoelektrana i termoelektrane Nikola Tesla B3.

Međutim, ovo nije prvi put da sa nemačkim RWE-om potpisujemo memorandum. I 2009. godine je potpisan sličan dokument. Tada je u poseti kancelarki Angeli Merkel bila srpska delegacija na čelu sa tadašnjim predsednikom Borisom Tadićem. Potpisan je memorandum o energetskoj saradnji u koji su bili uključeni i projekat TE Nikola Tesla B3, i hidroelektrane na Velikoj Moravi i Drini. Dakle, identičan memorandum ovom sadašnjem.

Nemački lobi sprečavao investicije u srpsku energetiku

Ipak, tri godine posle potpisivanja tog memoranduma u srpsku energetiku nije uložen ni dinar. Postavlja se pitanje zašto bismo sada verovali Nemcima da će ispuniti dogovor i šta su čekali tri godine?

Na pitanje u čemu se novi dokument razlikuje od onog potpisanog 2009. godine, Vučić je rekao da je reč o potpuno različitom karakteru sporazuma, i da u ovom slučaju ne samo ministarstvo, već i Vlada Srbije stoji iza memoranduma.

Međutim, objašnjenje trogodišnjeg stopiranja nemačkih investicija u srpsku energetiku ne treba tražiti u tome što nije blo podrške cele vlade, niti u eventualnoj ekonomskoj neisplativosti. Pravi razlog treba trežiti u političkoj sferi.

Tokom prošlogodišnje posete Srbiji nemačka kancelarka Angela Merkel je tadašnjem predsedniku Tadiću jasno prenela poruku da Srbija mora da se odrekne veza sa institucijama na severu Kosova. Svoje mišljenje kancelarka je iznela tako jasno i neuvijeno, da su i nemački mediji prokomentarisali da je Merkelova prilikom posete Beogradu bila veoma arogantna.

Sa takvim stavom potpuno je jasno šta je nemački politički vrh tražio pre nego što se puste investicije od preko dve milijarde evra. Tadić je posle susreta sa Merkelovom izjavio da neće doći do ukidanja institucija i naveo da je nemačkoj kancelarki odgovorio da na severu Kosova ne postoje nikakve paralelne već demokratski izabrane institucije koje omogućavaju život ljudima. Taj odgovor je značio da se investicije stavljaju na led.

Jasno je da bi taj novac, da je stigao, omogućio otvaranje novih radnih mesta, bolji standard, te da bi Srbija ekonomski i politički ojačala. Nevolja je u tome što protekle tri godine nisu bile izgubljene samo za nemačke investicije u našu energetiku, već i za investitore iz drugih zemalja. Još neke svetske kompanije bile su zainteresovane za termo i hidroelektrane, kao i za solarne i elektrane na vetar. Ali, većina njihovih pokušaja da investiraju u Srbiju završavala je u fiokama pojedinih ministarstava. Oni koji poznaju srpsku energetiku kažu da je razlog za to upravo bio nemački lobi koji je svoje pipke pružao sve do Vlade Srbije.

Glavni zadatak mu je bio da ne dozvoli nikome da uđe na "teritoriju koju su oni obeležili". To su radili postavljanjem raznih proceduralnih prepreka, a ponekad čak i diskreditovanjem potencijalnog ulagača. Takav je bio slučaj sa TE Kostolac, za koju su bili zainteresovani Kinezi. Baš u vreme kada je trebalo sa kineskom kompanijom CMEC da se dogovori posao oko izgradnje novog bloka, u medijima je izašao tekst da policija ispituje poslovanje ovog privrednog društva.

Kineske kompanije su posebno interesovanje pokazale za Termoelektranu Kostolac, ali i za hidropotencijal, kao i za termoelektranu Nikola Tesla. Angažovanje nemačkog lobija u Vladi Mirka Cvetkovića uticalo je da se poslovi za koje su bili zainteresovani Kinezi odlože, ali nije uspelo da ih potpuno stopira. Tako je kineska kompanija CMEC još za vreme bivše vlade sklopila sa EPS-om posao vredan 1,2 milijarde dolara, o obnovi i dogradnji TE Kostolac. Sa promenom vlasti u Srbiji, ovaj projekat je ubrzan, tako da će Kinezi revitalizovati dva postojeća bloka - B1 i B2 od po 350 megavata (MW). Pored toga, radiće i na odsumporavanju ta dva bloka i povećanju kapaciteta površinskog kopa Drmno.

