Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Šta da se radi sa RTB Borom?
Ekonomska politika

Šta da se radi sa RTB Borom?

PDF Štampa El. pošta
Darko Strižak   
utorak, 16. decembar 2008.

Sadašnji vlasnik rudnog bogatstva naše zemlje i efektivni vlasnik RTB Bora je Republika Srbija. Da bi bilo koji vlasnik mogao da donese kvalitetnu odluku o daljoj sudbini svoje imovine i da bi ta odluka izdržala test vremena, najpre mora odrediti prioritete.

Kada je RTB Bor u pitanju, u tom poslu, vlasnik mora sagledati vrednost srpskih rudnih ležišta, dakle, naslaga bakra, zlata, srebra, olova, cinka, kao i otpadnih sirovina i postojećih nusprodukata na teritoriji RTB-a. Vrednost sadržanih metala opredeljuju brojni faktori:

- bogatstvo rude i ostalih sirovina;

- dostupnost rude;

- tehnološka iskorišćenja u preradi (sadašnja i moguća);

- cene gotovih proizvoda, dakle, primarnih i plemenitih metala;

- tražnja za ovim metalima na svetskom i domaćem tržištu;

- raspoloživost i struktura radne snage;

- ukupna cena posledica eksploatacije;

- ukupna cena sadašnje državne podrške RTB-u;

- ukupna dugovanja RTB Bora, itd.

Značajnu pomoć u odlučivanju o redosledu prioriteta, pružila bi precizna analiza sudbine ležišta rude (u osnovi bakra) sličnog sadržaja, i sa, recimo, sličnim uslovima iskorišćavanja, u svetu.

Gore nabrojano je, u osnovnim crtama, svakodnevni način rada ozbiljnih ulagača u rudarstvo i metalurgiju.

Po sagledavanju vrednosti naslaga borskih ležišta (tačnije, Karpatskog magmatskog pojasa, odnosno njegovog dela na teritoriji Srbije), ukupnu kalkulaciju dopunili bi ostali činioci koji utiču na vlasnika:

- zaposlenost u regionu;

- ekologija regiona;

- osetljivost činilaca odlučivanja na unutrašnje i spoljne pritiske, itd.

Korektno je reći da su i vlasti Srbije, u poslednjih nekoliko godina, činile malodušne napore da analitički sagledaju stanje RTB-a, ali da te malobrojne nalaze nisu podelili sa širim krugom stručne javnosti. Čak i sasvim amaterske analize morale su ukazati na izuzetno visoku cenu bakra od 2002. godine naovamo (poslednje tri godine između sedam i devet hiljada dolara), koju bi svaki dobar domaćin iskoristio, bilo za dobru prodaju svoje imovine, bilo za dalje uvećanje vrednosti te iste imovine, ako je zadržava. Nažalost, ništa od ovoga nije urađeno. Potezi vlasti bili su uglavnom iznuđeni, diktirani dnevnim događajima ili predizbornim kampanjama.

Nisu oni jedini grešnici. Zaposleni u RTB Boru, uspeli su da, uprkos rekordno visokoj ceni bakra (prosečna cena za poslednjih trideset godina je ispod 1.500 dolara) proizvedu i rekordne gubitke. Samo državne subvencije, uz dodatne „nevidljive“, drže ih iznad vode. Treba reći da su svi kapaciteti RTB-a tehnološki zapušteni, ali i javašluk, nemar i krađa doprinose mračnoj slici RTB-a i Bora danas. Ovo objašnjava upadljivo odsustvo značajnih svetskih proizvođača metala u dosadašnjim borskim tenderima. Dodatno brine i skorašnje odustajanje firme Dandi od koncesije za istraživanje rudnih naslaga, na dve od tri lokacije na Crnom Vrhu, koji je, po mišljenju domaćih stručnjaka, budućnost rudarstva Bora i okoline.

Vratimo se u sadašnje vreme. Dakle, tek po ukupnom sagledavanju svih relevantnih činilaca i određivanju prioriteta, dobar domaćin bi mogao da sačini adekvatnu strategiju za RTB Bor. Ta strategija mogla bi biti i status državnog preduzeća, privatizacije, delimične privatizacije, stečaja praćenog segmentnom eksploatacijom ležišta ili klasičnog stečaja. U svetlu napora Srbije da privuče sveže strane investicije, pre svega u izvozno orijentisane poslove, morali bi se pobrinuti i za dugove RTB-a stranim poveriocima. Povezanost je očigledna. Nažalost, ovaj dodatni teret postaje još teži ako znamo da smo u raljama možda najveće svetske ekonomske krize ikada. Značaj propuštenih desetak godina posle postaje još veći.

Nesporno je da analitika koja bi omogućila ovakav proces odlučivanja košta. Ali, ukupan trošak najkvalitetnijih stručnjaka, uz razumni rok za izradu analize, koštao bi Srbiju dramatično manje od šestomesečnih subvencija RTB-u, recimo iz 2008. godine.

Dobro je da će ovo možda neko u Vladi uskoro shvatiti. Loše je da donošenje i primena strategije za RTB zahteva vlast sa kičmom i pridržavanje jednom odabranog kursa.