Dačić: "Nemojte da se ljutite što Kinezi grade TE u Srbiji"

Upliv kineskog kapitala u Srbiju kroz investiranje CMEC-a u energetski sektor ali i ulazak, takođe kineske kompanije " Čajna komunikejšns konstrakšn ", na naše tržište gradnjom mosta Zemun-Borča, kao i njihova zainteresovanost za izgradnju Koridora 11 do granice sa Crnom Gorom, nije ostavila ravnodušnim evropske investitore.

Kako oni gledaju na to širenje kineskog uticaja u Srbiji, najbolje pokazuje rečenica koju je premijer Ivica Dačić izgovorio pred članovima Američke privredne komore u Beogradu.

On je investitorima iz SAD i evropskih zemalja poručio da novac nije obojen i da su u Srbiju dobrodošli investitori iz svih zemalja u svetu.

"Nemojte se ljutiti na nas kada tražimo investicije iz Rusije i Kine, i vi to radite, zašto bih ja manje voleo Kinu nego što je voli Nemačka", rekao je Dačić i naveo da je Nemačka nedavno sklopila poslove u visini od 150 milijardi sa Kinom.

Dačić je dodao da niko ne treba da se ljuti zato što Kina ulaže u izgradnju termoelektrane u Srbiji. "Dali su najbolju ponudu, dajte i vi, pa ćete dobiti posao. Nemojte u ekonomiji da iz političkih razloga tražite da dobijete posao".

Jasnije od ovoga nije moglo da se kaže. I upravo ovakav stav aktuelne Vlade jeste jedan od razloga zašto se i nemačkim invistitorima žuri da ulažu u srpsku energetiku. Jer, ako neće oni, postoje mnogi drugi koji će to uraditi bez političkih uslovljavanja.

Konkretno za izgradnju TE Nikola Tesla u Obrenovcu bili su zainteresovani i Kinezi sa kojima je prošle godine čak potpisan Protokol po tom pitanju. Predstavnici kineskog konzorcijuma su čak početkom avgusta ove godine (mesec dana pre potpisivanja memoranduma sa RWE-om) bili u radnoj poseti EPS-u, kako bi zajednički razmotrili moguća rešenja za gradnju bloka B3 u TE „Nikola Tesla”.Tom prilikom angažovan je i kineski institut NEPDI, sa idejom da uradi tehno-ekonomsku analizu rešenja za blok B3 i studiju opravdanosti sa idejnim projektom bloka do 800 megavata.

Posle objavljivanja vesti da će TE Nikola Tesla graditi nemački RWE, nametnulo se pitanje zbog čega je EPS odustao od Protokola potpisanog prošle jeseni sa kineskim konzorcijumom koji je trebalo da gradi to postrojenje. Ministarka energetike Zorana Mihajlović odgovorila je da je EPS do sada potpisivao više memoranduma i protokola, ali da sada prvi put iza memoranduma stoji čvrsta odluka Vlade Srbije.

Neizvesno je da li će nova vlada uspeti da se održi na površini u ovoj diplomatsko-poslovnoj igri, a da ne povredi nečije interese. Upadljivo je da, dok je s jedne strane kineskih investicija u Srbiji sve više, naša vlast formalno daje prednost strateškim partnerima poput Nemačke. Tako potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić, na pitanje da li će u energetskom sektoru u Srbiji poslove rasporediti na više stranih investitora, odgovara da je ključni strateški parter Srbije upravo Nemačka, s obzirom na težnju za ulazak u EU.

"Mi poštujemo sve druge. Neki drugi će dobiti neke druge poslove, ali ovakvi poslovi (izgradnja TE Nikola Tesla B3) se sklapaju u skladu sa strateškim partnerstvom koje imate", rekao je Vučić.